Kada je Hrvatska pregazila Tursku u prvoj utakmici istanbulskog kvalifikacijskog balona, među prvim čestitarima hrvatskom izborniku Veljku Mršiću bio je njegov bivši pomoćnik, ali i suigrač iz igračkih dana Gianmarco Pozzecco.
Kada je, pak, sa svojim Dinamo Sassarijem Pozz pobijedio Virtus usred Bologne, Mršić je čestitkama uzvratio. .
Mršićevo zadovoljstvo bilo je tim veće što su pobjedi Dinama te večeri pridonijela dva njegova izabranika (Bilan i Krušlin) i što je junak završnice bio igrač kojeg hrvatski izbornik svakako želi isprobati, a to je Toni Katić. Bivši cedevitaš tako je zasjenio i dvojicu suprotstavljenih mu najboljih srpskih razigravača Teodosića i Markovića.
Za tu epizodu Tonija je nahvalio i naš sugovornik i njegov trener.
– Toni je u završnici igrao nevjerojatno. Imao je tri sjajne reakcije u obrani, kontrolirao je ritam, zabijao je i dodavao. Katić je sjajan dečko, pravi timski igrač koji je zaslužio jednu veliku noć.
On je toliko posvećen košarci, a od nje, zbog svih ozljeda koje su ga pratile, nije dobio koliko zaslužuje. Usuđujem se reći da je on, kada je zdrav, trenutačno najbolji hrvatski razigravač. Nažalost, ozljede su mu onemogućile kontinuitet.
Sa suigračima pije pivo
Nakon one sjajne euroligaške sezone u Cedeviti, Bilan ponovo igra najbolju košarku u karijeri, i to upravo pod vodstvom Pozzecca:
– Bilan je naš lider, što u Cedeviti nije bio jer imali smo Pullena, Whitea i Gordića. Hvala Bogu da mi je dao priliku da ga dovedem jer ga smatram jednim od tri najbolja centra u Europi. Kada je Turcima zabio 30 koševa, bio sam jako sretan, a još sretniji kada sam vidio koja su to imena za Hrvatsku zabila 30 ili više koševa.
Nakon Bilana, Pozz je prošlo ljeto doveo Filipa Krušlina.
– On je igrač velikog srca, imao sam osjećaj da on ima golemu želju usrećiti me kao trenera. Nažalost, zbog ozljede noge, ali i koronavirusa nije igrao dulje od mjesec dana, no sada nam se iz reprezentacije vratio s velikim samopouzdanjem. On je igrač koji nam pomaže da gradimo borbeni mentalitet momčadi i zato ga u timu svi vole.
Povlači li trener granicu između posla i prijateljstva?
– Nakon te pobjede u Bologni pili smo pivo kao prijatelji, no utakmica je nešto drugo i njima možda neke moje odluke nisu po volji.
Pozz je prijatelj i s Dinom Repešom, sinom Jasmina Repeše, trenera koji ga je svojedobno potjerao iz kluba (Fortitudo).
– Kao igrač bio sam neobuzdan, ponašao sam se i kao klaun, pa sam u time-outu uzeo onu trenersku ploču i svom suigraču Mancinelliju nacrtao što trebamo odigrati. Repeši se to nije svidjelo pa smo se razišli, a tek sada kao trener razumijem što sam tada napravio. Sada sam puno ozbiljniji.
Još je nešto vragolasto napravio Pozz za vrijeme Repešina mandata.
– Nakon treninga mi smo svoju opremu bacali u veliku košaru za pranje. Jednom sam ušao u tu košaru i suigrači su nabacali stvari na mene da me se nije moglo vidjeti. Kada je Jasko ušao u svlačionicu, odlučio sam ostati ne znajući hoće li pričati 60 minuta, hoće li pitati za mene i slično.
Srećom, bio je samo kratko, a na pitanje gdje je Pozz suigrači su mu rekli da sam u zahodu i jedva su se suzdržavali da ne puknu od smijeha. Da me vidio u košari, ubio bi me. Danas Jasko i ja imamo dobar odnos, štoviše, on me kao trenera po talijanskim medijima često hvali, a ja pak za njegova sina Dina mogu reći da je veliki trenerski talent.
Ako za ovu epizodu nije u međuvremenu saznao, onda će Jasko to moći pročitati u Pozzeccovoj biografiji koja je već na policama knjižara, a zove se “Clamoroso”.
– Knjiga je to s puno slika, kao slikovnica, no moji izdavači su sretni jer se dobro prodaje čak i u vrijeme kada se biografije slavnih nogometaša Ibrahimovića i Tottija ne prodaju kako su se nadali. Imao sam “odzvanjajuću” igračku karijeru, a u knjizi spominjem i razdoblje u Cedeviti pa govorim i o Tedeschiju i Veberu. Inače, moja djevojka Tanja, Španjolka, od devet godina naše veze upravo te dvije zagrebačke smatra najboljima.
Dino Repeša je veliki talent
Je li ovaj veliki prijatelj Hrvatske i njezine košarke iznenađen s hrvatskih 4-0 u kvalifikacijama za EP?
– Nisam jer poznajem trenerski kapacitet Veljka Mršića. Netko će reći da tako govorim zato što sam Veljkov prijatelj, i možda tu i jest 15 posto moje subjektivnosti, no on je stvarno sjajan trener od kojeg sam i ja puno naučio dok sam mu bio pomoćnik. Još tada sam govorio da biste Veljka trebali uzeti za izbornika i sretan sam što se moje predviđanje i ostvarilo. Negdje oko 70 posto moje trenerske filozofije povukao sam iz tih mojih cedevitaških dana, odnosno onoga što sam gledao u ABA ligi.
A Pozz radi jako dobar posao s Dinamom, posebice u Fibinoj Ligi prvaka gdje je vodeći u skupini A bez poraza (3-0), a da ih nije zakačila pandemija, bolje bi stajali i u Serie A.
– Imali smo čak šestoricu zaraženih igrača, i to u različitim razdobljima, i tu smo gubili korak.
Je li Sardinija i dalje epidemiološki najsigurnije mjesto u Italiji?
– Nismo “corona free” otok, no Sardinija i dalje ima reprodukcijski faktor ispod jedan što je dobro. Problem je jedino što mi moramo stalno putovati, kako po Italiji tako i na gostovanja u Ligi prvaka. Jedva čekam cijepiti se, bit ću prvi u redu, jer ne želim više ovako živjeti. Ja volim grliti drage ljude, a to sada ne smijem.
Je li Pozzeccu kao treneru Sassarija itko prigovorio da ima previše Hrvata?
- U Italiji su se neki čak i sprdali sa mnom govoreći da ja niti ne poznajem druge igrače osim Hrvata. Drugi su govorili da potpisujem prijatelje, no nakon ove gostujuće pobjede nad Virtusom zvali su me neki novinari koji su osporavali tu moju odluku da bi mi čestitali. Posebice radi Katića. Htio sam ja dovesti i Šakića, a jednog dana bih volio u svojoj momčadi imati i Babića i Žganeca. Hrvatski igrači razumiju košarku, a nekad mi se čini da ja prema vašim košarkašima imam veće poštovanje nego vi sami.
Hvatali te za prdu ..to znači sprdati te ili još nešto gore ali ispravno: sprdati se s nekim ima sasvim drugo značenje