Steve Savidan nije se želio pomiriti sa stereotipima u stilu: “Trener
ga nije volio” ili “Nije imao dovoljno bogate roditelje da ga gurnu u
prvi plan”. Tridesetogodišnji debitant u dresu francuske nogometne
reprezentacije savršena je i poučna priča svim generacijama koje
dolaze. Preko smeća do zvijezda, mogla bi to postati nova poslovica.
Jer, upravo tako može se opisati Savidanov igrački i životni put. Dugo
ćemo pamtiti Liliana Thurama koji je “pokopao” vatrene na Svjetskom
prvenstvu u Francuskoj 1998. godine. Baš kao i brojni njegovi
sunarodnjaci.
Put trajao 10 godina
Savidan je tu povijesnu utakmicu između Francuske i Hrvatske gledao
pred televizorom i tu noć nikada neće zaboraviti. Slavio je pobjedu
svojih idola s prijateljima do duboko u noć. Zvijezde tricolora, poput
Zinedinea Zidanea, Didiera Deschampsa ili Thierryja Henryja, i mogao je
gledati samo na malom ekranu. Ni sanjati nije mogao da će desetak
godina kasnije obući dres s pijetlom na srcu. Jer, tada je Savidan, kao
dvadesetogodišnjak, amaterski igrao za plaću od oko 4500 kuna u
trećeligašu Angersu.
- Bila je to mala plaća i jedva sam preživljavao. Morao sam pronaći
stalan posao. Zaposlio sam se u gradskom komunalnom poduzeću gdje sam
svako jutro od pet do 12 sati praznio kante za smeće. Nakon ručka bih
se malo odmorio i potom išao na trening - prepričava ovih dana Savidan
francuskim novinarima.
Trnovit početak obilježen je brojnim posudbama u drugoj i trećoj
francuskoj ligi.
Poput Dade Prše
Samo godinu dana nakon što je Dado Pršo otišao, Savidan je došao u
Ajaccio (2000. godine). A obojica igrača imala su sličan životni put,
jer Pršo je u svojim počecima radio kao automehaničar.
- Obitelj je bila na rubu egzistencije. Tada sam pomišljao i na
samoubojstvo. Uništavao sam svaku priliku koja mi se pružila. No,
psihijatri su me vratili na pravi put - priznao je Savidan čiji je
uspon počeo dolaskom u Valenciennes 2003. godine, još dok je klub igrao
u trećoj ligi.
Sa Steveom kao glavnim napadačem klub se probio do prve francuske lige.
U 144 utakmice Savidan je postigao 61 pogodak. Da bi ove godine s
prvoligašem Caenom potpisao ugovor vrijedan pet milijuna eura. Iznos je
to o kojem je 1998. godine mogao samo sanjati.
Odličan je napadač, koji me po stilu igre podsjeća na Davora Šukera.
Valenciennes je održao u prvoj ligi iako su mu mnogi predviđali
ispadanje. Prije nego što je potpisao za Caen, tražio ga je Monaco. No,
nisu se dogovorili o visini ugovora. Volio bih da je došao u Monaco,
jer baš nam takav igrač treba. Želio ga je angažirati i Lyon. Njegova
priča podsjeća na onu našeg Dade Prše - istaknuo je Jerko Leko,
hrvatski reprezentativac u Monacu.
BAJKA Iz anonimnosti treće lige u četiri godine izborio dres tricolora
