Rad u Iranu učvrstio ga je u namjeri da se ozbiljnije nastavi baviti trenerskim poslom. Tada je imao 28 godina, a sada, u 32., još je uvjereniji da je to za njega pravi izbor. U prosincu 2017. postao je i trener Ane Konjuh, jedne od najperspektivnijih igračica svijeta, ali se nije naradio. Ana je zbog ozljeda (morala je na novu operaciju lakta) uglavnom izbivala s terena, pa se Antonio Veić prije dva tjedna prihvatio novog izazova: postao je trener Borne Ćorića. Drugi trener, uvjetno rečeno, jer prvi je, naravno, i dalje Riccardo Piatti.
Kako je zapravo došlo do toga da postanete Ćorićev trener?
– Bio je to splet okolnosti. Ana je otišla na operaciju nakon koje će joj trebati dulje vrijeme za oporavak, a Borna je ostao bez trenera jer je Kristijan Schneider uzeo stanku zbog bolesti – poručuje iz Monte Carla Veić, koji je inače rodom iz Malog Lošinja zbog čega su mu novinari svojedobno dali naslov “najbolji tenisač svih vremena s jadranskih otoka”.
Znači li to da će Ana morati potražiti novog trenera?
– Ne, mi smo se dogovorili da ću se ja, kad se ona sasvim oporavi, ponovno priključiti timu. To će biti otprilike na kraju sezone. Takav je dogovor, takav nam je zasad plan, a sad kako će to ići – to ćemo vidjeti.
Uglavnom, vi ste se čvrsto odlučili za trenerski posao?
– Jesam, definitivno. Nakon što sam se u studenome 2015. oprostio od aktivnog igranja, dvije i pol godine radio sam kao trener u Iranu. Toni Androić i ja vodili smo jednu tenisku akademiju u Teheranu.
I kako je izgledao život u Iranu? Jeste li trenirali i žene ili samo muškarce?
– U Iranu tenis treniraju i žene, ali odvojeno. U našoj ih akademiji, najboljoj u Iranu, s predivnim kompleksom zemljanih terena, nije bilo. Imam divna iskustva iz Teherana, radili smo uglavnom s djecom od sedam do 18 godina. S nekima od njih, dječacima od 15 godina, putovao sam po Iranu i susjednim zemljama i tako upoznao dobro i Iran, ali i zemlje regije: UAE, Turkmenistan, Katar...
I kako vam se čini: je li ljepše biti igrač ili trener?
– Prvih godinu dana trenerskog rada ne mogu reći da mi je nedostajalo igranja. Poslije mi je znalo i usfaliti, naime, lijepo je biti igrač, biti dio tog glamura... No, nisam se pokajao što sam se ostavio igranja: imao sam problema s ozljedama pa sam se odlučio za trenerski posao.
Stalna putovanja vam nisu problem?
– Ne. Nemam ni ženu ni djecu, čak ni curu. Kad ću je naći? Kad se dogodi...
– Nikad. Niti sam se kladio niti ću se ubuduće kladiti. Mi smo takav mentalitet, ljudi su osjetljivi kad gube – uvijek im je netko kriv. S tim imaju problema i drugi tenisači, ljudi im svašta šalju, vrijeđaju ih, to je žalosno.
Kako surađujete sa šefom Bornina stožera Talijanom Riccardom Piattijem?
– Divno. Znam Piattija otprije, a sad intenzivno surađujemo. On je veliki teniski znalac i suradnja s jednim takvim teniskim trenerom ne može se platiti novcem. On je u pravom smislu moj mentor.
Koliko može Borna u ovom trenutku? Na čemu posebno radite?
– Ja sam tu novi, tek smo dva tjedna skupa, iako sam i prije poznavao Bornu. On još sigurno ima puno prostora za napredak, ali je već sada jasno da je on dečko za velike stvari.
No, naš 22-godišnjak zaredao je pobjede u tri seta (niz se proteže još od Australian Opena). A to znači da je igrao duge iscrpljujuće mečeve koji odnose snagu i svježinu. Mogućnost ozljede u takvim je situacijama bitno pojačana. Primjerice, da bi došao do trećeg kola u Monte Carlu, Borna je za dvije pobjede trebao šest i pol sati (tri sata za Hurkacza, tri i pol za Munara).
Može li Borna lakše pobjeđivati?
– Sigurno je da je bolje pobjeđivati u dva seta, ali to često nije moguće jer se Borna susreće s teškim suparnicima. Mi to gledamo s pozitivne strane jer to što je Borna u tim mečevima izlazio kao pobjednik samo znači da ima ogromnu mentalnu snagu i da je istinski šampion.
S druge strane, Marin Čilić nanizao je tri poraza, na tri turnira iz kategorije Masters 1000 postigao je samo jednu pobjedu.
– Svatko dođe u fazu s malo lošijim rezultatima. Svakako da Marin ne igra najbolje ove godine, malo mu je poljuljano i samopouzdanje, ali ja sam uvjeren da će se on vratiti – kaže Veić, nekad i sam teniski profesionalac (najbolji plasman 119. mjesto).
>>> Pogledajte emotivnu konferenciju britanskog tenisača
Nikad se nije kladio? Zašto mu nešto ne vjerujem...