– Takvi su Hrvati, tek što je stigao i odmah u moj stolac – našalio se Slaven Bilić kad me ugledao za svojim stolom u trening-kampu West Hama, do kojega, nemate li automobil, nije tako jednostavno doći.
Nalazi se u sjeveroistočnom Londonu i putujete li iz suprotnog dijela grada, kao što je to bilo u mojem slučaju, potrebno vam je nešto manje od dva sata da stignete na dogovoreni razgovor s trenerom West Hama.
Dočekao me glasnogovornik kluba i uveo u sobu namijenjenu konferencijama za novinare i, općenito, svim gnjavatorima s press-iskaznicama.
Najvažnija sezona u povijesti
Obavijestio je šefa da sam stigao, a Slaven mu je naložio da me uvede u njegov ured.
– Čudno, prvi put mi je rekao takvo što. Nijedan novinar još nije bio u njegovim prostorijama.
Budući da smo snimali i televizijski intervju, moj snimatelj mi je rekao da sjednem na Slavenov stolac kako bi namjestio kadar, i to je bio trenutak s početka ove priče.
Menadžer West Hama bio je malo pognut i jedva primjetno šepao. Znam da je operirao kralježnicu pa sam mislio da ga isti problem opet muči.
– Ne, nije kralježnica, nego kuk. Stara igračka ozljeda sad je došla na naplatu, ali bit će u redu.
Osim tih problema, Slaven izgleda dobro, čak i mlađe neko kad sam ga posljednji put vidio, a ima tome sigurno desetak godina.
– Malo što se mijenja u ovom poslu, uvijek je tu netko tko od vas traži više. Najvažnije je da vam ne ponestane motiva i da ste sretni u svom poslu. Ako toga više nema, onda nema smisla ni raditi ovaj posao – rekao nam je Slaven Bilić, koji je u West Hamu 90-ih bio igrač, a prošle sezone je kao menadžer odlično obavio svoj posao:
– Ne mogu reći koji mi je posao draži. Kao igrač bio sam mlađi, zanimale su me druge stvari, nisam imao problema sa stvarima koje se tiču organizacijskog dijela. Naravno, sada se sve promijenilo. Danas razmišljam o stvarima koje me tada nisu zanimale. Ipak, neke stvari se ne mijenjaju, još je tu ista gospođa koja je tada kuhala. Izgrlila me kao sina.
Pitam ga dobije li sada kao menadžer bolji komad mesa.
– A ne, to je uvijek isto. Igrači dobivaju najbolje komade – govori uza smijeh Slaven.
Sjajnu proteklu sezonu bit će teško dosegnuti, svjestan je toga i West Hamov izbornik. Otvaranje sezone nije posebno uspješno.
– Prošlu sezonu u klubu su proglasili najvažnijom sezonom u povijesti kluba. Otišli smo s Upton Parka na novi, veliki Olimpijski stadion. Nitko nije znao hoćemo li uopće prodati sve ulaznice. Na kraju je sezona bila ne samo nogometno dobra nego je klub narastao i organizacijski. Prošla je sezona izvanredan temelj, ali naravno da se nakon takve sezone i puno više očekuje od nas.
Slaven Bilić je odjednom postao veliko trenersko ime, iako nije novi trener.
– Naravno, ovo je svojevrsni trenerski NBA. Premiership se prati diljem svijeta. Ako se tu dokažete, onda vam i cijena raste.
Leicester se može ponoviti
Prošle je godine West Ham bio koban za velikane Premijerne lige. Ove su godine na čelu najvećih momčadi najpoznatiji treneri svijeta. Koga bi Slaven Bilić najviše volio pobijediti?
– Svaki bod jednako vrijedi, ali nije svejedno. Odete li na Anfield i pobijedite Liverpool koji godinama niste svladali, onda to zaista vrijedi više od puke pobjede i tri boda. Do sada su najveće momčadi dobivale i najviše novca, bilo kroz televizijska prava ili nešto drugo. Prošle godine najveće momčadi malo su zaspale, pa mi je drago da smo ih probudili. Ova je godina potpuno drukčija. Najveći igraju impresivno, no sve je moguće, možda se i ove godine ponovi neki Leicester.
– Nije nemoguće, ali manje vjerojatno nego prošle sezone. Razlike su postale jako velike, rekao bih prevelike. Najbogatije momčadi kupuju najbolje igrače, ali još uvijek, ako ste dovoljno pronicavi i lukavi, možete naći dobrog igrača koji ne stoji pedeset ili sto milijuna eura. Uostalom, to smo i mi napravili prošle sezone – rekao je Bilić.
Engleska liga slovi za najjaču i najatraktivniju, ali španjolske momčadi već nekoliko sezona osvajaju gotovo sve u europskim kupovima. Zašto je to tako?
– Ovo je najkompetentnija liga, ovdje svatko može pobijediti svakoga. Čast svakome, ali ovdje nema Carpija ili Frosinonea. Najbolji klubovi su u engleskoj ligi, bez obzira na to tko što rekao. Od ostalih momčadi tu su Bayern, Juventus, naravno i Real i Barcelona, možda još Atletico i Sevilla.
Zašto onda Englezi ne osvajaju europske kupove?
– Zato što se jako puno igra i zato što su posvećeni domaćem natjecanju. Između ostalog, još nešto je jako bitno, nema stanke u natjecanju. Kada u ostalim ligama imaju odmor, ovdje se još više igra i nagura se raspored.
Kako izgleda život premijerligaškog trenera?
– Obično je trening u jedanaest, pa sam ovdje oko devet ujutro. Sastanem se sa suradnicima, pripremimo trening. Razgovaramo o svemu, o nogometu, o Hrvatskoj i potom treniramo.
Ima li vremena za nešto drugo osim posla?
– Ne vidim puno od Londona iako živim u njemu. Nastojim što više biti s obitelji, pa nemam vremena za odlazak u grad.
U četvrtak je Bilićeva obitelj proširena, supruga Ivana rodila mu je drugo dijete, kćer (iz prošlog braka Slaven ima još dvoje djece).
– Jako sam sretan zbog prinove, ali ne brinite se, imam dovoljno snage za nedjeljni dvoboj sa Southamptonom – zaključio je Slaven Bilić.
Joj slavene... drago mi je što si tu, želim ti uspjeh ali izjave tipa .."ovdje nema Carpija ili Frosinonea..."....uh. nema, ali ima West Hama, Bournemoutha , Burnleya i ostalih "veličina"...bez podcjenjivanja. jbt,pa ispao si iz evrope od Astre.. ta Astra je na tablici rumunjskog prvenstva 12. jbt, i ti onda podcjenjuješ bilo koju ligu ili klub. Slavene..pljuc.