Već jako dugo traju javne rasprave o tome kako će hrvatska nogometna reprezentacija izgledati bez Luke Modrića, odnosno Ivana Perišića. Kapetan će za dvije godine, kada je na rasporedu Europsko prvenstvo u Njemačkoj, biti na pragu četrdesete. I koliko god se u moderno doba produljio vijek trajanja karijera vrhunskih sportaša, može se očekivati da će njegovu ulogu preuzeti netko drugi.
Jasno, još ćemo dugo čekati razinu najboljeg hrvatskog nogometaša u povijesti. Perišić je pak, s druge strane, već godinama jedan od naših najvažnijih i najboljih reprezentativaca.
Perišić gazi
Za dvije godine napunit će 35 i ako je suditi po njegovim fizičkim kapacitetima i genskim obilježjima, u Njemačkoj će predvoditi Hrvatsku u pohodu na, nadamo se, još jedan povijesni doseg. Utakmica protiv Maroka i osvajanje trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu pokazala je da ova momčad ima potencijal na razini najboljih reprezentacija. K tome, protiv Maroka u sastavu naše vrste bila su petorica igrača iz Prve HNL.
Taj podatak malo je u suprotnosti s procjenama da naš klupski nogomet nije konkurentan. Bolje da je tako. Prije samo nekoliko godina mogli smo samo teoretizirati o tome da nam u reprezentaciji treba više igrača iz domaće lige. Sada su tu Dominik Livaković, Josip Šutalo, Marko Livaja, Mislav Oršić, Bruno Petković i Ivica Ivušić...
A što nam donosi šira analiza potencijala ove momčadi Zlatka Dalića? S Dominikom Livakovićem, sada je to definitivno potvrđeno, imamo rješenje na golu u dugoročnom smislu. Najveća povlastica, pokazao je to i ovaj turnir, bit će činjenica da na stoperskim pozicijama imamo vjerojatno najtalentiraniji par. Joško Gvardiol i Josip Šutalo već su odavno na meti najvećih svjetskih klubova. Potpuno je izgledno da će Gvardiol u nekom od sljedećih najbližih prijelaznih rokova napraviti transfer od oko 100 milijuna eura, a za sezonu-dvije Josip Šutalo trebao bi na europskoj razini potvrditi svoj izniman potencijal. Na lijevoj strani u budućnosti bismo trebali najjaču snagu imati u tandemu Borna Sosa i Mislav Oršić. Sosa je na ovom turniru bio malo samozatajan kada govorimo o njegovoj igri prema naprijed. Sigurno postoji rezerva u njegovoj izvedbi, premalo je bilo ubačaja iz drugog plana.
Sosa i Oršić tandem
Naravno, pitanje je što je od njega tražio izbornik Dalić, ali s više Sosinih ulazaka iza Perišićevih leđa taj ofenzivni dio naše reprezentacije bilo bi protivnicima teže čitati. Sve ove godine nekako je u zraku ostala uloga Matea Kovačića. Na ovom je turniru Mateo pokazao da bi mu u kreativnom smislu, odlaskom Luke Modrića, uskoro trebala pripasti uloga našega glavnog kreativca. Tu će poseban balans donositi Marcelo Brozović, veznjak s jedinstvenim fizičkim kapacitetima. Marko Pašalić, Kristijan Jakić, Nikola Vlašić i Lovro Majer bit će igrači koji će već na sljedećem Euru imati posebno značajnu ulogu. Iz drugog plana dolazi i Luka Sučić. Ako je suditi po talentu, Martin Baturina jedan je od najvećih potencijala našeg nogometa, supertalent.
O njegovu razvoju posebno treba voditi računa i dojam je da bi u Dinamu ipak trebao igrati malo više. Naravno, jako je teško predvidjeti kako će se karijere nekih igrača razvijati, ali naznake iznimnog potencijala imamo i u mladoj reprezentaciji, gdje je Dion Drena Beljo koji je već neko vrijeme na meti Dinama. Ako se taj prelazak ostvari, bit će osigurani svi preduvjeti za njegov novi igrački iskorak. U tu kategoriju spada i Petar Musa, mladi hrvatski napadač u Benfici. Ova momčad na SP-u nije imala dubinu u napadačkom smislu i to bi trebala biti zadaća naših nogometnih škola. Ili će se, kako to u našoj reprezentaciji obično biva, rješenje samo pojaviti.
Sučić se mora nametnuti. to je šuter, igrač poteza i okomitog pasa