Nakon što je njegov klub (Cedevita) pobijedio svog prvog euroligaša (Partizan), Emil Tedeschi je bio vrlo sretan. Predsjednik Uprave i glavni izvršni direktor Atlantic Grupe čest je gost Cedevitinih utakmica u Podsusedu, a ove sezone smo ga vidjeli i u Draženovu domu gdje je gledao Cibonu.
Ponajveći ulagač privatnog kapitala u hrvatski sport kaže da je nesretan kada vidi što se događa s najjačim hrvatskim klubovima. Tri oslonca hrvatske košarke, Cibona, Zadar i Split, zajedno su u minusu od 118 milijuna kuna.
Pitamo ga da li je to posljedica toga što nisu poznati titulari vlasništva pri čemu je slabija kontrola pa se takvi minusi otkrivaju tek kada voda dođe do grla?
- Držim da je riječ o neodgovornom upravljanju. Ispada da je vrlo jednostavno preuzeti obveze, a prije toga ne osigurati izvore financiranja, po starom običaju, "već će netko" ili "trebao bi netko". Uz svo poštovanje prema povijesti i rezultatima tih klubova, nitko nema pravo na takvo ponašanje u poslu, a tako ni u sportu jer je vođenje kluba također poslovanje, dovodeći vjerovnike ili poslovne partnere u situaciju u kojoj se ne mogu ispuniti preuzete obveze.
- Neovisno o tome je li riječ o nehatu, a vjerujem da je riječ o tome, a ne o direktnoj namjeri, to je nekorektno, kažnjivo i takvim ljudima nije mjesto u bilo kojoj upravljačkoj strukturi. Nitko nema pravo na taj način trošiti sredstva poreznih obveznika, novce gradova, lokalne samouprave i javnih poduzeća, ali niti sredstva privatnih kompanija. Naime, takvim neodgovornim ponašanjem ti sportski kolektivi čine medvjeđu uslugu sponzorima koji su se vezali uz njih. Sigurno je da je i tranzicija napravila svoje.
- Nije se izgradio suvremeni mehanizam financiranja sporta, a ostale su navike iz socijalizma prema kojima je društvena obveza davati potporu sportskim kolektivima. Taj model zahtjeva preobrazbu. S druge strane, sportski dužnosnici, a djelomice i publika, možda su ponekad nerealni. Očekuje se kontinuitet rezultata iz nekih drugih vremena kada je baza financiranja bila osigurana. Danas ne možemo očekivati da će naši klubovi s lakoćom pratiti korak s klubovima koji imaju proračune 30, 40 milijuna eura godišnje. Naše gospodarstvo i društvo u cjelini nisu ni približno tako bogati kao, primjerice, rusko ili španjolsko.
Neslužbeno saznajemo da je definiran Cibonin minus i da on iznosi 64 milijuna kuna. Kakav je sada vaš stav o ulasku u Cibonu?
- Nedavno smo imali sastanak gdje je predsjednik uprave KK Cedevita i stariji dopredsjednik Atlantic Grupe za operativno poslovanje Mladen Veber zatražio listu konkretnih odgovora za koje se nadam da će doći za nekoliko dana. Meni je nelagodno što se sve povlači po medijima, jer mi nismo naučili na taj način raditi i komunicirati s javnošću. Mi radimo transparentno, pripremimo posao, napravimo ga, a potom jasno objavimo što je dogovoreno.
- Razumijem da zbog velikog interesa za Cibonu, njezinu povijest, pa i sportski rezultat ove godine, ljudi nestrpljivije očekuju informaciju o tome hoće li se nešto dogoditi. Ipak, osobno sam vrlo rezerviran prema tome, jer informacije dolaze sporo, prijedlozi dolaze sporo, a obveze su nagomilane i pitanje je trenutka tko će povući okidač stečaja u Ciboni. Neupitno je da Cibona ima imovinu, koja nas ne interesira, ali se može mobilizirati u sanaciji, a jednako je neupitno da je klub danas nesolventan i u svakoj normalnoj situaciji Cibona bi išla u stečaj s preustrojem.
Ne bi li se za klub takve tradicije stečaj smatrao potpunom katastrofom?
- To se smatra katastrofom, no ne mislim da se mora nužno tako gledati. U tom slučaju Cibona bi izgubila svoj sportski status, zajamčeni status u Europi, ali i poziciju u nacionalnoj ligi. Što bi bilo s NLB ligom, to nisam proučavao. No, događalo se to i u bogatijim sportovima i u bogatijim društvima. I u nogometu, gdje se vrte puno veći novci, dogodilo se da je, primjerice, kultni engleski klub i višestruki prvak Manchester više puta ispao u drugu, a jednom čak i u treću ligu.
- Koliko god to bilo teško, bolji je užasan kraj nego užas bez kraja. Osobno bi mi bilo žao vidjeti da se to dogodi, s pozicije kontinuiteta jakog sportskog brenda i tradicije, no možda bi za Cibonu bilo najbolje da prođe purgatorij, to čistilište. Osim što treba respektirati obveze prema bivšim igračima, trenerima i nizu dobavljača, smatram da je sportski Zagreb zaslužio imati sportske klubove koji mogu disati punim plućima.
- To danas Cibona, nažalost, organizacijski i financijski, nije. Srećom, sportski je pokazala da je i dalje sposobna nositi se s najboljima u Europi i tu prije svega skidam kapu Perasoviću i momcima.
U javnosti se stvorila slika da ste vi jedina nada za spas Cibone, za što se zalaže i sadašnje vodstvo na čelu s Ivom Jelušićem, jer oni drugih rješenja ne vide. Kako se osjećate u toj ulozi potencijalnog spasitelja?
- Ta pozicija mene osobno ne opterećuje, ne osjećam se na bilo koji način obaveznim niti mi imponira. Mi prije svega imamo odgovornost prema poslovanju naše kompanije i našim dioničarima. Također, imamo odgovornost za projekt u koji smo ušli, a to je Košarkaški klub Cedevita i to ne namjeravamo ugroziti. Ponašamo se odgovorno i možemo prihvatiti samo poslovni prijedlog ulaganja u sport promovirajući svoje brendove, suradnju na tržišnim osnovama u kontekstu trenutka u kojem živimo. Sve drugo bi bilo neodgovorno.
Je li vaš uvjet da Cibona svede svoj minus na nulu pa da onda eventualno uđete?
- Mi smatramo da još uvijek postoji mogućnost da se poslovno vežemo uz Cibonu, no vremena je sve manje. Postoji mogućnost da Cibona s većim dijelom svoje imovine namiri vjerovnike, naročito one iz ranijih godina. U jednoj takvoj kombinaciji bili bismo spremni postaviti se tako da pomognemo sanirati tekuće obveze i ovogodišnjim igračima i današnjem treneru.
- No, ponavljam, vrijeme istječe, sezona se bliži kraju. Iako s njim nismo razgovarali, niti bi to u ovom trenutku bilo primjereno, bojim se da niti Perasović, niti Tomas, a niti drugi igrači nakon lipnja neće biti spremni na bilo kakav kompromis. A onda se financijski stvar dodatno usložnjava, jer ovogodišnje obveze dobivaju status onih iz ranijih godina a onda će iznos financijskih obveza narasti do mjere da graniči s vrijednošću ukupne Cibonine imovine.
Ako bi se dogodilo da s Cibonom nađete zajedničko rješenje, što bi se događalo s Košarkaškim klubom Cedevita u kojeg ste dosad dosta uložili?
- To prepuštam nekoj budućoj upravi Cibone i današnjoj upravi KK Cedevite. Znate da nisam involviran u upravljačku strukturu kluba, ali sam vrlo rado na utakmicama i zanima me sve to što se događa. Ne bih htio ništa prejudicirati. Sretni smo što je KK Mladost, koji je u sustavu Cedevite, prvi u A 2 ligi i bori se za ulazak u A1 ligu.
- Naš projekt s KK Cedevitom i ove godine opravdava ulaganje kroz promociju brenda, ali i sa sportskog aspekta. Evo, porazili smo KK Partizan koji je euroligaš, u egalu smo bili i s Olimpijom. U prvoj godini igranja u NLB ligi smo sedmi i igrat ćemo kvalifikacije za Eurokup. Realno je očekivati da ćemo, ako ovako nastavimo, i bez Cibone izgraditi klub koji će igrati ozbiljnu ulogu u europskim okvirima.
Je li osnovni uvjet za vaš poslovni ulazak u Cibonu postavljanje vlastite upravljačke strukture?
- Smatram da to jedan od normalnih uvjeta i da je to jedino logično. Svi moraju staviti svoje mandate na raspolaganje, na što su čelni ljudi kluba i spremni, tako su barem rekli. Menadžment bi svakako bio iz redova onih koji osiguravaju sredstva.
