Od 1994. nisam gledao nijedno na TV-u, ima i u tome nekakav gušt. Iako je bilo krasno igrati, ipak su to najveći događaji u karijeri nogometaša.
Biti u momčadi koja ide na SP najveći je domet, a ja sam imao sreću i bio sam na tri SP-a. Naravno da je francuska bronca najveća od svega, ali ako već tražimo detalje, onda bih izdvojio doček reprezentacije u Zagrebu kad smo se vraćali iz Francuske i veselje naših domaćina u Vittelu kad smo u četvrtfinalu pobijedili Njemačku.
Danas počinje novo prvenstvo, nažalost, bez nas. Pa ću navijati za Talijane, a manje za Francuze. Ipak sam deset godina igrao u Italiji, a samo dvije u Francuskoj, pa je takav i raspon u mojim simpatijama. Zanima me početak, iako ne vjerujem da će ovo prvenstvo donijeti nekakve revolucionarne promjene u nogometu.
Mislim da će uloga izbornika ponovno biti velika, slično kao što je bila i u Njemačkoj, kad je Marcello Lippi stigao do zlata s Italijom. I baš zbog uloge izbornika treba pripaziti na Englesku. S Fabiom Capellom nikad nisam radio, ali znam sve o njemu, o njegovu radu, metodama.
U današnjem je nogometu izbornik važniji čimbenik na putu do rezultata nego što je to bio prije. Capello je Englezima donio mnogo, strašno su s njime profitirali, a i mi smo to osjetili. Donio je mentalitet pobjednika momčadi koja je ionako dobra, puna vrhunskih igrača, a on joj je najveće pojačanje. I zato su sada i oni u krugu favorita Svjetskog prvenstva.
padam radi propustenog SPa u depresije... trazim krivce ali nemogu ih naci. a nije u redu svaliti sve na bilica! jedva cekam kvalifikacije za EP ...uvijek vjerni!