Napokon se, hvala Bogu, i to dogodilo: da je Messi izašao iz Maradonine sjene, da je u 36. godini doživio da podigne pehar svjetskoga prvaka, pa da suznih očiju zagrli zlatnu boginju, pogleda prema nebu i izusti: 'Ovo je i za tebe, Diego!'. Da, ovo je trofej i za pokojnoga Maradonu, koji je Messija kao izbornik vodio na SP-u 2010., i tada nije uspio otići dalje od četvrtfinala.
Slika Messijeve senzacionalne karijere sada je kompletirana, popunjena je i posljednja kockica toga bogatoga, arapski šarenoga, veličanstvenoga mozaika. Sada cijeli svijet može bez ikakvih ograda odati priznanje jednome božanstvenome nogometnom virtuozu: Lionel Messi najveći je, najznačajniji, najuzbudljiviji nogometaš svih vremena!
Ali, da baš ne odemo skroz u patetiku. Oni koji su gledali Diega Maradonu 1986. godine u Meksiku, kada je praktički sam donio gaučima svjetski naslov, sigurno su tada pomislili: 'Ovakav poput Diega više se nikada neće roditi'. A samo koji mjesec nakon što je Diego postao svjetski prvak, u Rosariju je začet - Lionel Messi. Argentina je očito plodno tlo za rađanje nogometnih vanzemaljaca.
Lionel Messi, kao i u utakmici s Hrvatskom, vukao je sve konce u igri protiv Francuza. Njegovi su penali bili neobranjivi, njegova je lucidnost proizvela ubitačnu kontru Argentinaca za 2:0, njegova je svaka lopta imala nepogrešivo točnu adresu, njegov je bio pogodak u 109. minuti za 3:2!
Tako je svjetskim prvakom postala najprljavija momčad turnira, čiji je svaki prekršaj bio na rubu kartona, koja nije birala sredstva na bilo koji način nauditi suparniku. Nevjerojatna je podmuklost bio brutalan start Cristiana Romera na vratara Llorisa u prvom poluvremenu; snažan udarac u trbuh u skoku, tako da je Hugo ostao bez zraka. A sudac nije ni pomislio dati karton. U tom grubom nasrtaju, zbog kojega Lloris poludio, cijela je simbolika igre Argentinaca i njihov prvi postulat: udari kad god možeš, gdje god možeš, provociraj, gazi! A drugi postulat glasi: ne razmišljaj puno s loptom, samo je što prije predaj Messiju.
A znate li tko je jučer u Dohi ponovno, makar na jedan dan, bio veliki frajer? Herve Renard, izbornik Saudijaca, može se pohvaliti kako je jedini pobijedio svjetske prvake s Messijem.
Pisac clanka nije ocito nikada gledao Pelea, Beckenbauera, Cruyffa… a mozda ni Maradonu.