Briljantna godina ostaje iza nas. Nogomet kao zaštitni znak kvalitativne konstante. Hrvatska je opet među najvećima, Hrvatska je, zapravo, postala etablirani član nogometne elite globusa. Zlatko Kranjčar sa svojim je momcima kvalifikacije "odvozio" nepogrešivo. I onda je, naravno, posebno kad su u pitanju Hrvati, koje je sport naučio da je samo najbolje dovoljno dobro, logično očekivati da 2006. godina donese nove valove sreće...
Želje su, iako je oko reprezentacije uvijek bilo dovoljno "elektriciteta", svima iste. Neka odu što dalje u Njemačkoj, na Svjetskom prvenstvu koje će po općem sudu ponuditi spektakl kakav još nije viđen. Emocije bujaju i sve je više onih koji će u naponu kreativnosti poželjeti Hrvatsku negdje oko "krova svijeta". Istina, moraš tražiti nemoguće da bi dobio nemoguće, premda ćemo morati potegnuti ručnu. Cico ima momčad, podvlače svi, u kojoj ne stanuju zvijezde i genijalci koji jednim potezom lome svakog suparnika. p>Ali, Cico ima i momčad čija je kompaktnost praktički nepoderiva. Ne samo na travnjaku... Brazil kao dvoboj svih dvoboja, nogometni san koji će Hrvati živjeti u Njemačkoj. Možemo li s njima? Možemo, iako su oni, ipak, realno, s nekog drugog planeta. Naša istina su Japan i Australija. Kvalitativno, apsolutno smo bolji. Uostalom, dobro kaže Ćiro Blažević, "Hrvatska je član kluba privilegiranih kvalitetom, mi smo stalno prisutni među najvećima". Jedina, konačna istina. Samo da ne podcijenimo Japance i Australce... Zadovoljstvo koje traje. Tako izgleda reprezentacija Hrvatske.
Koja je odradila sjajan posao već samim plasmanom na SP. Iako će to, pogotovu danas, kad se svi volimo malo žešće zaigrati, malo tko tretirati ispunjenjem cilja. Što je, opet, sasvim normalno. Jer, kad si već tamo, onda se isplati potruditi i otići prema horizontima koji se nude... S pravom se možemo osjećati sretnima. I privilegiranima. Čeka nas godina velikog, najvećeg spektakla. Želje? Ako ćemo pričati o nogometu, onda je sve jasno. Pršo i prijatelji, poludite! Bit će dovoljno...
