Englezima Slaven Bilić baš nije bio jasan lik. Pametan, završio je
pravni fakultet, u svom stilu su se zapitali – pa što onda radi u
nogometu? Tako je Bilić dočekan u West Hamu i ostao je neviđeno
cijenjen i u Evertonu. I ne samo među navijačima tog liverpoolskog
kluba nego i među suparnicima. Uostalom, u pubu u koji su zalazili
igrači i navijači Liverpoola taj je Hrvat kao igrač omraženog Evertona
imao svoj stol. Bilić je tip koji osvaja jednostavnošću.
Danas je sve teže naći nekog normalnog u nogometu i oko njega, sve je
to teže i u drugim područjima života. A on je baš takav. Normalan.
Valjda se takav rodio, tako je odgojen. I ostao je takav iako je bio
zvijezda Hajduka, Karlsruhea, West Hama i Evertona. Što je bio trener
Hajduka, mlade reprezentacije. Vjerujemo da će takav ostati i danas kad
je preuzeo nacionalnu vrstu. Onu u koju je utkao golemu životnu snagu
kao igrač, i kad mu nije bilo lako, kad je igrao pod bolovima u
Francuskoj 1998. godine.
Nerijetko je bio neshvaćen, pogotovo u Splitu. Jer, kakav je to bivši
nogometaš, a izbornik mlade reprezentacije, koji je rocker, ima nekakav
band. A taj uskoro 38-godišnjak običan je, doduše uspješan, dečko iz
susjedstva. Sa svojim zadovoljstvima i fobijama u životu koje svi
imamo. Primjerice, pričao je jednom da ne voli ići na benzinsku. Zato
je znao uzimati automobil svoje supruge da ne bi morao 'tankirati’ svoj
koji više troši. Kao takav dobio je životnu priliku. Dobio je u ruke
nacionalnu reprezentaciju.
I koliko god to bilo ispunjenje sna u trenerskom životu, kao što je
bila bronca u Francuskoj u igračkom reprezentativnom smislu, ili naslov
s Hajdukom dok je bio u Splitu, toliko je sve to i teško. Nije prepreka
to što je mlad, nije problem ni njegovo znanje. No, možda sutra, možda
za godinu ili pet, jedna ili dvije lopte otići će pokraj krive strane
vratnice gola. I javnost će se okrenuti. Ta ista javnost koja je toliko
žarko bila uz njega kad se tražio Kranjčarov nasljednik.
No, to je život trenera. I ne treba sumnjati. Bilić zna da mu
reprezentacija mora ne samo postizati dobre rezultate nego i dobro
igrati. I zato mu treba vjerovati i pomoći. Jer, pokazao je da je
pametan. A pametan ne bi u ruke uzeo pegaza za kojega zna da će uskoro
ostati bez krila. Ne bi uzeo u ruke vrući krumpir ako ne bi znao kako
ga pojesti a da se ne opeče. Ne vjerujemo da je tako žarko želio voditi
reprezentaciju a da nije siguran u sebe. Jer, u Hrvata nema ništa teže
od izborničkog posla.
Zbog četiri milijuna izbornika. Koji onom jedinom pravom neće
oprostiti neuspjeh. Neki možda neće ni uspjeh. Uspjeh smo oprostili
samo vatrenima, brončanima iz 1998. u kojima je Slaven imao veliku
ulogu. Valjda ćemo mu uspjeh znati ponovno oprostiti. Za mogući
neuspjeh HNS se već osigurao klauzulom – nema novog ugovora bez
plasmana na Europsko prvenstvo. A ni tada se ništa ne može jamčiti.
Stoga, poželimo Biliću novi ugovor nakon 2008. da usreći ta četiri
milijuna izbornika.
OSOBA TJEDNA
