Luka Modrić, po šesti puta postao je vlasnikom Sikiričinog “Pobjednika” u izboru Nogometaš godine koji je pokrenuo pokojni novinar i urednik sportske rubrike Darko Draženović, nogometni zaljubljenik koji nije bio svjestan u što će se pretvoriti ovaj izbor i ova nagrada. I koliko će oni koji ga nisu osvojili zapravo u životu patili, a pobjednici uživati.
Realov veznjak je nadmašio svog predsjednika Davora Šukera. Naime, obojica su po šest puta bili izabrani od bivših reprezentativaca kao najbolji, ali je Luka svaki put našu nagradu dobio sam, Šuker je 1997. dijelio s još jednim našim virtuozom Robertom Prosinečkim. Luka je svojim nogometnom natjerao naš žiri da u protekle dvije godine na vrh popisa stavlja samo Luku. Tako je Realova desetka dobila 22 uzastopne desetke (2016. i 2017. godine svaki član žirija je baš njega vidio na samom vrhu u našem odabiru), što je samo još jedna potvrda koliko je moćan u odnosu na konkurente s kojima dijeli reprezentativnu svlačionicu. Na toj povijesnoj listi je bilo fantastičnih nogometaša, virtuoza, golgetera, ali nitko nije uspio učini kao nogometaš ono što je uspio dečko iz dalmatinske zagore. U broju osvojenih nagrada i trofeja niti izbliza.
Je li Luka Modrić najbolji hrvatski igrač svih vremena? To sam pitanje postavio mnogim našim velikim nogometnim imenima, kolegama i prijateljima. I nisam dobio jedinstven odgovor. Dojam je vražja stvar, iako kada se pogleda vitrina, kada se zbroje role u najvećem klubu svijeta zapravo dojam postaje doista sve sićušniji i subjektivniji. Nitko od naših igrača nije igrao toliko dugo i na tako visokoj razini u jednom nogometnom gigantu, ne postoji naš nogometaš koji je dobio toliko inozemnih priznanja. Ne postoji u posljednje tri godine ozbiljniji izbor najbolje jedanaestorice bilo to u Ligi prvaka, španjolskoj Primeri ili Uefinoj ili Fifinoj momčadi godine u kojoj Luka Modrić nije pronašao svoje mjesto.
A to uz dužno poštovanje Šukera, Prosinečkog i Bobana ipak tri naša najveća igrača nakon 1990. godine nisu bili niti blizu. Jedan je morao na posudbe pa se kasnije afirmirao u Milanu, drugi se prebrzo ugasio iako je vjerojatno 1991. bio ponajbolji svjetski nogometaš, a treći napravio epohalnu karijeru u reprezentaciji, u klubovima što se barem trofeja tiče ipak otišao korak ispod.
Luku Modrića kao i Lionela Messija još čeka i jedan velika obveza a to je - reprezentacija. Mnogi će Luku zapečatiti kao najboljeg ako Hrvati u Rusiji 2018. godine dođu do polufinala. I ponove vatreno ljeto iz 1998. Veliki i posljednji ispit generacije koju predvodi naš najbolji nogometaš.
Na kraju 2017., godine apsolutne nogometne potvrde Luka je ‘zabrljao’ na privatnom planu. Jednog osječkog dana u sudnici je pokazao da nije tako velik kao na zelenom tepihu, da je umnogome kompromitirao svoju karakter i svoju osobnost. On je Luka Modrić, kapetan naše reprezentacije i stoga je njegova obveza i u javnom djelovanju višestruko važna. Problemi su mu se pojavili i u Osijeku i Madridu, a to je ona vrst i moralne obveze koju Luka ima prema svima nama.
Pratim ga cijelu karijeru, predao sam mu Sikiricu 2007. godine kada je prvi puta postao Večernjakov laureat. I želim ga naposljetku pamtiti kao nogometaša. A ovo drugo. S tim Luka mora sam živjeti.
Zadnja dva pasusa su nedostojna objave u bilo kojem ozbiljnijem članku. Što je Flak? Sudac? Profesor prava? Nacionalna moralna veličina.? Ako on sve zna što će nam u ovoj zemlji sudstvo? I otkud pravo i po kojoj logici i po kojim zaslugama Igor Flak u tekstu o Luki Modriću može govoriti u ja formi? Neprofesionalno i krajnje diletantski. Bilo bi dobro da urednik Klarić koji put pročita tekstove koje potpisuje. Osobito novinara poput Igora Flaka.