Profesionalni boksač Stipe Drviš iz Pule osvajanjem titule svjetskoga
boksačkog prvaka u poluteškoj kategoriji ucrtao je svoj grad na kartu
najsportskijih gradova u Hrvatskoj.
– Ako se Splićani diče sa svoja tri košarkaša u NBA ligi, osvajačem
Wimbledona i svojim Hajdukom, Zadrani da su grad košarke, onda za Pulu
slobodno možemo reći da je grad svjetskih prvaka u boksu.
Legendarni Mate Parlov osvojio je titulu prije 31 godinu, a njegov
uspjeh prije tjedan dana ponovio je Stipe Drviš. Njih su dvojica u
profesionalnom boksu jedini u Hrvatskoj osvojili svjetske titule, a u
amaterskom boksu Pula je Hrvatskoj donijela pregršt odličja s
Olimpijskih igara, svjetskih i europskih boksačkih prvenstava – kaže
Pero Tadić, izbornik boksačke reprezentacije Hrvatske, Puljanin koji je
boksajući za tamošnji klub kao reprezentativac u svoj grad donio dvije
bronce s europskog i svjetskog prvenstva.
Na nagovor prijatelja
Koliko Puljani vole boks i poštuju svoje sugrađane koji su postali
najbolji na svijetu moglo se vidjeti na dočeku Stipe Drviša kad se
okupilo desetak tisuća stanovnika toga grada. Nekad, u vrijeme bivše
države, dok je Pula bila prvoligaš, na domaćim mečevima bilo je više od
tri tisuće gledatelja, puno više nego danas na nekim nogometnim
derbijima.
– Nisam očekivao takav doček, sugrađani su me ugodno iznenadili i ovom
prilikom želim im zahvaliti – kaže Stipe Drviš.
Taj fenomen, da je Pula dala dva svjetska prvaka u poluteškoj
kategoriji, Drviš smatra sudbinom, jer obojica svjetskih prvaka iz Pule
sasvim su slučajno počela trenirati boks. Legendarni Mate Parlov ušao
je u ring sa 16 godina na nagovor svojih prijatelja iz kvarta, a Stipe
sa 19 godina, i to na nagovaranje prijatelja Dejana Alambašića, koji ga
je svakodnevno zvao da s njime ide na boksački trening.
– U Zadru je košarka najpopularnija, a u Puli boks, pa je očekivati da
grad boksa da u tom sportu najbolje, kao i grad košarke u tom sportu –
dodaje Drviš.
Još jedna zanimljivost vezana je za svjetske boksačke prvake iz Pule.
Obojica su podrijetlom iz Dalmacije, Mate iz okolice Imotskog, Stipe iz
Makarske, a svoje zvjezdane boksačke trenutke doživjeli su kao
stanovnici Pule. Kad je Mate bio na svjetskom tronu, Stipi je bilo samo
pet godina i nije mogao slutiti da će jednog dana on biti njegov
nasljednik.
U Matinu kafiću
– Nisam gledao nijednu Matinu borbu, jer kad je on bio na vrhuncu
karijere, ja još nisam bio pošao u školu. Poslije nisam imao prilike
gledati snimke njegovih mečeva, ali on je za mene bio i ostao najveći,
legenda boksa. Nisam se ni susreo s njim, jer znam da ga boks više ne
zanima. Mogu čovjeka razumjeti da ga to ne zanima, jer i za mene, kad
iziđem iz ringa, ne postoji više boks. Ne volim ga gledati ni na
televiziji. Mogu samo reći da je Mate najveći hrvatski boksač – dodaje
Stipe Drviš.
– Dosta mi je novinara i priča o boksu. Jednostavno, ne želim o tome
govoriti. Morate me razumjeti – rekao nam je Mate Parlov kojega smo
zatekli u njegovu kafiću Mate u središtu Pule.
Životni put dvojice šampiona boksa teško je uspoređivati, jer velika je
razlika u godinama. Kad je Mate bio najbolji, Stipe nije ni znao što je
boks. Do 19. godine taj ga sport uopće nije zanimao, niti je dotad
ijednom bio u ringu ili pogledao neku borbu.
– Od svoje 18 godine radio sam kao redar po diskotekama da bih mogao
preživjeti. Obitelj mi je pružila koliko je mogla, a mogu vam reći da
sam na Olimpijadu, kad sam osvojio peto mjesto, otišao iz diskoteke –
ističe Drviš.
Izbornik hrvatske boksačke reprezentacije Pero Tadić prisjeća se
mnoštva Stipinih borbi u amaterskom boksu. Kao trener doveo ga je na
Svjetski kup 1997. godine i Stipe je u četiri dana imao četiri meča s
tada najjačim amaterima iz Uzbekistana, Kube, Kazahstana i Njemačke.
– Svu četvoricu s lakoćom je pobijedio, a njemački mediji tada su
pisali o hrvatskom boksaču kao plesaču u ringu koji je najbolje pomeo
svojom virtuoznošću, tehnikom i znanjem – kaže Pero Tadić.
Dokazali se u ringu
U svojoj amaterskoj karijeri Stipe je imao 100 mečeva, a u
profesionalnoj je izgubio samo jedan. Ako se odluči braniti titulu
svjetskog prvaka, volio bi da to bude, kaže, u pulskoj Areni. U svome
gradu nikad nije izgubio meč.
Najdraži trenutak u karijeri svakako mu je osvajanje svjetske titule,
ali kaže da je jednako bio radostan kad je 2003. postao europski prvak.
Tek nekoliko trenutaka prije meča dobio je, zbog odustajanja izazivača,
ponudu da boksa za europsku titulu. Nije se dvoumio, prihvatio je
izazov i tako postao europski prvak.
Mate Parlov i Stipe Drviš najbolji su pulski boksači jer su to dokazali
na ringu. Ali, Drviš i izbornik Tadić kažu da Pula nije samo grad
svjetskih prvaka u boksu nego i grad uspješnih amaterskih boksača, ne
samo danas nego i u 60 godina, otkako u tom gradu djeluje boksački klub.
– Volio bih da moj i Matin uspjeh ponovi još netko, ne samo iz Pule
nego iz bilo kojeg dijela Hrvatske – kaže Stipe Drviš.
FENOMENI Pula je grad u kojem su stasala dva svjetska prvaka u profesionalnom boksu, ali i cijela plejada uspješnih boksača amatera