Lino Červar poveo je na Svjetsko prvenstvo u Njemačku i Dansku 18 igrača, a među njima su šestorica debitanata. Riječ je o igračima koji su već igrali za reprezentaciju, ali nikad na velikim natjecanjima.
A ove sezone na SP-u debitirat će Jakov Vranković (25), David Mandić (21), Leon Šušnja (25), Marin Šipić (22), Alen Blažević (32) i Ivan Vida (23).
>> Pogledajte i kako su Lino Červar i Marin Šipić najavili utakmicu sa Španjolskom
Najdulji staž u reprezentaciji ima Zlatko Horvat koji je debitirao 2006. na Europskom prvenstvu u Švicarskoj. Kapetan Domagoj Duvnjak debitirao je 2007. na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.
Na Europskom prvenstvu 2010. debitirao je Manuel Štrlek. Debitirao bi i godinu dana prije, na SP-u u Hrvatskoj, da nije slomio nogu na jednom pripremnom turniru u Austriji.
Na istom EP-u debitirao je i Željko Musa, kao i Damir Bičanić. Onda su se iz godine u godinu redali debitanti – Marin Šego (2011.), Luka Stepančić (2013.), Ivan Slišković (2015.), Iva Karačić (2015.), Ivan Stevanović (2016.), Krešimir Kozina (2016.), Luka Cindrić (2017.) i Halil Jaganjac (2018.).
Mandićev idol je Ćavar
David Mandić dolazi iz Ljubuškog i ove sezone pojačao je PPD Zagreb. Nametnuo se odmah kao prvo lijevo krilo kluba, a njegova igra na gostovanju kod Flensburga, kada je postigao osam pogodaka, oduševila je sve u rukometnim krugovima.
– Riječ je o strašnom potencijalu i sigurno je da će u PPD Zagrebu biti dugoročno rješenje na toj poziciji – rekao je Silvio Ivandija, koji ga je trenirao u Izviđaču, dodavši:
Mandić ne samo što je dobar u napadu, nego odlično igra u obrani, i to kao dvojka, a može igrati i prednjega u obrani 5-1. Uvjeren sam da će ga Červar jako puno koristiti do kraja SP-a.
Već sada uspoređuju ga s Patrikom Ćavarom.
– Ako me pitate za idola... Ha, puno sam gledao kako je igrao legendarni Pako Ćavar. Nisam ga baš stigao gledati uživo, tad sam još bio dijete, ali pregledao sam sve na YouTubeu, vidio da je igrao i napad i obranu... Kažu mi da malo podsjećam na njega, što mi je vrlo drago čuti. Volio bih izrasti u takvoga igrača – rekao je Mandić.
U Zagrebu se dobro snašao:
– Došao sam iz manjeg mjesta u grad poput Zagreba, ali nije mi trebalo dugo da se prilagodim. Imam ovdje i puno rođaka, na raspolaganju mi je klupski automobil – istaknuo je Mandić.
Marin Šipić sjajno je igrao prošle sezone u Nexeu, a s dobrim igrama nastavio je i ove sezone. Poziv izbornika bio je logičan,
– Prvo sam četiri godine trenirao nogomet u Vranjicu. Bio sam zaljubljen u nogomet i vjerovao da je to sport kojim ću se baviti cijeli život. Bio sam srednji vezni. No često sam imao upalu pluća jer se nogomet igra po hladnoći, snijegu, kiši. Nakon nekog vremena dosadilo mi je stalno biti bolestan pa sam se prebacio na rukomet. Otac mi je bivši rukometaš. Na svoje su došli svi tatini prijatelji koji su, kad bi me vidjeli, govorili: “Evo novog rukometaša”, a ja sam im stalno odgovarao: “Ma nema šanse”. Upisao sam rukometnu akademiju Balić – Metličić 2009., baš nakon što smo osvojili srebro na SP-u. Iskreno, nisam imao pojma o pravilima pa su me stavili na mjesto kružnog napadača. Jedan od prvih trenera bio mi je Žarko Balić, Ivanov otac – rekao je Šipić koji se afirmirao u Varaždinu, a eksplodirao u Nexeu.
U to vrijeme Varaždin je napadao drugo mjesto u prvenstvu i plasman u SEHA Gazprom ligi. Bilo mi je teško otići od kuće, još sam išao u srednju školu pa sam četvrti razred završio u Varaždinu. Našao sam sličnu školu, smjer računalni tehničar. Nije mi bilo lako jer sam u Splitu ostavio mamu i baku. U Varaždinu sam bio u studentskom domu i imao sam sve, jedino sam morao sam prati rublje – istaknuo je.
Kako je dobro igrao u Varaždinu, postao je zanimljiv Nexeu.
– Tamo je trener bio Hrvoje Horvat koji me trenirao u juniorskoj reprezentaciji. Znao sam da voli graditi igru oko kružnog napadača. Morao sam napustiti studij sportskog menadžmenta u Čakovcu jer mi je bilo prenaporno putovati i uskladiti sve obveze pa sam na kraju odustao.
Vranković član HSLS-a
Razmišljate o odlasku u inozemstvo jednog dana?
Naravno. Volio bih zaigrati u Njemačkoj. Tamo su pune dvorane i igra se s posebnom energijom. Zato i uživam ovdje u Münchenu. Ta atmosfera i energija s tribina čovjeka jednostavno ponese i tjera da date 150 posto – rekao je.
Kad se na treningu zaigra nogomet, tko je bolji, Cindrić ili vi?
– Na samo jednom treningu igrali smo nogomet... Ali potvrđujem da je Cindra najbolji nogometaš u reprezentaciji. Ipak je on dugo godina bio velika nada NK Ogulina – istaknuo je Marin.
Jakov Vranković jedini je rukometaš, možda i na svijetu, koji se okitio titulom na izboru ljepote. Naime, on je 2016. izabran za Mistera turizma na izboru u Poreču.
– To ljeto nisam imao nikakvih obveza prema klubu, a nisam bio pozvan ni u reprezentaciju za Olimpijske igre u Riju. Odlučio sam se s prijateljima malo provesti u Poreču. Htjeli smo malo pogledati taj izbor. Ali ispalo je da nema slobodnog smještaja u Poreču. Jedino što mi je preostalo bilo je prijaviti se na izbor i dobiti besplatan smještaj. Tako je i bilo. Nije mi ni na kraj pameti bilo da ću na kraju pobijediti – istaknuo je Jakov.
Osim titule Mistera Jakov ima i diplomu stručnog prvostupnika za trenera kondicijske pripreme sportaša Kineziološkog fakulteta u Splitu. Vranković je i član mladeži splitskog HSLS-a. Iako ne krije svoje liberalno opredjeljenje, priznaje da se politikom ne namjerava baviti u budućnosti. Sport je ipak ono što ga najviše zanima. Trenutačno je igrač mađarskog kluba Tatabánya.
