Hrvatska - Irska (3:1)
Sudac nije štitio napadače jer je dozvolio stalno naskakivanje na njih i udaranje laktovima. Čudi me da je to dozvoljavao cijelu utakmicu jer suci imaju striktne naputke vezane za nedozvoljenu igru laktovima. Isto tako nije prepoznao učestalo guranje naših igrača s leđa u situacijama kada su trebali primati loptu a s obzirom na uvjete na terenu (kiša, klizav teren, otežana kontrola lotpte) to je ključno u momentu primanja.
Sudac svojim govorom tijela, čestim nepotrebnim gestikulacijama i stalnom potrebom da objašnjava svoje odluke nije uspio steći autoritet kod igrača i njegove odluke imale su za posljedicu stalne komentare igrača, kao naših tako i irskih.
Što se tiče zgoditka Hrvatske u 43' smatram slijedeće: Nedvojbeno je da se u trenutku oslabađanja lopte od strane Modrića Jelavić nalazi u poziciji zaleđa. Lopta udara jednog igrača Irske te se potom odbija do drugog koji je udara ali ona dolazi do Jelavića koji se aktivira iz pozicije zaleđa i postiže zgoditak. Pravila kažu da ako je igrač dobio loptu od protivnika koji ju je imao pod kontrolom tada je situacija regularna i nema zaleđa.
Osobno držim da je samo jedan igrač Irske igrao loptom te da je ona nakon toga došla do Jelavića bilo bi to zaleđe, ali ovako su dva igrača Irske igrala loptom nakon Modrića i smatram da niti jedan sudac na svijetu to ne bi označio kao zaleđe.
Stoga zgoditak Hrvatske držim regularnim.
Što se tiče situacije iz 62' kada je Mandžukić ostao ležati na terenu navodim da protivnički igrači ne moraju zaustaviti igru da bi se pružila pomoć igraču koji leži. To je u izričitoj ingerenciji suca koji će prekinuti igru ako smatra da je igraču potrebna trenutna pomoć. Igrači Irske smatrali su da ne moraju izbaciti loptu izvan igre i u nastavku te akcije Schindenfeld je u kaznenom prostoru nogom s leđa u predjelu nadkoljenice udario protivničkog igrača i to je bio kazneni udarac. Smatram da je sudac pod dojmom ležanja Mandžukića, jer nije bio siguran je li ispravno postupio, pogriješio u ovoj situaciji.
Italija - Španjolska (1:1)
Samouvjerenost i hrabrost, vjera u vlastite sposobnosti i kompententnost držanja igre pod potpunom kontrolom, a da se u isto vrijeme striktno primjenjuju pravila nogometne igre, pružili su mogućnost za obje momčadi da razviju igru, odigraju u fantastičnom ritmu i s puno kvalitetnih akcija ovu odličnu nogometnu predstavu.
Sve to, uz idealnu fizičku spremu, jasan i adekvatan govor tijela te stas koji se mora respektirati stvorili su kod igrača vjeru u sudački tim i njihove odluke i vjerovali su im u svim situacijama.
Kada se sudac odluči na ovakav kriterij, ne prekidajući igru za lagane kontakte, a u isto vrijeme sve drži pod kontrolom onda nam ne preostaje ništa drugo nego da kažemo: Čestitamo!
Zaista je bilo hrabro sve do 65. minute ne dodijeljivati žute kartone za preoštru igru a tada je karton talijanskom igraču Bonucciju, jasno svima dao do znanja da sudac gospodari situacijom i da neće dozvoliti da igrači zloupotrijebe njegov kriterij.
Svima je bilo jasno da on vodi utakmicu a ne utakmica njega. Odlično.
Vrhunska izvedba mađarskog sudačkog tima kojeg predvodi Viktor Kassai, UEFA-ina sudačka zvijezda. S ovom izvedbom Kassai je jasno istakao kandidaturu, u slučaju da u slijedećim utakmicama ne bude griješio, da vodi i samu završnu utakmicu ovog evropskog prvenstva.
Dosad na Europskom prvenstvu
Svatko tko prati imalo nogomet reći će vam, bez obzira kada i gdje ga upitali, točan broj momčadi koje nastupaju na Euru,, a mnogi će vam bez puno razmišljanja i nabrojiti te momčadi.Momčadi i njihovi igrači su ono zbog čega ljudi masovno posjećuju nogometne stadione i zašto je nogomet planetarno najpopularniji sport.
Ali često će za svoje neuspjehe optužiti momčad za koju vam nitko neće reći da nastupa na ovom ili nekom drugom prvenstvu i često će puno više vremena izgubiti lamentirajući o potezima članova momčadi za koju ne znaju u kojoj grupi igri nego na genijalne, ili loše, poteze svojih ljubimaca ili ljutih sportskih protivnika.
Jasno, dragi čitatelji, radi se tu o sedamnaestoj momčadi na Euru.
Momčadi sudaca. Koja svojim odlukama, ispravnim i manje ispravnim, uvelike određuje sudbine momčadi, igrača i trenera., a nogometne fanove i nacije u cijelosti dovodi do ludila. Pozitivnog ili negativnog.
Činjenice pokazuju da suci na utakmici donose oko stotinjak odluka važnih po njenu regularnost. Isto tako činjenice govore da je samo najviše 5% tih odluka neispravno, a još je manji postotak onih koje su zaista ključne po konačan rezultat utakmice.
Ipak, sudbina sudaca je takva da gotovo nitko ne govori o onih 95% točnih odluka i svi to smatraju potpuno normalnim i sva pažnja i negativna energija, kao i teške kritike i optužbe, idu na račun samo onih malih 5%. Iako smo kao cjelokupna nogometna javnost odmakli od toga da svaku grešku sudaca tretiramo kao „krađu“, još uvijek ćemo često naići na situaciju u kojoj trener, igrač ili navijač kluba o sudačkoj grešci govori kao o takvoj, a najčešće se u tim greškama pronalaze razlozi vlastitog neuspjeha i kroz njih se opravdavaju finacijski veoma visoki ugovori i tema skreće s vlastitog neznanja na područje špekulacija i teorija zavjera protiv „naše“ momčadi.
Stoga je i odgovornost sudaca iznimna i oni moraju biti svjesni da nemaju pravo na grešku. Iako svaki čovjek ima na to pravo, pa bi to trebali imati i suci jer i oni su ipak samo ljudi.
I ma što javnost mislila, najčešće su to ljudi koji zaslužuju da im se ime izgovara s uvažavanjem,, a ne s prijezirom.
Ali isto tako sportska javnost ima pravo na istinito izvještavanje i smatra normalnim,, a tu je u pravu, da kada sudac pogriješi da nitko to ne treba sakrivati, ili očite greške sudaca objašnjavati kao ispravne, jer upravo tada na svoje dolaze oni koji u odlukama sudaca vide teorije zavjere, zakulisne igre i nedozvoljene radnje. Mislim da je najlakše i najbolje zainteresiranoj javnosti jasno i glasno reći da je sudac pogriješio jer je samo čovjek i da to prihvate kao nešto što se uvijek događa, kao što se događa da i njihov sportski heroj promaši kazneni udarac ili čak postigne zgoditak u vlastitu mrežu i time riješi pobjednika utakmice.
Dakle, gledajući sve što se događalo na utakmicima u petak i subotu možemo reći da je suđenje na očekivanom nivou.
Naime na sceni su oni koji su iz cijele Evrope izabrani kao najbolji i najpogodniji za suđenje, uvažavajući sve kriterije koji su i u nogometu neizbježni i od njih se očekuje da budu servis bez kojeg se ne može ali i koji ne smije krivo servisirati jako vrijedan stroj koji im je dan na upravljanje.
Nogometu je u prvom redu potrebna vjerodostojnost da će pobjednik biti onaj tko bude najbolji na travnjaku i koji postigne najviše zgoditaka, a ne onaj čije bi se pobjede gledale s podozrenjem zbog eventualnih grešaka sudaca.
Stoga smatram za shodno ovdje navesti da u otvarajućoj utakmici prevnstva, u kojoj uvijek nastupa domaća momčad, ne smije ostati sjena je li rezultat odraz stanja na terenu ili nečeg drugog.
Naime španjolski sudac Carballo, iako izuzetno kvalitetan i s mnogo iskustva, pao je u zamku koja se često događa sucima (događala se i meni dok sam sudio), a koja se može svesti na slijedeću rečenicu: U strahu da ne propusti suditi ono što vidi cijeli stadion i tv gledatelji, sudio je ono što je vidio samo on i nitko drugi. Naime jasno je da ovdje govorim o isključenju grčkog igrača zbog druge opomene. Suci imaju stroge upute da u začeću spriječe igrače koji koriste lakat kao nedozvoljeno sredstvo jer se na taj način ugrožava sigurnost protivnika i sudac je htio jasno pokazati da slijedi te upute te je u 35' zbog navodnog udaranja laktom opomenuo grčkog igrača ali usporena snimka (koja sucima nije dostupna) pokazala je da nije bilo prekršaja te vrste i da sudac baš i nije trebao pokazati žuti karton. Vjerojatno pod dojmom uputa i smjernica koje su dobili, kao i zbog dobre „glume“ poljskog igrača, sudac je nasjeo i donio po meni pogrešnu odluku. To je bio prekršaj ali nije trebao biti žuti karton.
U 44' došlo je do isključenja grčkog igrača zbog druge opomene. Akcija koja se odvijala gotovo oko centra igrališta završila je na način da je poljski igrač izgubio korak, pokliznuo se, a zatim je protivnik stavio ruke na njega i lagano ga odgurnuo. Smatram da je ovo situacija u kojoj je teško reći da li se radilo o prekršaju ili ne, ali nedvojbeno je da to nije trebala biti opomena, tj. igraču nije trebao biti pokazan žuti karton. Osobito kada je to drugi žuti karton zbog kojeg igrač mora izvan igre. S obzirom na ogromno iskustvo, kvalitetu i znanje koje posjeduje, moram reći da mi ova odluka nije nikako jasna i da je bila pogrešna. Ovo nije bila izrazita situacija za postizanje zgoditka niti obećavajući napad pa da možemo govoriti da je zbog toga igrač bio opomenut.
Šteta što je ovaj nepromišljeni čin suca stavio sjenu na sve druge ključne odluke na ovoj utakmici ,a koje su bile ispravne, te što je s ovom greškom umanjio opći dojam i ocjenu o svom suđenju. Nadam se da sportska javnost neće u ovoj grešci tražiti zlu namjeru već ljudsku pogrešku koja se svima može dogoditi.
Jedna druga situacija na utakmici između Danske i Nizozemske iz 88' isto je tako stavila u prvi plan suce utakmice i bacila u drugi plan odličnu prezentaciju suđenja naših susjeda Slovenaca na čelu s Damirom Skominom. Naime do te minute suci su sve ključne odluke donijeli na ispravan način i vodili su utakmicu na vrhunskom nivou.
Ali tada se u kaznenom prostoru dogodilo očito igranje rukom od strane danskog igrača i to je po meni trebao biti kazneni udarac za Nizozemsku. Igrač je ruku digao visoko i odvojio ju od tijela. Ruka se kretala prema lopti, te iako se radilo o velikoj blizini između igrača lopta nije bila jako udarena i igrač nije napravio prirodan pokret već je krenuo rukom prema lopti očito ju udarivši dlanom ili podlakticom. Mislim da nema mjesta raspravi o tome da je ruka uz tijelo, da je u „prirodnom“ položaju ili da je udarena iz neposredne blizine pa igrač nije imao vremena izmaći ruku pa nema ni mjesta tvrdnji da je ovo ispravna odluka suca.
Isto tako vjerodostojnosti sudaca ne pridonose ono koji žele nogometnoj javnosti, koja jako dobro razumije nogometna pravila, objasniti da ta javnost o nogometu baš i ne zna puno.
Opet komentiram suđenje: Očito su suci dobili dobre upute o igranju rukom i suđenju penala. Danac je imao potpuno pirodan položaj ruke i lopta mu je dolazila s leđa, nije ju vidio i nije imao nikakvu namjeru igranja rukom. Sudacc je bio u neposrednoj blizini i očito postoje upute da se prati priroda kretanja igrača i lopte a ne da li je lopta dodirnula ruku ili ne. Danac očito nije imao nikakvu namjeru igranja rukom a to što na ponovljenoj snimci izgleda da lopta putuje 25 sekundi po ruci je optička varka. Po kretanju njegovog tijela i ruke potpuno je jasno da ne zna gdje je lopta pa prema tome nema nikakve namjere igranja rukom. Sudac je vrlo blizu i odlično je pratio pokrete tijela i lopte. Isto tako i Baloteli gura u punom trku španjolca prije nego što dolazi do lopte pa tek onda pada a i Šifo nije pokosio baš keana već je ovaj to dobro prenaglasio. Baš mi je drago da suci sve manje nasjedaju na napadačke pevare i bacanja čim uđu u 16m. Još da se uvede pravilo da kad se izađe iz terena nema ulaska barem 5 minuta i destimulira glumatanja a'la Manžukić i Srna nogomet će ponovno postati muška igra a ne igra pederčića koji se valjaju po terenu....