Gorana Tabak, supruga hrvatskog košarkaškog trenera Žana Tabaka, u Madridu je preboljela koronavirus. No, njezino svjedočanstvo je potresno.
- Nisam više mogla izdržati, molila sam liječnike i medicinske sestre da isključe aparate na koje sam bila priključena kako bi me održavali na životu. Proživljavala sam nešto nestvarno, nešto što je teško shvatiti onome koji nešto takvo nikada nije doživio - rekla je Gorana Tabak za Slobodnu Dalmaciju.
Nakon što je primljena u bolnicu, završila je u induciranoj komi.
– Pluća su mi bila sasvim bijela, na RTG snimci uopće se nisu vidjela, i zbog toga liječnici nisu vidjeli u njima krvni ugrušak od šest centimetara. Moja najgora noćna mora bila su buđenja. To je bilo jako teško i izuzetno dramatično. Moram napomenuti da sam u vratu imala jednu centralnu injekciju u koju ih je ulazilo još pet. Istu takvu imala sam i na ruci, na dva mjesta. Imala sam bezbroj cjevčica po tijelu, kroz koje su me hranili, davali mi kisik i takvu su me pokušavali buditi. To je grozno, vjerujte mi – prisjeća se Gorana.
Svojim je prijateljima poslala SMS.
– Ja sam svima njima, a da to nisam ni znala, onako nesvjesno napisala SMS: "Ja ne virujen da ću se iz ovog izvući živa." To je bilo zadnje što sam napisala na mobitel, a da sam to napisala, doznala sam tek kad sam izišla iz bolnice, oni su mi to rekli i pokazali su mi poruku na mobitelu. Uopće nisam znala da sam im to napisala.
Većine događaja se ne sjeća nego su joj to prepričali suprug Žan i djelatnici bolnice.
– Do tada sam se još nekako držala, a tog 28. ožujka nazvali su Žana i rekli mu kako sumnjaju da ću se izvući jer da je moje stanje izuzetno teško. Kako sam bila u induciranoj komi, nisam ni znala da mi se stanje pogoršalo. Kako bih mogla bolje disati, okrenuli su me na prsa i tada sam malo bolje disala, ali u tom sam položaju počela oticati zbog svih lijekova koje sam dobivala. Tako bih neko vrijeme ležala na prsima, pa bi me onda okrenuli na leđa ili na bok, pa opet na prsa i tako unedogled – rekla je te dodala:
– Znam da sam gubila svijest, toga se sjećam, i znam da su me reanimirali. Bila sam u stanju nekog polusna i sjećam se da sam vidjela desetak osoba oko mojega kreveta koje me reanimiraju. Čula sam ih kako viču "gubimo je", "kako se bori za život", "ona je lav"... Svih se njih sjećam u magli i poslije, kad mi je bilo bolje, rekla sam im sve što sam čula i vidjela. Ti su ljudi moji anđeli, oni su me vratili iz mrtvih i dali mi novi život. Kad više nisu znali što bi sa mnom, otvorili su mi traheostomu na vratu. Čim su napravili tu rupu, unutra su ušli mikrokamericom i našli su mi krvni ugrušak, koji nisu mogli vidjeti na RTG snimci. Odmah su me operirali i izvadili ugrušak. Kad je bila ta operacija, ja to ne znam. Samo znam da mi je odmah bilo bolje – govori Gorana Tabak
Nakon 26 dana na intenzivnoj su je skinuli s aparata.
– Kad su me probudili, bila sam potpuno nepokretna. Mogla sam pomicati samo dva prsta desne ruke i oči. Nisam mogla govoriti, tijelo mi je bilo potpuno mrtvo. U tom sam trenutku poželjela da me isključe s aparata i da umrem, jer nisam mogla prihvatiti mogućnost da ću cijeli život ostati u tom vegetativnom stanju – prisjeća se Gorana.
Iz bolnice je izašla 24. travnja i njezino stanje se sve bolje.
- Govoriti mogu, evo razgovaram s vama već 20 minuta, ali dok govorim, moram držati prst na rupi u grlu. Ta će se rupa sama zatvoriti za 15-ak dana. Moram nastaviti živjeti, pobijedila sam opakog neprijatelja i ovoga ću se sjećati cijeli svoj život. Nadam se da nakon ove moje priče više nitko nikada neće reći kako je koronavirus samo malo jača prehlada. Koronavirus je nešto od čega ljudi umiru, i to ne oni starije životne dobi i oni koji pate od kroničnih bolesti. Umiru i oni između 30 i 40 godina života, i to puno njih ovdje u Španjolskoj. Ja sam, na moju sreću i sreću moje obitelji, ostala živa, prevarila sam smrt – zaključila je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.
A o svemu je nedavno progovorio i Žan Tabak.
- Prošli mjesec je bio jedan od najtežih trenutaka u mom životu. Vratio sam se 14.ožujka iz Poljske, zemlje koja je među prvima reagirala na izbijanje koronavirusa i među prvima otkazala sve događaje i zatvorila granice. Vratio sam se u Španjolsku i pronašao suprugu sa simptomima koronavirusa. Završila je u bolnici i provela ondje tri tjedna. Srećom odande se vratila doma pa je to unijelo veliku radost u našu obitelj - ispričao je Tabak za španjolsku Radio Marcu.
Tabak je naš proslavljeni košarkaš koji 1990-ih godina igrao na poziciji centra za Hrvatsku te NBA klubove Houston Rockets, Toronto Raptors, Boston Celtics i Indiana Pacerse. Proteklih 20 godina živi u Madridu gdje radi kao košarkaški trener.
Ovaj virus je ozbiljan i opasan. Zapanjuje činjenica kako ljudi guraju glavu u pijesak i prave se tulavi da ovo ne postoji. Bio virus namjerno pušten iz labaratorija ili slučajno prenesen iz prirode postoji, realan je i opasan. Svjedok sam iz prve ruke gdje je dvoje supružnika koje poznajem, u pedestim godinama, u jako dobroj formi i fizičkom stanju oboje završilo na respiratoru. Žena je čudom preživjela. Mora se naći prava mjera u suzbijanju širenja i održavanja funkcionalnog gospodarstva.