Nik Slavica (205 cm), član toliko obećavajućeg naraštaja košarkaša rođenih 1997. (Žižić, Zubac), novi je rekorder u povijesti KK Cedevita. Nitko nikad u majici Cedevite nije postigao toliko koševa u službenoj utakmici (47) kao 20-godišnji Šibenčanin u susretu sa Zagrebom.
Iako će neki tom rekordu naći slabost u tome da je postignut u igri protiv jedne od najslabijih momčadi u ligi, na hrvatskim košarkaškim parketima to je ipak velika rijetkost. Uostalom, i negdašnji supertalent koji je i sam zabijao toliko, a to je Josip Sesar, kaže da to nikad nije lako učiniti.
U Ciboni se nisam snašao
Da nije, pod prekršajem, promašio zakucavanje i pritom iščašio prst, Slavica bi postigao 50 koševa.
- Lijepo je bilo vidjeti da je i klupa to željela, da me podržavaju i stariji igrači, da žele da napredujem.
Niku je puno značilo i to što mu je dr. Cerovečki na licu mjesta namjestio dislocirani članak prsta desne, šuterske ruke.
- Kad sam vidio kako to izgleda, malo sam se prestrašio, no fiksirat će mi taj prst i trenirat ću, a nadam se i igrati protiv Unicsa u srijedu u Eurokupu.
U toj rekordnoj utakmici, Slavica je najmanje 10 puta zakucao. Što u kontri, a što na tzv. alley-oop.
- Odgovara mi tranzicijska košarka, zbog brzine i visine. U ovom susretu morao sam igrati centra, silom prilika sam i u Ciboni morao igrati “četvorku”, no ja se i dalje osjećam kao krilni igrač.
A da bi na toj poziciji bio učinkovitiji, trebaju mu stabilniji šut i veća prodornost.
- Znam ostati nakon treninga i šutirati ili doći ranije pa driblati oko stolaca. Sve je stvar samopouzdanja. Ja sam kao kadet i junior dobro šutirao, zabijao sam i po pet trica u četvrtini, no izgubio sam samopouzdanje na prijelazu u seniore. U Ciboni su me stalno kritizirali da ne znam šutirati, no doći će to sve na svoje.
U Ciboni su mu dopustili i da ode jer su tri mjeseca kasnili s plaćom. No, unatoč tome, nama se činilo da je tada pogriješio i da je trebao odigrati sezonu do kraja.
- U Ciboni je momčad bila super, no nisam se snašao u ulozi s napadačkim ograničenjima. Zato sam otišao u SAD, u kamp moje agencije Wasserman u kojem sam se odlučio pripremati za NBA draft. Nažalost, ozlijedio sam se krajem svibnja, manje od mjesec dana prije drafta, pa sam se morao povući s liste kandidata.
Kako je pola godine kasnije završio u Ciboninu rivalu Cedeviti?
- Cedevita me htjela već prvi dan kada sam raskinuo s Cibonom. Na koncu sam odlučio ostati u Zagrebu, u kojem sam proživio pola života, u gradu u koji sam došao kao desetogodišnjak. I dalje volim Cibonu jer sam u njoj igrački odrastao, no Cedevita je ipak bolje organiziran klub, najbolje u Hrvatskoj.
Fizikalije za NBA ligu
S obzirom na to da pred sobom ima još dvije godine (do 22.), kakvi su mu planovi za NBA draft?
- Mogao sam biti “draftiran” i ove godine, ali bi me ozljeda gurnula u drugi krug, pa sam se radije povukao.
Po “fizikalijama”, Slavica je NBA potencijal. Uostalom, igrač od kojeg je na juniorskom SP-u prije dvije godine igrao bolje (Jayson Tatum), sada je u prvom sastavu Bostona, a baš je njega najatraktivnije blokirao na SP-u.
- Vidite kako su čudni životni putevi, on je već u NBA ligi. Njegova je prednost to što je Amerikanac, oni su već od 14. na NBA radaru, a mi Europljani moramo se više nametati. Ako Bog da, možda i ja odem i opet ga blokiram.
iživljavanje na juniorima, dok je u regionalnoj ligi zakucan na klupu