Ljetna NBA liga sjajna je prilika za raznorazne susrete s ljudima iz svijeta košarke pa tako i s etabliranim euroligaškim igračima. A u pratnji direktora Udruge euroligaških košarkaša Boštjana Nachbara, u Las Vegasu su se pojavili i Tornike Shengelia, Kyle Hines i Marcelo Huertas.
A potonji, Marcelinho (36, 191 cm), dugogodišnji je razigravač brazilske reprezentacije koja će ovo ljeto nastupiti na Svjetskom prvenstvu u Kini i to pod dirigentskom palicom Aleksandra Petrovića.
– Aco je drukčiji tip trenera od našeg dosadašnjeg izbornika Rubena Magnana kojeg smo imali niz godina. Aco je puno opušteniji, gradi osobne relacije s igračima, ali i s članovima stožera, tako da se svi u timu dobro osjećaju. On je tip trenera koji vas motivira i daje vam samopouzdanje. Osim toga, ima veliko košarkaško znanje i dolazi iz legendarne obitelji u svijetu košarke i prema njemu imamo puno poštovanja.
A što je to što Marcelinho i suigrači posebno vole kod hrvatskog stručnjaka?
– On sve pojednostavljuje do razine da sve samo po sebi postane objašnjivo. Kada nemaš vremena utrenirati puno stvari, a tako je obično u reprezentativnim kvalifikacijama, on se drži jednostavne taktike i to je, često, najbolja opcija. I, kao što rekoh, ima jako dobre odnose s igračima, stvara okruženje u kojem je ugodno raditi i boraviti.
I Huertasovu klupsku karijeru, u majici Baskonije, određuje jedan hrvatski trener, a to je Velimir Perasović.
– Peras je tvrđi trener, inzistira na mentalnoj čvrstoći, gura vas preko vaših limita. Teško je njih uspoređivati jer obojica imaju mnogo znanja, ali različite stilove. Osim toga, za razliku od Petrovića, Perasović za nas igrače ima puno više vremena jer klupska sezona je duga.
A pred reprezentacijom Brazila veliki je izazov, nastup na Svjetskom prvenstvu i to u skupini s Grčkom, Crnom Gorom i Novim Zelandom.
– Bit će zahtjevno biti među prva dva u našoj skupini koji prolaze dalje, a u drugu skupinu treba otići sa što više pobjeda jer tamo nas pak čekaju Amerikanci koji će sigurno proći u četvrtfinale, a drugi četvrtfinalist trebao bi biti netko između Brazila, Grčke, Crne Gore, Turske, Češke...
S obzirom na to da je košarkaški internacionalac već 15 godina imao je prilike sresti puno hrvatskih košarkaša.
– Najbolji sam s Antom Tomićem i Markom Banićem, no znam se i s Dragom Pašalićem, Krešimirom Lončarom, Zoranom Planinićem, a imam i jako dobar odnos s Hezonjom s kojim sam igrao u Barceloni.
A kakav je taj Dubrovčanin igrač, iz njegove perspektive gledano?
– On je neustrašiv. Ne razmišlja puno o igri, on samo igra. Ponekad je to dobro, ponekad loše, no on se ničega ne boji.
Marcelinho pak ne razmišlja o povratku na otok Pag i plažu Zrće gdje je jednom zgodom ljetovao.
– Ha, ha... Na Zrću sam bio samo jednom. Reputacija tog mjesta je lošija no što bi trebala biti i to nije nešto s čime bi se trebalo hvaliti.
Sve super. A cemu ova guzica? 🤔