U nogometnoj biografiji Darija Srne pisat će da je bio kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, da je jedan od najboljih strijelaca kockastih, igrač koji vjerojatno ima mjesto u idealnih 11 vatrenih od 1990. godine do danas. Da je sa Šahtarom osvojio Ligu Uefe te da još nije ostvario san da igra u Barceloni ili Chelseu. Karijera je to pred kojom ću uvijek nakriviti škrlak.
Životna priča Darija Srne slična je onoj Diega Forlana, sjajnoga urugvajskog nogometaša koji je obilježio 2010. godinu (s Atleticom iz Madrida upravo je naslijedio Šahatar kao pobjednik Europske lige, te je s Urugvajem igrao u polufinalu SP-a u JAR-u).
Forlanova sestra stradala je u prometnoj nesreći, a on je postao profesionalni nogometaš kako bi joj pomogao u liječenju. Srna ima brata Igora, koji je imao problema s rastom i razvojem. Darijo mu je vrlo privržen, na prsima ima istetovirano bratovo ime, a kapetan kockastih već se puno puta dokazao u humanitarnom radu.
Bilić mu previše vjeruje
Srna se pokazao velikim i u ovoljetnom transferu Eduarda da Silve iz Arsenala u Šahtar. Znao je da Dudu ima problema, da mu nakon svega nije lako pronaći klub koji bi imao strpljenja za njegov povratak. Rumunjski strateg Lucescu, koji obožava svog kapetana, odlučio je angažirati Dudua baš nakon tih preporuka. Niko Kranjčar, najpristojniji hrvatski reprezentativac, jednom mi je rekao:
– Srna je duša od čovjeka, kada sve izgleda crno, on vidi nešto bijelo. Mi smo cimeri, što god vi mislili, nemojte nikada sumnjati u njegove dobre namjere i njegovo poštenje.
Nakon kraha na SP-u u Japanu do Južne Koreje nismo ni stigli, Otto Barić je slabo startao u kvalifikacijama za Euro 2004. A onda su ga spasili Dado Pršo i Darijo Srna. Tada te poslije kod izbornika Zlatka Kranjčara Srna je igrao svoj najbolji nogomet, doista je izgledao nadmoćno nad svojim suparnicima, sve je više poprimao obilježja vođe.
Slaven Bilić je srpnju 2006. godine sjeo na kockastu klupu, nakon što je Srna protiv Japana na SP-u promašio kazneni udarac, a protiv Australije postigao krasan gol iz slobodnog udarca. Niko Kovač ostao je kapetan, a Bilić je Srni namijenio jednu od najvažnijih uloga. No, Srna ga je razočarao već na prvom koraku. Naime, prije Bilićeva debija Srna je u društvu Olića i Balabana pio cijelu noć u zagrebačkom narodnjačkom klubu Fontani.
Bio je tada proglašen izdajicom, no vrlo brzo je zbog igračkih kvaliteta stiglo pomilovanje. Srna je bio nestašan i prošle godine u Rovinju, kada je u trenirci hrvatske nogometne reprezentacije ponovno viđen s pivom i cigaretom. Sve je kulminiralo novim izlaskom i u to vrijeme neprimjerenim pijančevanjem, što su igrači i stožer nazvali "team-buildingom"' u konobi "Krivo je more".
Nakon svega Hrvatska se nije plasirala na SP. Da će biti vrlo teško stići i do Eura 2012. godine, naši su nas nogometni reprezentativci upozorili protekli tjedan. Bilićevo ziheraštvo, kako smo ga proglasili, skrivilo je remi s Grcima u Maksimiru. Naime, mišljenja su različita pa su se tako podijelili navijači, treneri i novinari na one koji misle za Slavena Bilića i protiv njega.
U Tel Avivu kao navijač
– Pa kad ste protiv, dovedite si onda nekog drugog. Evo, uzmite si Vahu! – razočarano je reagirao Robert Prosinečki nakon što sam ponovno za Bilićevu taktiku protiv Grka spustio palac prema dolje.
A odmah idući dan je Dario Srna reagirao kao pravi kapetan. Iako igra loše u posljednje vrijeme, iako nismo pobijedili nijednu ozbiljnu reprezentaciju od kada on nosi svetu vrpcu oko ruke, stao je u obranu svoga izbornika. Svidjela mi se ta reakcija, iako je bila usmjerena prema Večernjem listu.
Mogu se složiti da su glagoli ponekad otrovni, ali za mene je to što Hrvatske nije bilo na SP-u i remi s Grcima, a još više način kako smo ušli u tu utakmicu, ipak sporan. Kao i Srnina forma, nepotrebna dva kartona te pričanje na travnjaku uoči možda presudne bitke u Tel Avivu protiv Izraela. Gdje će Srna biti navijač. Doista, vjerujem da se Srna može vratiti na stare staze. Preduvjet je tomu da manje priča, a bolje igra.
realno... srna je u kur** od Turske 2008.... nis ne igra...