Dugo je Marijo Možnik, jedan od najboljih hrvatskih gimnastičara, odgađao odluku, razmišljao, premišljao se i konačno odlučio.
– Večeras ću i službeno reći – završio sam sportsku karijeru – istaknuo je Možnik.
Oprostit će se na Trgu bana Jelačića uz koncert Tonyja Cetinskog i uz košarkaški turnir 3x3. Zašto oproštaj baš sada?
Osijek mi je najdraži
– Već sam neko vrijeme izvan gimnastike i to je točno. No, dao sam si neko vrijeme da vidim hoću li se ipak predomisliti. I na kraju sam procijenio da je gotovo. Bilo mi se teško odlučiti jer sam cijeli život u gimnastici. Moje posljednje natjecanje bilo je na Svjetskom kupu u Osijeku, prije dvije godine. Sljedeći vikend opet sam u Osijeku, ali ovaj put samo kao sukomentator u dvorani. Tko zna, možda ću simbolično i odvježbati nešto na preči za službeni kraj – istaknuo je.
Uspjeli ste se cijelo vrijeme sačuvati od ozbiljnih ozljeda?
– Da, i to je jedan od razloga zašto sam prestao. Jer, u 32. godini rizik ozljede bio bi prevelik. Nisam od silnih obveza više ni stizao kvalitetno trenirati. Dok sam još aktivno vježbao, završio sam Kineziološki fakultet. Od 2012. radim na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu na kojem sam lani doktorirao i u kojem stojim na raspolaganju svim sportašima i sportskim djelatnicima – kaže Možnik.
Kako to da se niste službeno oprostili na nekom natjecanju u Zagrebu?
– Zato što mi je Svjetski kup u Osijeku najdraže natjecanje. Tamo sam nastupao devet godina i postigao nekoliko sjajnih rezultata, među ostalim bio sam i prvi na preči. Atmosfera i organizacija uvijek su bili na vrhunskom nivou, među najboljima na svijetu – istaknuo je Možnik.
Sportsku karijeru u gimnastici počeo je 1993. u Zagrebačkom tjelovježbenom društvu “Hrvatski sokol”, za koji je nastupao do danas. Nakon višeboja 2004. godine specijalizirao se za disciplinu preča na kojoj je postigao sljedeće uspjehe: bio je prvak Europe (2015.), brončani na Svjetskom prvenstvu (2014. godine), doprvak Europe (2012.), ukupni pobjednik Svjetskog kupa (2010., 2013. i 2014.), osvojio je 19 medalja na turnirima Svjetskog kupa (2007.-2016.).
Kako ste se počeli baviti sportskom gimnastikom?
– Kao mali imao sam previše energije, prvo u vrtiću, a onda i u osnovnoj školi. Onda su roditelji došli na ideju da me upišu na nekakav sport i izbor je pao na sportsku gimnastiku. Roditelji vole sport, ali nikad se ozbiljno njime nisu bavili. Mama je učiteljica, a tata časnik Oružanih snaga RH. Od prvog dana svidjelo mi se u gimnastičkoj dvorani. Nakon dvije godine počeo sam trenirati četiri sata dnevno, a s deset godina išao sam na pripreme u Rusiju. Prvi trener bio mi je Željko Jambrović, a kada sam sa 17 godina postao senior, preuzeo me Tigran Gorički – rekao je Marijo.
Na početku karijere puno je radio s ruskim trenerima.
– Da, oni su me umalo koštali prvog odustajanja. Bio je taj jedan ruski trener čiji mi se pristup nije sviđao. Bio je to jedan surov pristup. Veliku ulogu odigrali su tada moji roditelji koji su me nagovorili da ostanem – naglasio je Možnik.
Maknuo se od Rusa i vratio se domaćim trenerima, prvo Jambroviću, a kasnije Goričkom.
– Do prve velike medalje prošlo je jako puno vremena. To me jako mučilo pa sam odlučio potražiti pomoć sportskog psihologa. Otišao sam Renati Barić. I zaista mi je puno pomogla – rekao je Možnik.
Za preču se specijalizirao kada je Gorički prestao s vježbanjem i kad je postao mladi trener.
Imam svoj element
– Došao mi je s idejom za jednu spravu i tako smo krenuli u projekt koji se na kraju pokazao jako uspješnim. Gorički je osmislio i novi element koji je kasnije nazvan po meni – istaknuo je Marijo.
Žali za...
– Nastupom na Olimpijskim igrama – rekao je.
Jedno od težih razdoblja bilo mu je kada mu je u studenome 2011. godine umro brat Darijo. U 22. godini umro je u snu, ustanovilo se da je imao fibrozu srčanog mišića.
– Opet sam razmišljao trebam li ostati ili otići iz gimnastike. Odlučio sam da je bolje ostati nego pasti u depresiju. Motiv mi je bio da sve buduće medalje i uspjehe posvetim Dariju.
Kandidat ste za izbore za Europski parlament?
– Gradonačelnik Milan Bandić uvrstio me na svoju listu kao nestranačkog kandidata, a zanimljivo je da sam jedini kandidat vrhunski sportaš u Hrvatskoj te tek jedan od nekoliko kandidata sportaša u cijeloj Europi.
Obožavate adrenalinske sportove.
– Da, skakao sam s padobranom bungee jumping s Masleničkog mosta. Volim adrenalin.
Protuha od Bandića.