Među onim košarkašima Zadra koji su protiv zaraženih tenisača Dimitrova i Ćorića igrali revijalnu utakmicu bio je i Dominic Gilbert (23, 198 cm).
Javio nam se baš neposredno prije no što će, zajedno sa suigračima, poći na testiranje na koronavirus.
- Situacija je neugodna, no ja se osjećam dobro. Nije to bila ozbiljna utakmica pa nije bilo niti puno kontakata tijekom susreta, ali jest prije i poslije. Tada smo se pozdravljali, slikali, a sjećam se da sam nakon svega još kazao Dimitrovu da mu želim da bude zdrav, a u tom trenutku niti on nije znao da je pozitivan.
Što to sve pak znači za Dominicov režim života u bliskoj budućnosti?
- Pričao sam s epidemiologom koji mi je kazao da ću na 14 dana, od trenutka kontakta, morati u samoizolaciju. Dakle, bude li sve u redu, 3. srpnja ću moći izaći iz stana. A do tada ću čitati, gledati filmove ali i gledati u plafon i razmišljati o smislu života.
Dakle, prekinut će ritam košarkaških treninga.
- Trenirat ću u stanu, prakticirat ću ove "zatvorske" vježbe kao što su sklekovi, čučnjevi, plankovi, istezanje gume... Šteta, jer posljednjih mjesec dana sam baš dobro trenirao, a rekao bih da sam i napredovao. No, deset dana nije kraj svijeta, moram samo pripaziti da ne dobijem na kilaži.
A gdje je bio dok se nije moglo trenirati?
- Bio sam u jednom selu u blizini Karlovca, Netretić se zove. Tamo sam puno trčao, radio na izdržljivosti, a imao sam i brdo na kojem sam trčao radi razvoja eksplozivnosti. Bio sam u prirodi što je bilo dobro i za tijelo i za glavu.
Njegova majka Nives rođena je u Karlovcu.
- Ona je odrasla u dijelu grada koji se zove Rakovac, a negdje sa 25 godina otišla je u Sydney i ondje upoznala mog oca Stevena. Otac je bankar pa su moji roditelji živjeli i u Bostonu i Philadelphiji, a onda su se osam godina zadržali u Hong Kongu gdje smo rođeni i ja i moj godinu i pol stariji brat Nicholas. On je mogao biti jako dobar košarkaš no njegov trener u Sydneyju ubio mu je volju za košarkom.
No, zato je, čini se, Dominicova volja neuništiva. I ljubav prema košarci koja se očitovala i u ljetnim nastupima u Hong Kongu.
- S obzirom da sam ondje rođen ja tamo igram kao domaći igrač, premda tako baš i ne izgledam. Dosad sam ondje proveo dva ljeta i mogu vam reći da sam uživao jer se gotovo svaka utakmica igrala pred pet-šest tisuća ljudi. Premda to nije razina košarke kakva je ovdje, sjećam se da sam u prvoj utakmici imao 30 koševa i 20 skokova, meni je bio gušt jer riječ je i o svjetskom velegradu pa sam htio ići i ove godine no spriječio me koronavirus. Prošlo ljeto nisam išao jer sam se osjećao psihički potrošenim, bio sam prezasićen, pa sam odlučio biti s obitelji u Sydneyju.
A uoči tog ljeta postigao je najvažniji koš u karijeri, onaj ubačaj iz odbojke, protiv Cedevite za Cibonin naslov prvaka države.
- To mi je i dalje najdraži koš u karijeri jer je mojoj momčadi donio ne samo pobjedu nego i Prvenstvo. Svatko od nas sanja da zabije koš za naslov, a ja se nadam da ću u karijeri imati priliku to i ponoviti. Premda ja nisam nešto posebno emotivan igrač, u tom trenutku sam digao ruke kao da sam Conor McGregor, nisam mogao vjerovati koliko je emocija izašlo iz mene.
Nažalost po njega, u Ciboni su se pokretaču preokreta i strijelcu koša za naslov zahvalili.
- Još nakon druge utakmice finalne serije, koju uopće nisam igrao, ja sam znao da oni sa mnom više ne računaju jer mi je to rekao moj agent. Sjećam se da sam u toj četvrtoj utakmici ušao na minus 18, kada je trener mislio da je sve izgubljeno pa je odlučio odmarati starije, i da sam u posljednjoj četvrtini zabio 13 koševa.
Unatoč neočekivanom rastanku, Ciboni ne zamjera puno.
- Tom klubu ću uvijek biti zahvalan što su mi dali priliku. Kada sam došao bio sam posljednji igrač sastava, igrački nevažniji i od fizioterapeuta, no radom sam se izborio za nešto. Jako puno sam napredovao radeći s pomoćnim trenerom Meštrovićem koji je provodio više vremena samnom nego sa svojom suprugom.
Tko je odlučio da ga Cibona ne zadrži?
- To morate njih pitati, ja samo znam da sam imao konkurenciju u suigraču koji je ujedno i sportski direktor i član uprave kluba.
Čini se da mu je ta Cibonina odbijenica bila motiv da u finalu Ćosićeva kupa bude jedan od najzaslužnijih što se Zadar domogao trofeja nakon niza godina.
- Mislim da sam imao 15 koševa i 10 skokova. Sjećam se da sam na "minus 7" zabio dvije trice i pokrenuo preokret. Bio sam motiviran ne samo zato što je to veliki derbi hrvatske, što se igra za trofej nego i zato što sam igrao protiv kluba za kojeg nisam bio dovoljno dobar.
Vjerovali ili ne, Dominic je radi košarke napustio, po kvaliteti, 30. fakultet na svijetu University of British Columbia.
- Ja sam uživao studirati na tom faksu, no kada mi je trener rekao da imam problem sa šutem jer imam preveliku šaku, znao sam da ondje nešto ne valja. Osim toga, moj mozak će mi na raspolaganju biti puno duže nego tijelo spemno za igranje košarke jer studirat mogu i sa 45, a košarku tada neću moći igrati. Odlučio sam to ono ljeto kada sam radio s Andrejem Teslom i vidjevši koliko sam u kratko vrijeme napredovao odlučio sam ostati u Hrvatskoj. Uostalom, ja trenutno studiram on-line pa vjerujem da ću imati diplomu i prije no što završim igračku karijeru.
A, čini se, da nebi imao ništa protiv da ju završi u Zadru.
- Kao netko tko je odrastao u Sydneyju ja sam navikao živjeti uz more pa je meni u Zadru super. Možda u njemu ima manje sadržaja nego u Zagrebu, no ja se ovdje osjećam jako dobro, a posebno uživam u zadarskom zalasku sunca. Negdje sam pročitao da je neki slavni Amerikanac kazao da Zadar ima najljepši zalazak sunca na svijetu.
Osim zalaska sunca, obožava i kupanje.
- Ja sam se kupao već u drugom mjesecu, u svrhu regeneracije nakon teških treninga. Odvezao sam se tada i do Vira, jer sam tamo dolazio prije s obitelji, pa sam se i tamo kupao i sjećam se da mi je neka baka vikala "izlazi van, dobit ćeš koronavirus".
No, prije ga je mogao dobiti od najboljeg tenisača svijeta nego od mora.
- Đoković je uistinu vrhunski momak, vrlo prizemljen čovjek. Bilo mi je veliko zadovoljstvo upoznati ga.
No, koliki god bio virtuoz s teniskom lopticom, Novak se baš i nije dokazao kao vrhunski dodavač košarkaške lopte.
- Tijekom utakmice htio mi je baciti na alley-oop zakucavanje, ali je bacio, par metara iza table, tako da bi i Stevie Wonder bolje dodao. No, zato smo ponovili stvar nakon utakmice, odbio je loptu od table i ja sam zakucao.
Gilbert ima još jednu godinu ugovora sa Zadrom što znači da bi mu klupski trener trebao biti Veljko Mršić, izbornik hrvatske reprezentacije, kojemu će imati priliku nametnuti se i na klupskim treninzima.
- Bilo bi super igrati za Hrvatsku, no vi imate dovoljno igrača koji su prošli kroz vaš sustav i koji su pravi Hrvati. Ja sam ipak napola Hrvat, rođen u Hong Kongu, od majke Hrvatice, oca Australca, pradjeda Rusa i od dalekog pretka možda kakvog irskog kriminalca - našalio se Dominic aludirajući na način na koji je krajem 18. stoljeća Australija naseljavana kao kažnjenička kolonija.
>> Pogledajte video: Ćorić i Ivanišević pjevaju u restoranu u Zadru
