Dinamo se za vrijeme priprema u Sloveniji polako kompletirao, sve je počelo bez reprezentativaca, a onda su i oni polako počeli stizati u Brdo, u oazu priprema, prvo reprezentativci raznih zemalja nakon nekoliko dana odmora od reprezentativnih obveza.
Najmanje odmora od igrača Dinama imao je trojac iz mlade reprezentacije. Oni su se 4. srpnja priključili plavima na pripremama u Sloveniji, tri dana kasnije dobili su i minutažu u posljednjoj pripremnoj utakmici u Brdu nedaleko od Kranja, odličnoj bazi Nogometnog saveza Slovenije. Jedan od te trojice je Martin Baturina, igrač koji je oduševljavao u prošloj sezoni. Odmah se našao u početnoj postavi Igora Bišćana u susretu s praškom Spartom, klubom koji je mogući suparnik plavih već u trećem pretkolu Lige prvaka.
Odmor je završio, nije baš bio dugačak, gdje ste bili, što ste radili?
- Doista nije bio dug, imali smo četiri dana i eto me s momčadi. Stigao sam nakratko skoknuti do mora. Takav je život profesionalnog sportaša. Svi misle da samo uživamo, ali ima to i svoju cijenu i zahtijeva dosta odricanja - kaže nam Martin Baturina.
Pripreme mi i ne trebaju
Vas trojica iz mlade reprezentacije kasnije ste se priključili pripremama plavih, koliko će vam to nedostajati?
- Ne bi to trebao biti problem. Dok smo bili u mladoj reprezentaciji i prije Europskog prvenstva i za vrijeme njegova trajanja redovito smo trenirali, na Euru igrali i utakmice. Tako da mogu reći da zapravo nisam ni prestao s radom pa mi nekakve posebne pripreme i nisu potrebne i mogu reći da sam spreman. Igrao sam 45 minuta u utakmici protiv Sparte, u toj posljednjoj pripremnoj utakmici u Sloveniji, i osjećam se odlično.
Što je nedostajalo Hrvatskoj na Euru mladih za bolji rezultat, sigurno da samo jedan osvojeni bod u skupini te tri utakmice bez postignutog pogotka nije rezultat kakav se očekivalo?
- Teško mi je to reći, možda nam je falilo malo više mirnoće, malo više organiziranosti u obrambenom dijelu. Nedostajalo nam je i nekoliko igrača, ali uz to bih rekao da nam je nedostajalo i malo sreće. Puno igrača se promijenilo u odnosu na kvalifikacije, kao i trener. Očito je sve to pridonijelo rezultatu i žao mi je jer smo u kvalifikacijama pokazali da zaslužujemo i možemo više i bolje - kaže Baturina.
Vratimo se na vaše početke, kako ste i kad počeli igrati nogomet?
- S osam-devet godina, a onda sam došao u Hajduk, pa prešao u Split i potom u Dinamo. Cijela obitelj je 100 posto u nogometu tako da sam od malih nogu zavolio nogomet.
Trojica ste braće, Roko, vi i Marin, a tata Mate bio je odličan napadač kojeg iz naše lige dobro pamtimo po igrama u Zagrebu i Hajduku. I sva trojica ste u nogometu, koliko je otac Mate utjecao na vas? Iza njega je lijepa karijera, bio je najbolji strijelac HNL-a, osvojio je legendarni naslov prvaka sa Zagrebom i Cicom Kranjčarom, Kup s Hajdukom, dva naslova prvaka Švicarske s Grasshopperom.
- Nije baš previše, ne mogu reći da nas je poticao da igramo nogomet, više smo mi to sami željeli. Počeli smo kao i svi, našli bismo se vani i igrali, tako je bilo i s nama. Svi misle da ako ti je otac bio nogometaš, da moraš biti i ti. Očekuju da će otac stvarati neki poseban pritisak, ali nije bilo tako. Jednostavno smo prirodno uz njega zavoljeli nogomet i naravno da je on vjerojatno najsretniji s obzirom na to da sva trojica igramo i volimo nogomet. Tata je imao odličnu karijeru, ali nije to nikakav pritisak. Ja gradim svoj put i svakim danom nastojim biti što bolji.
Zna se priča o odlasku iz Hajduka, odlazak u Split pa u Dinamo, no kako ste vi primili selidbu u Zagreb, imali ste samo 14 godina?
- Bio sam dijete i normalno je da nisam želio ići, mijenjati klub, grad. Znate kako je kad ste klinac. Naviknete se na grad, na prijatelje… No, kad sam došao u Zagreb bilo mi je odlično, svidjelo mi se i eto, sretan sam da se tako odigralo. Danas sam član Dinama, osvajam trofeje, igram u Europi i nosim dres reprezentacije tako da mogu biti sretan.
Koliko je to bilo stresno za obitelj?
- Ne bih rekao da je bilo stresno, ali to su velike odluke, cijela obitelj mijenja cijelu okolinu, život na koji ste se naviknuli, ide se u nekakav novi početak.
Ne gledam u daleku budućnost
Koliko ste o tome razgovarali vi djeca, ili su roditelji donijeli odluku o tim velikim životnim promjenama?
- A što sam mogao ja s 14 godina, više su to roditelji odlučili, nije se mene kao dijete previše pitalo. Znao sam da žele najbolje za mene i naravno da sam im vjerovao i da sam ih slušao. I eto, danas im mogu biti zahvalan na svemu.
Od brata Roka, koji je centarfor, dosta se očekivalo, no nije baš dobio šansu u Dinamu pa je išao po posudbama. Bio je u slovenskom Bravu, nakon transfera u Ferencvaros bio je u Lechu iz Poznanja, u Mariboru i sada je u španjolskom Racingu. Jeste li se pobojali i za svoju karijeru?
- Iskreno, ne bojim se za sebe. Nisam vam ja tip koji će gledati puno u budućnost, više sam osoba koja gleda u sadašnjost, kako se to zna reći, idem utakmicu po utakmicu i nadam se najboljem. Svaki nogometaš ima svoju priču. Jedna ozljeda može sve promijeniti, kao što može i jedan pogodak ili utakmica okrenuti cijelu vašu karijeru - kaže Martin Baturina.
Roko je pod ugovorom s Ferencvarosem, u prošloj sezoni bio je u Španjolskoj, u Racingu, kakvi su mu planovi?
- Bilo mu je odlično u Španjolskoj, baš je bio zadovoljan, no kako ima ugovor s mađarskim klubom, vidjet ćemo što će biti, još traju neki pregovori i dogovori. Vjerujem da će on i klub donijeti najbolju odluku, odluku koja će sve zadovoljiti.
Bilo je uvijek hvalospjeva za Roka još dok je bio u Hajduku i Splitu, no vas su već tada označili kao najvećeg talenta, je li to i opterećenje?
- Ma ne gledam vam ja na to i ne radim si pritisak zbog toga. Radim ono što najbolje znam i volim, a to je nogomet. Moram nastavit vrijedno raditi, truditi se i dalje i vjerujem da ćemo tada svi biti sretni. I klub, i navijači i ja.
Imate i mlađeg brata Marina, kako njemu ide, šta igra?
- A dobar je i on, i on je u Maksimiru trudi se i nadam se da će se i on probiti.
Roko je špica, vi 'desetka', što je Marin?
- Lijevo krilo, malo je brži igrač, onako malo lakši i dobar je, haha.
O čemu se priča kad su svi nogometaši Baturina na okupu, tko ima glavnu riječ?
- Nema nitko glavnu riječ, svi normalno razgovaramo, samo tu i tamo o nogometu, uglavnom se šalimo. Trudimo se voditi normalne obiteljske razgovore, ali znate kako je. Bez nogometa ne ide i ne može - uz smijeh će Baturina.
Tračate li trenere Dinama dok ste zajedno?
- Ma baš i ne, iskreno o tome previše ne pričamo.
Kad god je prijalazni rok, onda su najbolji igrači Dinama u fokusu, svaki dan se lupeta o transferima. I dok se govori o milijunima za Livakovićam Petković, Ivanušeca, Šutala, mediji su nekako jedinstveni – svi bi mogli, ali Baturina ne smije još otići.
- Haha, lijepo je to čuti, no nije na meni odluka o tome hoću li nekamo ići ili ne. Volio bih ostati u Dinamu i nadam se da ću ostati. Potpisao sam novi ugovor i presretan sam ovdje, ali vidjet ćemo što će budućnost pokazati, u nogometu se nikad ne zna što će se sutra događati – veli Martin.
Osjećate li teret zbog toga što vas većina vidi kao nositelja igre Dinama, s desetkom ste se dobro nosili, kako se nosite s velikim očekivanjima od vas svaki put kad istrčite u dresu Dinama?
- Nisam nimalo s time opterećen, igram kako igram, kako znam, mislim da mi dobro ide i stoga se nemam razloga opterećivati. Nastojim uživati u nogometu, igrati što bolje mogu, davati sve od sebe za klub.
I od vas i od Dinama očekivanja su ponovno velika.
- To je normalno, čim si igrač Dinama, očekivanja su velika, a isto vrijedi za cijelu momčad, od Dinama se uvijek očekuju veliki rezultati i svi smo mi na to naviknuli, ali i ta očekivanja nastojimo opravdati, ostvariti najviše ciljeve.
Dosta je igrača Dinama odlazilo u posljednje vrijeme, za koga mislite da je odabrao najpametniji put?
- Ima ih dosta, s Olmom nisam igrao, a od onih s kojima jesam onda bi to bio Joško Gvardiol, možda Kristijan Jakić, Lovro Majer. Otišli su u dobre klubove u kojima igraju i nadam se da im je dobro. Karijeru grade korak po korak, odnosno stepenicu po stepenicu. Mislim da je to pravi put i sretan sam zbog njih.
Hajduk je utakmica kao svaka
Koja liga bi bila najbolja za vas kad jednog dana, a nadamo se da to neće biti skoro, budete odlazili iz Dinama, kad biste mogli birati kamo biste voljeli ići?
- Možda mi se najviše sviđa Španjolska, sviđa mi se njihov način nogometa iako i tu ima dosta razlike od kluba do kluba, ali općenito mi se sviđa kako se igra u Španjolskoj.
Gdje se vidite za godinu dana?
- Vjerujem da ću biti upravo ovdje.
U Sloveniji u kojoj smo vodili ovaj razgovor?
- Možda, na novim pripremama Dinama - uz smijeh će ovaj sjajni igrač Bišćanove momčadi.
Vratimo se Dinamu, krećete s dvije utakmice s Hajdukom, je li to nezgodno ili dobro pred kvalifikacijske utakmice Lige prvaka?
- Ja vam na to gledam kao na svaku drugu utakmicu, idemo pobijediti i to je to. Znamo što derbi znači za naše navijače. Sjajan je osjećaj bio prošle godine sezonu započeti trofejem i nastojat ćemo to ponoviti i na startu ove.
U kvalifikacije za Ligu prvaka krećete protiv Astane ili Dinamo Tbilisija, pobjednik njihovog sraza bit će vaš prvi suparnik na europskom putu. Biste li radije Astanu koja je bolja po koeficijentu ili Dinamo Tbilisi?
- Nisam dosad pratio tko je bolji od njih, pa mi je s te strane svejedno. A ako ćemo gledati na uvjete, onda bi bio bolji Dinamo, ipak je malo bliže od Astane, uz to Astana igra na umjetnoj travi. I bilo bi zgodno da Dinamo igra protiv Dinama – ponovno se nasmijao mladi Baturina i dodao:
- Šalu na stranu, nema laganih utakmica niti protivnika. Bitno je da smo mi pravi i da odigramo onako kako znamo. Da što prije uhvatimo formu. Ako bude tako onda sam uvjeren da će sve biti dobro.
Zvijezda ste Dinama pred kojom je velika budućnost, no što bi radili da niste nogometaš?
- Haha, ma nemam pojma, 'gamer' bi bio. Zezam se malo. Volim igrati igrice s prijateljima kao vjerojatno i svi mladi danas, ali iskreno stvarno ne znam što bih bio da nisam nogometaš
Koju ste školu završili, kakvi ste bili u školi?
- Sportsku-jezičnu privatnu školu.
Što radite kad niste na terenu, s kim se družite?
- Kao i svi ljudi, s prijateljima, s curom, volim se družiti, igrati igrice, otići odigrati košarku, ma uvijek nešto radim, družim se i s dečkima iz Dinama. Nemamo puno slobodnog vremena, pa ovo malo što imamo nastojimo iskoristiti što je bolje moguće - zaključio je Martin Baturina.
Sretno Martine u dalnjoj karmijeri 💙