Matija Bilušić (45) ući će u povijest hrvatskog rukometa kao prvi trener vratara koji je istodobno bio angažiran u muškoj i ženskoj reprezentaciji. U ženskoj reprezentaciji je od 2017. godine, a nakon što su rukometašice osvojile broncu na Europskom prvenstvu u Danskoj, Lino Červar pozvao ga je i u stručni stožer muške reprezentacije za SP-u u Egiptu.
POGLEDAJTE VIDEO: Obrvan o Egiptu
– Naravno da sam se iznenadio kada me Igor Vori, direktor muške reprezentacije, nazvao i pitao želim li se priključiti završnim pripremama za SP. Doduše, još za vrijeme Europskog prvenstva rukometašica postojale su neke naznake da bi se mogao priključiti dečkima. Tako da sam kod kuće bio tek jedan dan po povratku iz Danske i onda sam se priključio muškoj reprezentaciji – istaknuo je Matija.
Branio u dva finala Kupa prvaka
U Danskoj su rukometašice napravile čudo...
– Istina. Ponovit ću ono što je već sto puta ispričano. Otišli smo na EP da ostvarimo barem jednu pobjedu. Kada smo pobijedili Nizozemsku, onda smo već glasno počeli razmišljati o plasmanu u drugi krug, što je već bilo veliko iznenađenje. Na kraju smo osvojili medalju kojoj se doista nitko nije nadao.
Karijeru je počeo u PPD Zagrebu gdje je prošao sve selekcije. No prvi izbor bio mu je nogomet.
– Kako stanujem na Kajzerici, počeo sam kao klinac trenirati u Lokomotivi. No rukomet sam igrao za osnovnu školu. I to sam igrao na nekoliko pozicija. Podjednako sam bio dobar na vratima, krilu i kao srednji vanjski. Kako mi je razrednik u osnovnoj školi bio profesor tjelesnog odgoja, preporučio mi je da počnem ozbiljnije trenirati rukomet jer sam valjda bio talentiran. I tako sam došao na prvi trening u Kutiju šibica. Trener me upitao što igram, a ja sam mu odgovorio da mogu igrati krilo, vanjskog te da mogu braniti. On je sav sretan odgovorio: “Super, baš nam treba vratar”. Eto, tako sam počeo – istaknuo je Bilušić.
U Zagrebu je dogurao do prve momčadi i bio je pričuvni vratar na posljednjim dvama finalima Kupa prvaka koja je Zagreb igrao protiv Barcelone 1998. i 1999. godine. Naravno, do naslova nije došao jer je Zagreb u oba ta finala izgubio.
– Zanimljivo je da sam valjda jedini vratar PPD Zagreba koji nikad nije dobio poziv u seniorsku reprezentaciju Hrvatske. To mi je malo žao – ispričao je Bilušić.
Prvi inozemni angažman imao je u Sloveniji. Branio je u Dobovi, a potom ga je put odveo u Francusku gdje je branio za Livry, zatim u Njemačku gdje je branio za Nettelstedt u kojem su tada igrali Mikulić i Farkaš, a inozemnu karijeru završio je u španjolskoj Antequeri.
– U to vrijeme bili su prvoplasirani klub španjolske B lige i na kraju smo ostvarili plasman u ASOBAL ligu. Španjolski mediji tada su me predstavili kao vratara koji je nastupao za juniorsku reprezentaciju Hrvatske, a u svojoj karijeri nastupao je i za Badel 1862 Zagreb, gdje su mu suigrači, među ostalima, bili Venio Losert, Patrik Ćavar, Mirza Džomba, Slavko Goluža i Davor Dominiković s kojima je 1997. i 1998. igrao finala Lige prvaka protiv Barcelone – istaknuo je Matija koji je karijeru završio na vratima Maksimir Pastele u 42. godini.
Uspješan ribolovac
U Maksimir Pasteli prvi put se okušao i kao trener.
– To mi nije išlo, više mi odgovara biti trener vratara. Kada me Nenad Šoštarić pozvao da budem trener vratara u ženskoj reprezentaciji 2017. godine, za mene je to bio jack-pot.
Jeste li vodili svoju statistiku, primjerice sjećate li se koliko ste najviše obrana imali na jednoj utakmici?
– Sjećam se svog rekorda, kako ne! Imao sam 32 obrane u finalu pionirskog prvenstva Jugoslavije protiv šabačke Metaloplastike. Od deset obranio sam čak devet sedmeraca.
Što se tiče privatnog života, Matija je već 18 godina u braku s Amalijom.
– Supruga je bivša atletičarka, reprezentativka Hrvatske na 400 metara prepone, sredinom devedesetih. Upoznali smo se u Opatiji gdje sam bio na pripremama, a ona na fakultetu. Studirala je hotelijerstvo, a inače je iz Zadra. Imamo dvoje već odrasle djece. Kći Mia trenira odbojku, a sin Vito trenira rukomet u Maksimir Pasteli – istaknuo je Matija.
Uz rukomet, njegova velika strast je – ribolov.
– Najčešće pecam u zadarskom arhipelagu. Pecanje me jako opušta. Idealan dan je sjesti na neki kamen i pecati. Nikad ne idem sam, pecam sa svojim malim društvom. Znalo se otići i na barku. Mogu se pohvaliti da sam imao uspješne ulove, bilo je tu nekoliko kapitalaca. Uglavnom se love ugori i orade. Jasno, sve što se ulovi, to se i pojede – istaknuo je Matija.•
