Mario Stanić u novoj kolumni za igraliste.hr osvrnuo se na smjenu Miše Krstičevića. Zanimljivo, nakon smjena u struci Hajduka, upravo se ovaj bivši vatreni u kuloarima spominjao kao kandidat za mjesto sportskog direktora ili pomoćnog trenera.
Evo najzanimljivijih djelova nove Stanićeve kolumne...
"Ne znam kakav je Mišo trener - nije me nikad trenirao, ali znam da je davao cijelog sebe i da nije zaslužio ovakav rastanak. Gore od ovoga bi bilo samo da su mu dali otkaz kad je bio u bolnici i skoro doživio srčani. Postoji li uopće trener u Hrvatskoj sa debelim iskustvom? Mislim sam da ne postoji, jer im je to onemogućeno. Možda se varam, ali kod nas treneri doživljavaju pravu golgotu. Taman kad krenu stjecati nekakvo iskustvo, uprava im zabije nož u leđa i nogu u guzicu. Iako mnogi misle da je tako svugdje u svijetu, moram naglasiti da je kod nas to nekako izraženije. Uprave i predsjednici guštaju u demonstraciji moći. Usudio bih se reći da su ovisni o davanju otkaza. Zvuči čudno ta vrsta ovisnosti, ali statistika ne laže!
Jedine osobe u sportu sa debelim iskustvom su upravo predsjednici, dopredsjednici , vanjski suradnici, članovi skupština itd. Ne čini li se vama da kod nas upravo ta branša najduže traje i da oni jašu na leđima trenera?
I budale znaju da kod nas treneri služe da se njima obriše jeftina keramika hrvatskih svlačionica. Čeka se samo pravi trenutak da se uruči otkazno pismo. Koja je svrha smjene trenera dvadeset dana pred sam kraj prvenstva - valjda znaju u Hajduku... Nije im bilo dovoljno što su smijenili trenera, nego su odradili posao kako valja - potjerali su i Krešića i Fiorentinija. Mogli su nastaviti čistku, potjerati Keruma , Andabaka i na kraju potjerati sve dioničare. Torcidu ne mogu potjerati, jer je to prezahtjevno i nemoguće. Torcidu i njihovu ljubav prema Hajduku još nitko nije uspio razjebat - to su izgleda shvatili pa im je onda svejedno.Od novog i perspektivnog trenera se očekuju ulazak u Europu i osvajanje kupa. Zamislite! Ništa lakše! Odmah su stavili do znanja novom treneru šta su prioriteti kluba.
Hajduk je veliki klub i nema milosti za trenere koji nisu u stanju u četiri zadnja kola osvojiti 24 boda. Tudor može mirno spavati, jer ima vremena napretek da galvanizira momčad. Uživa veliko povjerenje uprave narednih petnaest dana...Mourinho skupa sa Guardiolom bi se dobro namučio posložiti momčad i osvojiti to što je Uprava Hajduka zacrtala kao cilj. Možda Tudor i uspije, što mu od srca želim, ali znam (a zna i on) da bi to bio više plod slučajnosti i nekakvog psiho šoka nego kvalitetnog rada.
Hajduku i Dinamu prvo i osnovno je kako se kulturno demokratski i na vrijeme riješiti jadnih trenera. Nakon što ih se riješe, treba uvjeriti javnost da je to ispravan potez. Svaka čast! S druge strane treneri moraju biti zahvalni što su im omogućili da prođu kroz iskustvo dobivanja otkaza. Otkazi pljušte sa svih strana i naši treneri bi komotno mogli diljem Hrvatske držati predavanja i seminare po tom pitanju. Neki treneri imaju izraženu crtu upornosti, pa su se vise puta vraćali na mjesto zločina. Iskustva otkaza nikad dosta. Što više takvih iskustava, to bolji trener. Čvršći i karakterniji… Meni osobno je najsmješnije kad iskusni trener daje izjavu nakon izgubljene tekme i kaže kako momčad nije pokazala karakter... da pukneš od smijeha!
Nekad davno sam i ja razmišljao kako bih možda mogao biti trener. Kako ja ne bih dozvolio da me psihički siluju. Sad kad sam konačno shvatio kako ne razumijem nogomet, sad kad znam da u stvari ništa ne znam osim da trener služi kako bi se uprava sakrila iza njega, sad sam nekako mirniji.
Drago mi je što me nijedan predsjednik kluba nije napuc'o nogom u stražnjicu. Drago mi je što me nisu najavljivali kao dugoročno rješenje. Drago mi je što nisam morao izlaziti pred momčad i crveniti se kad u svlačionicu upadne predsjednik i počne govoriti o taktici. Drago mi što nisam davao izjave nakon utakmice i što nisam govorio o motorici i kombinatorici. Drago mi je što nisam morao lagati momčadi da će zaostale plaće biti isplaćene u ponedjeljak. Drago mi je da sam ironičan, ali i svjestan što bi me čekalo da sam završio trenersku školu.
Vatreni iz '98 su skoro svi treneri. Svi su prošli kroz iskustva dobivanja otkaza u Hrvatskoj osim jednog. Koliko znam, Zvonimir Soldo je jedini iz te generacije trenera koji je imao hrabrosti dati otkaz njima. Jedini koji je preduhitrio poslodavce! Pokazao je da ima hrabrost, čvrstinu ili karakter. Jedino on ima pravo govoriti momčadi o personalitetu.
Džaba taktičke zamisli formacije, sustavi, trenažni programi kad trener nema muda. Uz dužno poštovanje, dragi moji treneri, velika je i vaša krivica što vas napucavaju nogom u stražnjicu i što tako kratko trajete. I vi imate pravo dati otkaz i spasiti, ako ništa, onda ono što se u narodu zove obraz!
Ne smijem ni pomisliti gdje bi bio kraj našim Kostelićima da su im trenera smjenjivali pred skoro svaku utrku… Živjela šok terapija."
