Poznavajući javno dokumentiranu britkost, ustrajnost i ponos predsjednika Tottenhama Daniela Levyja, malo je tko bio iznenađen činjenicom da Talijan Antonio Conte više nije trener Spursa nakon što je u javnost iznio situaciju u klubu. Poslije novog propusta, neodlučenog (3:3) u susretu s posljednjim na ljestvici Southamptonom, Conte je novinarima otkrio sve probleme iz svlačionice. Između ostalog, rekao je da su igrači sebični te ustvrdio da zbog toga Tottenham nije i ne može biti momčad. Ishod svega je, prema priopćenju kluba, sporazumni raskid ugovora nakon 16 mjeseci u klubu.
Dvije strane priče
Međutim, idućim Levyjevim potezom mnogi su ostali iznenađeni, a radi se o tome da je gotovo cijeli Conteov stručni stožer, osim njegova brata Gianluce, ostao u klubu te da je Conteova desna ruka Cristian Stellini imenovan za glavnog trenera do kraja sezone. Umjesto dovođenja velikih imena povezivanih s klubom, poput Juliana Nagelsmanna, Luisa Enriquea ili Mauricija Pochettina, Levy si je za veće promjene dao vremena.
Kako u svakoj priči postoje barem dvije strane, tako postoje i u ovoj. Zapravo, odluka predsjednika Tottenhama ima smisla iz praktične, logističke i financijske perspektive, jer bi Tottenham prolazio kroz velike muke da u ovom dijelu sezone mijenja kompletan stručni stožer, što zbog otpremnina, što zbog pronalaženja prave osobe za svaku pojedinu poziciju u stručnom stožeru. Ovakvom odlukom, Tottenham nije nikoga morao ni zaposliti.
Druga strana priče nam govori da odluke koje su logistički lakše izvedive ne znače rezultatski uspjeh, nekad znače čak i suprotno. Charlie Eccleshare, dopisnik The Athletica specijaliziran isključivo za događaje u Tottenhamu, već mjesecima izvještava o narušenoj energiji u momčadi Tottenhama, čemu je najviše pridonio Conteov "toksičan" pristup. Sad kad je cijela situacija izišla na vidjelo, na prvu se doima poprilično nelogičnim ostaviti u klubu stožer koji cijeli život radi po Conteovim načelima, koja u klubu sada nazivaju "toksičnima". No, valja naglasiti da Stellinija igrači poštuju, bez obzira na turbulencije s Conteom. O njemu je u izjavama uvijek riječi hvale imao i naš reprezentativac i igrač Tottenhama Ivan Perišić.
Cristian Stellini pravi je primjer Conteova čovjeka. Otkako je potkraj dvijetisućitih igrao pod Conteovim vodstvom u Bariju pri kraju svoje igračke karijere, Stellini je ubrzo integriran u Conteov tim pomoćnika. Već 2010., nedugo nakon umirovljenja, počeo je raditi s Conteom u Sieni, a zatim ga je slijedio i u Juventus te su 2012. Staru damu vratili u vrh talijanskog nogometa. Uslijedila je dvoipolgodišnja suspenzija, koju je Stellini morao izdržati zbog umiješanosti u kladioničarski skandal Scommessopoli, pa se trenerskom poslu vratio 2015. radeći u mlađim kategorijama Genoe.
Najveći izazov - promjena
Jedini posao glavnog trenera u karijeri obavljao je u talijanskom trećeligašu Alessandriji 2017., gdje je nakon pet mjeseci dobio otkaz zbog niza loših rezultata. Od tada pa do 2019. Stellini nije imao angažman, pa se vratio uz teren kao Conteov pomoćnik u Interu (osvojili su naslov talijanskog prvaka) te sve do prije neki dan bio njegov najpouzdaniji pomoćnik u stožeru.
Uz sve te činjenice koje ukazuju na Stellinijevo neiskustvo na toj poziciji, ipak će njegov najveći izazov u Tottehamu biti - promjena. Čovjek koji je tijekom gotovo cijele trenerske karijere s Conteom bio kao prst i nokat, najednom, u najvećoj prilici života, ima zadatak distancirati se od Conteovih postulata što je više moguće. Sve to uz trenutačni rezultatski pritisak jer je do kraja sezone svaka utakmica Spursa ujedno i borba za mjesto u Ligi prvaka (s Unitedom, Newcastleom i Liverpoolom bore se za dva preostala mjesta). Je li Stellini stavljen na poziciju isključivo da se iz praktičnih razloga sezona u Tottenhamu izdrži, ili je pak sposoban za velike dosege, saznat ćemo u iduća dva mjeseca.
