Nedjeljni finale Europskog nogometnog prvenstva između Italije i Engleske s nestrpljenjem očekuju mnogi. Na valu negativne emocije koju je izazvala pogrešna sudačka odluka u polufinalnoj utakmici Engleske s Danskom, puno onih neutralnih navijača sigurno se okrenulo na stranu Italije. Takav očiti previd zaista nam izgleda nevjerojatno. No bez obzira na to, ove dvije momčadi vjerojatno su najviše zaslužile finalnu utakmicu i priliku za tron. Doduše, Italija možda malo više nego Engleska.
Sraz dvaju nogometnih velikana komentirao nam je Marko Krnjić, naš mladi nogometni trener i videoanalitičar koji je cijeli turnir pripremao analize za Večernji list.
Pravi nogometni klasik
– Bez obzira na repove, bit će to pravi nogometni klasik. No važno je naglasiti da su Italija i Engleska do finala došle igrom koja nije svojstvena njihovoj nogometnoj doktrini. Kod Engleza to je desetljećima bila igra s dugim loptama, dok je za Talijane često bilo povlačenje i čuvanje minimalne prednosti. Nazvali su to catenaccio, taktička varijanta s naglaskom na obrani. Ako pogledate samo neke statističke podatke, bit će vam jasno kako se to promijenilo. Posebice na ovom turniru. Spomenuli smo duge lopte i, ako usporedimo najviše korišteni stoperski dvojac, primijetit ćemo da su Chiellini i Bonucci uputili čak 79 dugih dodavanja, dok je Engleski tandem Stones – Maguire to napravio 43 puta. Dakle, gotovo dvostruko manje od talijanskih kolega. A ako usporedimo možda dva ključna graditelja igre u toj prvoj fazi, Jorginha i Ricea, dolazimo do podatka da je talijanski reprezentativac uputio tri puta više dugih lopti, 30-9. Da se razumijemo, Talijani nisu svoju igru temeljili na dugim loptama niti su ti podaci iznimno veliki kada se uzme u obzir šest utakmica i k tome dvije s produžecima. Poanta je što su Englezi znatno promijenili svoj način igre, koji je puno više usmjeren na mirnu igru. Što se tiče spomenute teze za Talijane, dovoljno je samo pogledati njihove rezultate tijekom turnira. Već razlika pogodaka 13:3 sugerira da su prestali čuvati rezultat. Dakle, gledat ćemo udar atraktivnih Talijana na mirne Engleze – počeo je Marko Krnjić.
A kako bi to konkretno moglo izgledati u taktičkom smislu?
– Englesku i Italiju tijekom cijelog turnira gledamo kao odlučne i izrazito organizirane momčadi. Mnogi stručnjaci potenciraju jasno vidljive mehanizme u igri obje momčadi. Od dosta preciznog pozicioniranja pri posjedu lopte te primjetnog ponavljanja sličnih situacija i po nekoliko puta u istoj utakmici do fantastične organizacije i discipline u fazi obrane. Možda je zanimljivo istaknuti koliko su važni vezni igrači baš u toj fazi obrane. Apostrofirat ćemo Jorginha i Philipsa. Podatak da je Jorginho oduzeo loptu protivniku čak 63 puta, dok je Philips to učinio u 42 navrata, dovoljno govori tome u prilog. Uz takav njihov učinak logično je da će se i njihovi suigrači češće naći u situaciji za pogodak. Baš to bilo je vidljivo na cijelom turniru, što njihovu momčadsku igru čini još učinkovitijom. Jer obje su momčadi odradile turnir odgovorno, organizirano i koncentrirano. Tek je onda je došla do izražaja individualna kvaliteta pojedinaca koji su rješavali utakmice. Dakle, pokazalo se da konkretan i dobro organiziran sustav daje puno veću šansu za pozitivne rezultate u kontinuitetu. Naravno, ima i puno drugih faktora koji su igrali važnu ulogu za dolazak do finala, ali nogometno gledano, to je temelj uspjeha.
Je li moguće da neki od trenera iznenadi malo drukčijom postavom, odnosno novim igračima?
Nema iznenađenja
– Momčadi su u principu standardizirane i ne bi trebalo biti previše iznenađenja. Za Talijane će svakako veliki hendikep biti izostanak Spinazzole. On im je donosio jako puno, pogotovo u igri prema naprijed. Zanimljivo je da je on kao lijevi bek, do ozljede, imao najviše driblinga u momčadi, čak 33. Kod Engleza u tom segmentu dominira krilni igrač Sterling, s čak 44 driblinga. U prosjeku ih ima više do sedam po utakmici, sigurno možemo očekivati njegov sličan učinak i u finalu. Važno je naglasiti da su tijekom turnira Englezi puno manje rotirali ključne igrače. To je dosta primjetno kada gledamo minute koje su oni proveli na terenu. Kod Engleza imamo čak osam igrača koju su više od ili blizu 500 minuta proveli na terenu. S druge strane, kod Talijana imamo samo četiri takva igrača.
Što bi po vama moglo presuditi?
– Bit će zanimljivo pratiti tko će dobiti bitku za posjed lopte. Jer, obje su momčadi uglavnom dominirale u tom segmentu tijekom turnira. Njihov statistički učinak u tom smislu vrlo je sličan. Vjerujem da bi u posjedu blagu prednost mogli imati Englezi, dok je pretpostavka da će Talijani više biti orijentirani na brzu tranziciju u napad – zaključio je Krnjić.
Statistički podaci Engleza i Talijana na balkanu iznenađuju jer oni niš ne lažiraju, klađuju i domoljubno obmanjuju, a finale će biti bitka za posjed lopte i pravednost koja ponekad dolazi tek u produžetku poput na utakmici Španjolska:hrvatska.