Nakon dvije uvjerljive pobjede – nad Maltom (19:5) i Francuskom (13:7) – hrvatske vaterpoliste večeras na Europskom prvenstvu u Splitu očekuje treći i posljednji dvoboj u skupini, sraz s Grčkom (20.30). Za prvo mjesto u skupini B i izravni ulazak u četvrtfinale, što je glavni cilj naših u ovoj fazi, dovoljan je i remi, iako ga je u vaterpolu prilično teško ciljati. Ide se dakle na pobjedu, što neće biti lako, premda Grci dolaze bez prvog vratara Zerdevasa i kapetana Fountoulisa.
O našim izgledima protiv Grka, ugođaju u Spaladium Areni i njegovim olimpijskim uspomenama razgovarali smo u studiju Večernji TV-a s Dubravkom Šimencom (55), bivšim proslavljenim hrvatskim vaterpolistom i osvajačem dviju olimpijskih medalja, koji danas strateški promišlja hrvatski turizam. Dudo je, naime, specijalist koordinator u Odjelu za strateške marketinške projekte Hrvatske turističke zajednice. O tome nam je rekao:
– Turistička sezona ide odlično, Hrvatska je toliko lijepa zemlja da je zanimljiva mnogima, u nama susjednim, ali i u dalekim zemljama. Prednjače Istra koja je autodestinacija, ali i nautički turizam koji je u velikom usponu. Radim na spajanju sportskih priredbi i turizma, sjetimo se samo umaškog teniskog turnira i WRC Croatia relija, koji tako povezani pridonose promidžbi naše prekrasne zemlje. Nedavno sam bio na Palagruži, prvi put u životu, i ondje u dva apartmana zatekao dvije talijanske obitelji. Sve je popunjeno...
Preselili smo se potom na temu splitskoga EP-a i pitali Dubravka kako procjenjuje naše izglede u večerašnjem dvoboju s Grcima s kojima imamo neka neugodna iskustva, pa i poraz u utakmici za broncu na posljednjem SP-u u Budimpešti.
– Što se tiče EP-a u Splitu prije svega bih još jednom zahvalio predsjedniku Vlade RH gospodinu Andreju Plenkoviću koji se jako zauzeo za to prvenstvo. A dobili smo ga, ne treba to zaboraviti, prije korone, potresa i rata u Ukrajini. Bio sam na otvaranju, Spaladium Arena je prekrasna.
Bazen je na neki način oplemenio taj prostor...
– Upravo tako. Naše su cure već postigle povijesni rezultat ulaskom u četvrtfinale, a što se tiče utakmica vaterpolista s Grcima, sigurno neće biti lako, Grci su u zaletu. Ne zaboravimo da su ih vaterpolu učili i naši treneri – Mile Nakić, Dragan Matutinović, Veselin Đuho i Ivo Trumbić koji je prvi došao – ali i igrači, počev od Josipa Pavića, Andre Bušlje, Mare Jokovića, Marka Bijača... Grci su učili gledajući od najboljih. Iako je u Grčkoj sve opušteno, mediteranski, naši su ih u vaterpolu podučili i disciplini i odgovornosti. Sad je tamo red, rad i disciplina i zbog toga su oni danas zahtjevan i ozbiljan suparnik. Iznenadili su ih Francuzi u prvom kolu remijem, očekivao sam ipak tu pobjedu Grčke, ali ja vjerujem da mi možemo nadjačati i Grke, kao što smo nadjačali Francuze.
Pitanje koje se ovih dana često čuje je ono može li Hrvatska do medalje? Što vi mislite o tome?
– Naravno da može. Mislim da Hrvatska ima kvalitetu i očekujem nas u borbi za medalje. Iako su se mnoge reprezentacije promijenile, neke su kao Mađarska došle i novim trenerom, s našim mladostašem Zsoltom Vargom, još uvijek je tu velika konkurencija. Svejedno ja vjerujem u nastavak naše žetve medalja, osobito uz pomoć naše publike koju pozivam ovom prilikom da dođe podržati i muškarce, ali i djevojke koje su ostvarile povijesni uspjeh. Ima i popratnih priredbi, koncerata, pa se isplati doći. A u polufinalu i finalu, uz naše dečke u njima, očekujem istinski spektakl.
Vratimo se olimpizmu, osim što imate srebro iz Atlante 1996., vi ste imali i čast nositi hrvatsku zastavu na otvaranju Igara u Ateni 2004. godine? Koji je trenutak za vas bio emotivniji?
– Oba trenutka su mi bila podjednako emotivno jaka. Jedan je bio na početku Igara, a drugi na kraju i tako ih ja odvajam. Velika je to čast, osobito kada izađete na stadion sa zastavom vidite taj ambijent, vidite emocije i na ostalim sportašima, uistinu velik trenutak...
Pamtite li kakvu zanimljivu anegdotu s Igara?
– U Atlanti su nam dali premale krevete. Moj cimer Tino Vegar i ja, obojica dvometraši, skinuli smo madrace s kreveta i stavili ih na pod. Jedne noći došao je pokojni Silić, vidio to i zapitao nas: Je li moguće da vi spavate na podu? Ubrzo su nam donijeli nove krevete, dugačke 2,20, koje smo valjda imali samo Shaquille O'Neal i mi.
Idemo sad vidjeti kome biste vi u izboru, koji zajedno organiziraju HOO i Večernji list, dali svoj glas. Jasno je da se to ne može apotekarski izmjeriti, ova akcija je i zamišljena kao popularizacija olimpijaca i olimpizma... Tko je za vas najbolji hrvatski olimpijac?
– Vrlo je nezgodno ovako javno davati ocjene. Što se tiče pojedinačnih sportaša: Zoran Primorac bio je na sedam Olimpijskih igara i osvojio broncu, još prije rata, a Ivica Kostelić osvojio je četiri srebrne medalje. Nije mi lako odlučiti se, ali uz dužno poštovanje svima, moj glas ide Ivici.
Najbolja hrvatska olimpijka?
– Najbolja hrvatska olimpijka je zapravo pokorila svijet osvojivši šest medalja. Imamo mi još sjajnih sportašica, ali Janici kapa do poda, ona je za mene prva.
Najbolja momčad ili posada?
– Kada govorimo o najboljoj momčadi, ipak moram ući malo u povijest. Našu prvu zlatnu medalju, na žalost, nismo osvojili mi vaterpolisti, nego rukometaši. Žao mi je što ovu obljetnicu slavimo bez Saračevića, Puca i Kljuna (Kljaića), ali moj glas ide njima, rukometaši su najbolja momčad.
Najemotivniji olimpijski trenutak?
- Zagrljaj Janice i Ivice na Igrama u Italiji kada je Ivica osvojio svoju prvu srebrnu medalju, poseban trenutak.
Najbolji trener?
– Kada se uzmu svi parametri: godine života, sportaši koje ste obučili, medalje koje ste osvojili i u kakvim uvjetima ste sve to radili... Moram biti iskren, koliko god volim Ratka Rudića i Linu Červara za mene je ipak to Nikola Bralić. Ono što je on učinio s braćom Sinković nevjerojatno je – zaključio je Šimenc.
