Sjeli smo na splitsku Vidilicu, predivan pogled, odličan espreso, tamo na vrhu grada, na padinama Marjana. Stotinjak metara niže Stipe Pletikosa obnovio je velebnu vilu, zajedno s trenerom Crotonea Ivanom Jurićem, velikim prijateljem, koji je napravio čudo i plasirao se u Serie A, sagradio je impresivno zdanje. Ispod nas, kao na dlanu riva i sveti Duje, splitska luka, u daljini na jednoj velikoj zgradi golemi Hajdukov grb. Tako je to u Splitu, Hajduk je u svakoj priči, u svakom detalju. Pa i ta Vidilica je u vlasništvu Ivice Šurjaka, jednog od velikana “bijelih”.
– Plete? Upisao se među najveće, napravio je velike stvari – kratko nam je dobacio Šurjak kada smo kazali koga čekamo.
A Pletikosa kao da je vrijeme stalo. Isti onaj njegov lagani korak, smiren, odmjeren... Prije neki dan odigrao je posljednju nogometnu utakmicu u profesionalnoj karijeri, stao je među vratnice Deportiva protiv velikog Real Madrida. Cristiano Ronaldo dva mu je puta zabio, i nogometni velikan naklonio se Pletikosi. Tribine Riazora odzvanjale su “Plete, ostani”, njemu su suze navrle na oči.
Bez treme protiv Cristiana
– Da sam razmišljao i planirao kako bi mi trebala izgledati ta posljednja utakmica, ne bi ispalo bolje nego što je bilo. Imao sam u Deportivu epizodnu ulogu, ali ono što su mi priredili stvarno me ispunilo, ne znam kako im zahvaliti. Da, bio je s druge strane Real s Cristianom. No nisam osjećao pritisak, nije bilo straha od katastrofe. Pljesak na kraju bio mi je dovoljan. Bilo je slično kao kada sam se opraštao od Rostova, ali tamo sam bio četiri godine kapetan. U Deportivu sam bio nekoliko mjeseci. I baš taj odnos navijača zadovoljio me kao čovjeka, to mi je bilo bitno – kazao je Pletikosa.
U karijeri je branio za Hajduk, Šahtar, moskovski Spartak, Tottenham, Rostov i Deportivo.
– Znao sam često promisliti, kako mi se približavao kraj karijere, da mi žao što nisam punu sezonu odigrao u nekom velikom europskom klubu, puno sam puta bio blizu, ali kada doživiš ono što sam ja doživio u posljednjoj utakmici na La Coruni, i taj žal nestane – rekao je Pletikosa.
Nije bilo kluba u kojem ga nisu obožavali, takav je tip.
– Istina, svugdje sam ostavio neki trag. Dok si igrač, puno ne mariš za neke stvari, ali sada osjećam da sam puno toga ostavio iza sebe. Ponosan sam na sve što sam napravio, ostavio sam svugdje otvorena vrata. Uvijek mi je važnije bilo biti dobar i kvalitetan čovjek nego u nekom vrhunskom klubu zarađivati silne milijune. Siguran sam da sve moje nekadašnje sredine imaju otvorena vrata za mene. Rad i poštenje naučio sam kod kuće, tako sam se postavljao u svom poslu, to se uvijek vrati – kaže Pletikosa.
Nije izdvojio neki posebni detalj velike karijere kao najdraži. Većina lijepih uspomena vezana je za početke u Hajduku.
– Bilo je puno lijepih trenutaka, čak mi je teško i izdvojiti. Svaku utakmicu igrao sam kao da mi je posljednja. Naravno, nekad je to bilo lošije, nekad bolje, ali taj moj odnos vjerojatno je doprinio. U sjećanju su mi najviše ostali počeci, prvi trening s Hajdukovim seniorima tamo još ‘95., pa premijera u prvoj momčadi... U srcu nosim puno tih lijepih trenutaka. Kao mlad sam ostvario sve svoje snove, prvi je bio zaigrati za Hajduk s kojim sam odrastao, koji me odgojio. Pa reprezentacija, koja je došla vrlo brzo – rekao je Pletikosa.
U reprezentaciji je prošao gotovo sve izbornike.
– Od Ćire od Kovača, reprezentacija je uvijek za mene bila nešto posebno. Tu smo osjećali ono zajedništvo Hrvata, zato me i boli što se nekako ne osjeća da je to tako. Reprezentacija je uvijek bila simbol zajedništva, mi igrači smo uvijek davali sve od sebe, ugodno se osjećali, živjeli s reprezentacijom – kaže Pletikosa.
Čačić mora naći formulu
Ako nije mogao naći neki najljepši trenutak karijere, spremno je pronašao najtužniji. Poraz od Turske na EP-u 2008.
– Ma to mi je možda i najtužnija epizoda u karijeri. Najčešće sam se u karijeri borio za vrh, ali taj će mi trenutak uvijek ostati urezan u srce. Još mi je teško u grudima i plućima kada se sjetim kako smo ispali. Tada smo bili najbliže velikom rezultatu, ozračje je bilo impresivno, Slaven Bilić tada je nagovijestio svoj trenerski talent koji danas dolazi do punog izražaja – prisjetio se Pletikosa.
Sijedi novi Euro, opet Turska... U Francuskoj će Hrvatska igrati značajnu ulogu, a Pletikosa će biti kolumnist Večernjeg lista.
– Uvijek će ovisiti sve o nama. I o izborniku. Svih ovih godina naučio sam da igrače možeš “kupiti” znanjem i idejom. Ovi reprezentativni igrači svaki dan treniraju s najboljim igračima na svijetu, vode ih najbolji treneri na svijetu, imaju najsuvremenije treninge. Čačić mora naći formulu treninga, da igrači znaju prepoznati njegovu ideju igre, da budemo organizirani. Imamo odličnu reprezentaciju, to ne treba kriti, ali puno smo puta živjeli u euforiji – kaže Pletikosa.
Ono što je sigurno, u nastavku života neće biti na klupi kao trener.
– Ostat ću u nogometu, to nije dvojbeno, ne vidim se nigdje drugdje, to je posao koji znam. Sve sam treninge u karijeri zapisivao, ali trenerski me posao ne zanima. To bi mi bio preveliki stres, uostalom glavni razlog mog umirovljenja bila je obitelj. Sada se želim dobro odmoriti, završiti školu, ulagati u sebe. Otvaranje kafića, restorana ili nešto slično me ne zanima – rekao je Pletikosa.
Nismo mogli ne spomenuti veliki uspjeh Ivana Jurića. Cijela ta Pletikosina generacija rođena krajem 70-ih u trenerskim je vodama. Tudor, Jurić, Ivan Leko, Vučko, Lalić...
– Kad sjednemo i razgovaramo o nogometu, to su neke konkretne stvari, nisu to obične nogometne rasprave. Jurić je fenomenalan, čudo je napravio s Crotoneom. Istina, na početku sezone poslao sam mu poruku da će ući u Serie A, ali nisam baš očekivao. Jurić je trener koji točno zna što želi, zna snimiti okruženje kluba, igrača, a za razliku od većine naših trenera, uvijek je čvrsto na zemlji. Ne upada u euforiju, ali ni u očaj jer uvjeren je da je ono što radi ispravno – kazao je Pletikosa.
Ipak napredak. Nisu iskoristili priliku jos jednom pljuvati po Hajduku.