Zbog scene iz 55. minute pamtljivog zagrebačkog derbija svake bismo večeri punili nogometne arene. Antonio Franja servirao je tu genijalnost - provozao je kao na ringlšpilu Polovanca i Cesara svezavši ih u čvor, sve to garnirao je uz prekarasan roling "a la Prosinečki". Fantastično! Da, i cijeloj priči dodao još dva pogotka - jedna ga je lopta napucala i završila iza Butine, a u jednoj je akciji povukao loptu, Hasančić mu je vratio petom, i nije mogao promašiti. Zaplakat će svaki dinamovac što to dijete Maksimira uzima dah u majici susjeda iz Kranjčevićeve. Dečko sa Šalate neće skrivati da je upijao svaki potez Roberta Prosinečkog.
- Tko ne bi želio uzeti nešto od njega, posebno taj roling, taj potez. Upijao sam to, pokušavam to kopirati. Imao sam sreću što sam bio u Maksimiru u njegovo vrijeme - otkrio je Antonio Franja, čovjek koji je za 12 minuta uspio zasjeniti sve i postati "misterom" derbija. Na žalost izišao je zbog lakše ozljede.
* Kranjčar me probudio
Još uvijek nam se vrti ta 55. minuta, priredili ste minijaturu za pamćenje.
- Često uoči utakmica razmišljam o tome da bi i publika trebala uživati, pokušavam nešto prirediti, smišljam potez po kojem će me pamtiti. Sad sam sve zaboravio, izišao na travnjak pa što bude. U tom trenutku sve mi je polazilo za nogom, nadam se da je publika uživala.
U prvom činu Franja nije blistao, opasniji, konkretniji, ne i konkretan bio je Ivica Olić.
- Kada sam na poluvremenu ušao u svlačionicu trener Kranjčar me primio za glavu, posve približio lice i rukama me protresao. Shvatio sam, trgnuo se, ostalo ste vidjeli.
Uz pomoć modrih, bio je to derbi za sladokusce.
- Bio je to pravi, naš zagrebački derbi. Dinamo je bio vrlo dobar, mi smo pak pokazali da smo zasluženo prvi. Šteta što nismo neke situacije bolje riješili, možemo žaliti, no i Dinamo je imao svojih dobrih trenutaka, svoje prigode.
* Lijepo djetinjstvo u Dinamu
Nakon dvoboja vaš suigrač Duro bio je rezolutan - naslov će doći u Kranjčevićevu.
- Uh, još ima toliko utakmica, daleko je to. Najvažnije je da držimo konstantu, da smo sve uvjerili da se Zagreb sposoban hrvati za naslov. Na nama je da to što dulje držimo, imamo snage i za najveće stvari. Uostalom nismo slučajno na prvom mjestu.
Zagreb je hit, ipak iznenađenje, pa i za samog Franju.
- Kad smo se okupljali na početku priprema ni u snu se ovome nisam nadao. No, uz pojačanja koja su stizala, moram izdvojiti trenera Kranjčara. Čovjek je imao petlju, gotovo bi svi treneri prvo zatvorili prilaze vratima, on je to napustio i tražio pogodak više od suparnika. Zanima ga dopadljivost, ako je moguće i atraktivnost. To je i moja nogometna filozofija.
U duši će uvijek ostati dinamovac, iako je prestao žaliti što nije dobio svojih pet maksimirskih minuta.
- Ponekad mi proleti kroz glavu. Uostalom teško je baciti djetinjstvo u vodu, sve te godine treniranja i rada u Maksimiru. No, sada sve činim da igram najbolje, da Zagreb ide prema svojim ciljevima, prema vrhu.
Obožava svoju Šalatu, druženje sa suigračima, prijateljima, no najljepše mu je uz jednu Dunju. Za koga navija?
- Naravno, za mene.
I nije jedina, luduju za njim i malobrojni Bijeli anđeli. Sinoć su mu se divili i Bad Blue Boysi.
I. Flak
