U nazočnosti puno NBA skauta, ali i predstavnika menadžerskih agencija, u Dvorani Krešimira Ćosića na Višnjiku odigrana su prva dva dana natjecanja na trećem kvalifikacijskom turniru juniorske Eurolige. Uz sve pohvale organizatorima, jer je velika rijetkost da se ovakav turnir igra u ovako lijepoj dvorani, nama je najzanimljivije kako se u tom društvu snalazi juniorska momčad Zadra i kako igraju juniori Cedevita Olimpije jer među njima su i četiri momka (Bilić, Ljubičić, Zemljić, Pavković) iz zagrebačke Cedevite.
U najavi turnira, na službenom portalu, predstavljeni su igrači na koje bi trebalo obratiti pažnju pa se tako pored Cohena (Makabi), Langarite (Zaragoza), Ntsoroua (Stellaazzura), Sarra (Barcelona), Schotta (ANGT), Suutele (Helsinki Basketball Academy), Licana (Cedevita Olimpija) našlo i ime Michaela Ružića. A za 206 cm visoka Zadrova 16-godišnjaka se kaže da u drugom rangu za Zadrovu razvojnu momčad Jazine, među seniorima, knjiži po 10,5 koševa i 4,2 skoka. Opisuje ga se kao visokog igrača koji može pogoditi vanjski šut i zakucati u zgusnutu reketu, koji je atletičan i dobar u tranzicijskoj igri. Kao dodatak tome, od jednog NBA skauta smo čuli da je Michael igrač visokog razumijevanja igre.
Povrh toga o Michaelu piše još i to da je sin Tomislava Ružića, nekad euroligaškog košarkaša s iskustvom od četiri Eurolige, ali ne piše tko mu je majka. A to je u ovoj priči itekako važno jer je riječ o nekad najboljoj europskoj odbojkašici Barbari Ružić (djevojački Jelić). A od takvih roditelja (tata 207 cm, a mama 193 cm) Michael je naslijedio sportske gene, ali i radne navike. Sve to, dakako, još uvijek ga ne čini novom velikom nadom kakvom hrvatski mediji olako vole etiketirati talentiranu djecu. A za takve etikete nisu ni njegovi roditelji pa mama Barbara kazuje:
– Mladog sportaša, u načelu, nije dobro uzdizati po medijima. Treba biti skroman i ponizan. Nikako nije dobro od nekoga raditi zvijezdu bez pokrića – ističe mama Barbara koja je već s 14 godina zaigrala seniorsku odbojku da bi sa 17 bila internacionalna zvijezda svog sporta.
– Meni je otac bio trener i on je uvijek pred medije gurao starije i iskusnije igračice.
S obzirom na to da još nema menadžera, oko Michaela je i velika strka u tom smislu. Roditelji Ružić mislili su da će trenutak odlučivanja o tome doći puno kasnije, no živimo u takvim vremenima da se sve pomiče pa se tako događa da i talentirana djeca napuštaju obiteljski dom sve ranije pa mama Barbara ističe:
– Nama kao roditeljima najvažnije je da Michael ima dobre uvjete za rad i da se razvija, a gdje će to biti, meni je svejedno. Dakako da bismo najviše voljeli da je što duže s nama, u krugu obitelji, a mi smo zadovoljni načinom rada trenera Jurline i kondicijskog trenera Mandira.
U slučajevima ranog odlaska od kuće obično je netko od roditelja taj koji ide za djetetom, a u slučaju drugog zanimljivog mladog Hrvata na ovom turniru to je starija sestra. Najperspektivniji junior iz pogona Cedevite Junior je još prije četiri godine rodni Trogir zamijenio Zagrebom gdje sada živi sa sestrom studenticom. A riječ je o Toniju Biliću, 204 centimetra visokom vanjskom igraču koji sjajno igra s loptom i projekcije kažu da bi mogao biti sjajan "point-forward", visoko krilo koje kreira igru i suigrače čini boljima.
One godine kada je, po odlasku stare Cedevite u Ljubljanu, osnovana nova Cedevita, prvi igrač kojeg je taj klub doveo bio je upravo Toni Bilić, tada 14-godišnjak.
– Otkrio ga je i doveo naš koordinator omladinskog pogona Marino Baždarić, a najviše ga je trenerski razvijao Anđelko Matov koji je s njim radio i u kadetima i sada radi u juniorima – ističe direktor Cedevite Junior Tomislav Zebić.
Ako se pitate kako je to Bilić, koji igra za drugoligaša Mladost, dosad prolazio ispod medijskog radara odgovor je dijelom i u pandemiji korone. Naime, za razliku od Prkačina i Tišme o kojima se govorilo i pisalo još kao o 16-godišnjacima, jer su postali europskim kadetskim prvacima, u Bilićevim kadetskim godinama velika natjecanja se zbog korone nisu održavala pa su on i David Pavin, talentirani vršnjak, prošli nezapaženo.
Postigavši protiv Makabija 27 koševa, Bilić je na sebe skrenuo pažnju brojnih skauta baš kao i Ružić s 29 koševa i osam skokova protiv Helsinkija te 23 koša protiv Barcelone. No, obojica moraju još "pojesti puno žganaca" i proliti puno znoja da postanu što se sada čini da bi možda mogli biti.
>> Karlo Ledinski o Skupštini Dinama
Geni, geni kameni. Haplogrupa I-M170 samo kod nas. Sretno djeco!