Njegova priča je baš kao iz filma. Mateo Kovačić, mladić od 16,5 godina, u opjevanoj utakmici protiv Villarreala bio je u važnoj ulozi. Skupljao je lopte iza Dinamovih vrata!
– Dinamo volim od rođenja, tu sam već četiri i pol godine. Svi snovi mi se ostvaruju. Od dvanaeste godine odrastam u Zagrebu, igram u Dinamu. Sve ide velikom brzinom. U utakmici protiv Villarreala skupljao sam lopte, a sad sam u klapi s tim dečkima. Tada sam razmišljao kako ću i ja jednog dana igrati takve utakmice. Sjećam se kad je Kelavi u 25. minuti puknula kopačka, pa je tražio od mene da mu donesem drugu, a sada sam najbolji s njim – zrelo nam priča Mateo u hotelu "Rixos" u Beleku.
Dva mjeseca kasnije debitirao je za Dinamovu prvu momčad, zabio prvi gol...
– Vrsaljko i Badelj otišli su u reprezentaciju, a mene je u školi sustigao poziv Joze Bandića da idem na trening prve momčadi. Iz škole sam krenuo na trening, a ondje me dočekala hrpa novinara – prisjeća se Kovačić.
Nije ga sve to promijenilo, ostao je onaj isti klinac.
– U početku mi je bilo malo teže nositi se s pritiskom. Usporedbe s Messijem nisu mi baš sjele. Nisam ljevak, nisam sličan igrač kao on, nije mi to bilo drago. Igrači po mom ukusu su Iniesta i Modrić – kaže Kovačić.
Mama Ružica i dalje ga vodi na trening, školske obveze odrađuje.
– Idem u drugi srednje, privatna škola. Odem jednom u dva tjedna, vidim kad su ispiti. Snalazim se nekako, nije lako, ali stižem sve. U početku je bilo lakše, ali obveze profesionalnog nogometaša su velike. Srećom, profesori mi izlaze ususret, nema šanse da ne završim školu – kaže odlikaš Mateo.
A kad god stigne ispunjava svoje obveze u crkvi svetog Ante Padovanskog u Sesvetskim Selima.
– Ministriram i sad kao igrač prve momčadi, svake nedjelje. Bilo mi je malo neugodno, prijatelji me zadirkuju, ali s oltara drugačije doživljavam misu. Bogu se zahvaljujem na svemu, posebno od prijeloma noge. A puno djece voljelo bi ministrirati sa mnom – kaže Mateo.
Mladiću pred kojim je velika budućnost nije sve išlo tako glatko.
– S 14 godina teško sam slomio nogu. Pauzirao sam devet mjeseci. U tim trenucima pitao sam se hoću li uopće igrati nogomet – rekao je Kovačić.
Mali svaka čast, ostani čovjek ne ovisno o svemu!