Već je šesti dan Olimpijskih igara i u Hrvatskoj misiji u Londonu već su pomalo nervozni. Hrvatska još nema medalju, a susjedi i rivali Slovenci i Srbi već su se okitili. No, sutra je dan kada bi se to stanje trebalo promijeniti. U 12.30, na umjetnom jezeru Eton Dorney na štihu su vrlo ozbiljni kandidati za odličje. Točnije, ozbiljni kandidati za četvrto olimpijsko zlato otkako je Hrvatska samostalna.
Zlato su posljednji osvojili rukometaši u Ateni 2004., a sutra bi se mogli pozlatiti Valent Sinković, Damir Martin, Martin Sinković i David Šain. Pa da se i o njima jednog dana ispredaju legende, kao što danas pričamo o zlatnom četvercu splitskog Gusara iz Helsinkija u sastavu Trojanović, Bonačić, Valenta i Šegvić.
Dakako, o toj temi trebalo bi nešto pitati i Nijemce, glavne protukandidate za zlato u četvercu na pariće. U pripremanju taktike 60-godišnji trener Nikola Bralić najviše će vremena posvetiti baš njima:
– Ako smo mi pravi, Nijemci će biti naši prvi, jedini i najveći konkurenti za zlato. Ove godine u svim utrkama oni i mi smo bili prvi i drugi. Osvježeni Poljaci mogu biti prijetnja, Englezi zbog publike, a dobri su i Estonci. Upravo oni su nas pobijedili u Zagrebu, no tada smo bili nekompletni.
Veslački stručnjak iz Dicma, otkuda su i Rudićevi korijeni, već je vodio tri posade na olimpijskim igrama. Banović i Saraga bili su šesti u Atlanti, Saraga i Martinov osmi u Sydneyju, a četverac u sastavu Dragičević, Milin, Boraska i Vučičić, bio je 11. u Ateni.
– Ovi su dečki pred ostvarenjem sna. Dakako, to je i moj san – s olimpijskim zlatom završiti karijeru koja je počela sa školom veslanja.
Bralić je studirao na Kineziološkom fakultetu, gdje je bio vanjski suradnik na veslanju i fiziologiji.
– Već na drugoj godini uzeli su me za demonstratora veslanja. Cijelo to vrijeme, od onda do danas, radio sam u Mladosti. Počeo sam 1973. kao honorarac, a od 1977. sam profesionalac.
Bralić je na pragu najvećeg uspjeha hrvatskog veslanja, no on zasluge ne pripisuje samo sebi već hvali svoje suradnike, a najviše Ivana Golubičeka koji je spojio tri uloge – fizioterapeuta, kondicijskog trenera i glavnog logističara četverca. Hvali trener i psihologinju Renatu Barić.
– Ja konkretno nemam pojma što ona s njima radi, ali vidim da su mirniji, staloženiji. Ona ih očito uči kako upravljati svojim postupcima. Ja im govorim da tijelo drže vrućim, a glavu hladnom. Moraju upravljati svojom glavom tijekom cijele utrke, ne smiju se zaletavati.
Važno će to biti, recimo, bude li loše vrijeme. No trener kaže da im vjetrovito vrijeme jako odgovara.
– Najavili su da će biti sličan vjetar kao i u polufinalu, no nama sve odgovara. Nema razloga da se bojimo vjetra. Na Peruči svako popodne tako puše, a svaku utrku na vjetru Nijemci su od nas izgubili – kaže štroker Valent Sinković.
Hoće li onakvo veslanje iz dominantno osvojene polufinalne utrke biti dovoljno za olimpijsko zlato?
– Bila bi dovoljna takva utrka, ali s jačom završnicom – odgovara Damir Martin, član posade koji je zadužen za praćenje stanja na "bojnom polju" i za izdavanje zapovijedi.
Iz tvog pera u Božje uši!