Nakon napuštanja kormila reprezentacije i odlaska s klupe matičnog mu Splita Ivica Skelin skrasio se u Nizozemskoj. U zemlji koja ga je dobrim dijelom stajala mjesta hrvatskog izbornika jer baš s porazom u Rotterdamu u studenom 2017. krenuo je crni kvalifikacijski niz Hrvatske.
Je li ikad požalio što je prihvatio posao izbornika u delikatnom trenutku za Hrvatsku koji nitko nije uspio dobro procijeniti.
>> Pogledajte video: Hrvatska klapa himnom otvorila NBA utakmicu u kultnoj njujorškoj dvorani, plesao se i linđo
– Požalio nisam jer ja sam kao trener uvijek spreman za izazove. Ako imaš takav stav, onda moraš ići tamo gdje je netko smijenjen ili gdje netko nije poželio angažman. Naravno da bih ja, s vremenskim odmakom, neke stvari promijenio, propitao bih neke odluke. Bilo je mojih pogrešaka, no ne bih sada o tome da se ne otvaraju polemike.
Ni meni Rumunjska nije jasna
Svi se često vraćamo na onaj fatalni poraz od Rumunjske usred Zadra za koji neki kažu da je najniža točka hrvatske reprezentacije. Kako nam se to dogodilo?
– Taj je izuzetno težak poraz i meni teško objašnjiv. Od četiri utakmice koje sam vodio ta nam je bila najslabija. Uz psihološki pritisak išao je i loš šuterski dan. Talijani su u Zagrebu bili evidentno bolji, a protiv Nizozemaca smo promašivali zicere.
U velikoj mjeri tada je bio problem što su za reprezentaciju u otvaranju kvalifikacija glavne uloge zaigrali igrači koji su epizodisti i u svojim klubovima?
– Još kada vam se dogodi da su Krušlin i Ramljak ozlijeđeni, teško je naći prave zamjene.
Poput njega, i njegov nasljednik nastavio je tražiti razigravača pa čak nije prihvatio ni Ukića koji mu se sam nudio?
– Ne želim komentirati što je bilo poslije mene. Inače, kada ne dobiješ odgovor od nekog igrača, onda je logično da ga tražiš kod drugog. Živio je pod velikim stresom.
– Ništa se ne može usporediti po razini stresa s vođenjem reprezentacije, uz koju ide najveća odgovornost.
Tko zna, možda će dobiti priliku opet ga iskusiti?
– Sportski putevi su nedokučivi, u šest mjeseci sve se promijeni. Nadam se da ću kao trener trajati. Imam 45 i nisam završio priču.
Obitelj je ostala u Splitu
U dosadašnjoj reprezentativnoj priči, osim Repeši, bio je i pomoćnik čovjeku kojeg je naslijedio (Aci Petroviću) pa smo ga pitali što se to dogodilo s Hrvatskom da je tako različito izgledala u olimpijskoj 2016. i godinu dana kasnije?
– Ne mislim da je 2017. bila tako loša. Dobro smo mi otvorili Eurobasket i sve do te fatalne utakmice s Rusima u osmini finala stvari su izgledale solidno.
Je li to što smo igrali četvrtfinale OI i osvojili 5. mjesto u Riju bila stvarna vrijednost te reprezentacije ili samo sretni splet okolnosti?
– Ne bih rekao da je to bio splet okolnosti. Na predolimpijskom turniru dobili smo Grke s Antetokounmpom, a potom domaćine Talijane, da bismo u Riju također dobili velike reprezentacije kao što su Španjolska i Litva.
Ako je to stvarna vrijednost, onda se pitamo zašto je ti igrači ne uspijevaju realizirati jer Hrvatska je ispala u osmini finala na Eurobasketu i 2015. i 2017.
– To mogu samo konstatirati i to je pitanje za širu raspravu.
O izboru igrača godine sa Skelinom nije bilo velike rasprave.
– Bogdanovićeva uloga u NBA ligi bila je značajnija od Šarićeve u Sixersima. Bojan je sazrio i pruža stalno dobre partije i za korak je ispred Darija. A Šarić je žrtva okolnosti koje su u NBA ligi normalne. Kada se na tržištu pojavila zvijezda za koju je gazda smatrao da mu može donijeti iskorak, Šarić je postao poželjna udavača. Glasao sam još za Simona, Bilana i Krušlina, no nitko od ove petorice ne može, nažalost, reći da je imao uspješnu godinu u reprezentaciji.
Skelinova trenerska priča dosad se na klupskom planu najviše odvijala u zemljama Beneluksa.
– Istina. U Belgiji sam proveo desetak sezona, a u Nizozemskoj dvije i pol. To je sličan mentalitet, no ipak je košarka u Belgiji stepenicu iznad. Više je novca pa je više i profesionalnijih momčadi. Šuška se da bismo za dvije godine mogli imati zajedničku ligu.
Ionako je okrupnjivanje trend u europskoj klupskoj košarci što pokazuju i vrlo jake regionalne lige kao što su VTB i ABA.
– To je 25 milijuna ljudi koji žive u dvije države, a mnoge tvrtke ionako posluju s obje strane granice, tako da ta zajednička liga može biti zanimljiva i za ulaganje.
>> Pogledajte kako su mladi košarkaši nakon osvojenog zlata zapjevali Lijepu našu u Novom Sadu
Obitelj ovaj put nije poveo sa sobom. Nije ih htio seliti iz rodnog mu Splita.
– Kćeri mi tamo idu u školu. Jedna ima 15, a druga 11. S obzirom na to da nam je Fiba dala te famozne kvalifikacijske prozore, ja sada imam više vremena posjetiti obitelj u Splitu.
Skelinov izbor:
1. Bojan Bogdanović (Indiana/Washington) 10
2. Dario Šarić (Philadelphia/Minnesota) 7
3. Krunoslav Simon (Anadolu Efes) 5
4. Miro Bilan (Strasbourg/Asvel) 3
5. Filip Krušlin (Cedevita) 1
veći stres je bio za nas navijače... nisi ti kriv što si tu bio ali... ne ponovolo se