Dva plava diva 1982. dominirala su vašim novcem. Sad su poligon za zaradu i prijevare, a vi to i dalje plaćate!
Pod Draženovim svodom muk, 5000 tužnih i gnjevnih ljudi, svi stoje. Među njima Mirko Novosel, koji je stvorio Cibonu, u tamnoplavom sakou i svijetloplavoj košulji.
Stoji skamenjeno, gleda u parket, pa pod krov, gleda u Draženov, Andrin dres, u zastave pretrpane trofejima. Stišće ga u grlu, gleda kako "umire njegovo dijete"...
Gotovo trideset godina živim aktivno s Dinamom i Cibonom, kao simpatizer i štovatelj sporta, a posljednjih sedamnaest godina kao novinar. Sjećam se Mirkova plavog pulovera, Ćirina bijelog šala, Ćosićevih centarskih bravura, Čuturinih pirueta, Mlinkina driblinga i Cerinovih vragolija. Sjećam se svih velikih pobjeda, trofeja, slavlja. Bili smo tada jako ponosni što su naši roditelji godinama izdvajali od svojih plaća za sport, za Dinamo, za Cibonu. Što se gradila dvorana na Savskoj, što je Dinamo bio jak.
- Na ovim zidovima iza nas piše Cibona prvak Europe. Bili smo strah i trepet u košarci, no već smo tada razmišljali kako ćemo i od čega živjeti. Da nismo gradili dvoranu, imali bismo i više trofeja - prisjeća se i sjetno govori Mirko Novosel dok stoji pod koševima na Tuškancu, gdje je sve počelo.
Novosel kao prorok
Uz dvoranu na Savskoj gradili su se i poslovni prostori. Bila je to vizija, pogled u budućnost.
- Nekretnine nismo kupovali da bismo bili ugostitelji, nego da imamo novac u godinama kad nećemo biti prvaci - dodao je Novosel, koji kao da je znao da će sve zlo jednom stići na plava vrata.
Da, gradili smo to svi mi zajedno da bi na kraju to bilo Cibonino. Jer svi smo zajedno zapravo Dinamo i Cibona, simbioza sporta, društva i svih nas.
Pod političkim plaštem dva desetljeća se zapravo događaju orgije pohlepnih političara, podobnih i amoralnih tajkuna, raznih prevaranta i lopova koji gledaju samo vlastitu korist i prosperitet, pritom se koristeći uglavnom našim novcem. I što smo za ta dva desetljeća dobili: Cibonu pred stečajem, gašenjem, definitivnim uništenjem, Dinamo je zapravo privatni klub, koji i dalje financiraju porezni obveznici. I sve se zapravo vrti oko dvije osobe: zagrebačkoga gradonačelnika i čovjeka koji osmu godinu vodi klub iz Maksimirske 128.
Oni su danas slika ovakve Cibona i ovakvoga Dinamo. I kada sam se duboko zamislio i na ovim stranicama polako gubio nadu, te pomislio kako su zapravo zaslužili neki bokser ili da ih sretnu BBB iz svojih najgorih izdanja, na sreću su se, eto, pojavili neki čudni, civilizirani i obrazovani ljudi. Dečki kojima je Dinamo gotovo sve na svijetu okupili su se ispod naziva "Zajedno za Dinamo", a oni koji malo više vole basket i vukove s Tuškanca imaju "Akciju za spas Cibone".
To su poduzetnici, menadžeri, profesori, dirigenti, uglavnom roditelji, koji su u životu postigli svoj osobni uspjeh, a sada samo žele da se klubovi uz koje su odrastali i s čijim su se pobjedama samo voljeli poistovjetiti ponovno dignu. Dado, Filip, Marko, Dinko i 2000 tisuće sljedbenika kojih iz dana u dan ima sve više, a nedvojbeno je to svaki drugi građanin ovoga grada, ove države koji voli plavu boju.
- Dinamo je 2002. godine imao 33 boda u Uefinu klupskom koeficijentu uspješnosti, a beogradski Partizan, primjerice, imao je 11 bodova. Znate li kako je danas? Da, Dinamo ima 11 bodova uoči ove sezone, a Partizan 33! Toliko o uspjehu - rekao je Dinko, te dodao:
- Što je zapravo Dinamo? Je li to privatni ili javni klub, dioničarsko društvo nekakvih vlasnika s tim da dionica nema ili je to udruga. Svi vrlo dobro znamo da je to samo gradski klub. No, nažalost, to je danas prćija jednog čovjeka, to je klub od vrha do dna pun primitivizma, nepotizma. I protiv toga dižemo samo glas. Znam da nas slabo čuju, ali čut će nas. I to na jedan civiliziran, gospodski način.
Žele znati samo istinu
Što žele dečki iz inicijative "Zajedno za Dinamo"?
- Želimo da klub bude udruga građana, da svi članovi kluba imaju jasan uvid u poslovanje kluba, dakle, da imaju precizan uvid kao što je to, primjerice, u Barceloni. Jedan član, jedan glas, dakle mogućnost odlučivanja i o najvažnijim stvarima u klubu. Privatizacija Dinama ne bi bila dobra, jer svi znamo da bi u tom slučaju ponovno moglo biti kao što je danas.
Legitimno je da građani ovoga grada, navijači, žele znati kako posluju klubovi za koje navijaju, za koje izdvajaju novac, kojima kupnjom ulaznica, navijačkih rekvizita pune klupsku blagajnu.
Obje se inicijative čine zasad tek kao bunt, i premda žele biti javne, još uvijek je zbog stanja u ovom društvu to tek gerilska borba. No, to je glas dijela osviještenih ljudi kojima je dosta čekanja i kukanja, dosta im je da gledaju kako se sve svetinje, svaka na svoj način, uništavaju.
Da, događa se svojevrsna revolucija, to je svojevrstan SOS za spas Cibone, za bolji Dinamo! Dva plava sportska diva i velikana 1982. godine dominirala su vašim novcem. Sad su poligon za zaradu i prijevare, a vi to plaćate. Prilika je stoga da sami to zaustavite, jer će se samo tako stvoriti preduvjeti da odgovorni jednom za sve to plate...
Ono zbog čega bi plakao - Božo Miličević zbog kojega je Cibona tu gdje je je sada savjetnik ili tajnik za financije u Jadranskoj ligi?!?!?!?!? Pa to je žile rezati i jedino kod nas moguće - KATASTROFA!