Lipanj je najkišniji mjesec u Japanu i Južnoj Koreji, što će biti velika prepreka europskim nogometašima na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Doda li se tome iznimno visoke temperature, bit će - jao i pomagaj.
Upozorenja upućenih objeručke su dohvatili mnogi, pa i neki naši nogometaši, već nakon prvih treninga, zarazivši pritom i Jozića. Osobito su ih osnažili poslije prvih utakmica tvrdeći da su tereni skliski, lopta zbog toga prebrza, pa se igrači o nju čak spotiču. A zbog visokih temperatura i grozne vlage teško se diše. Je li bilo baš tako?
Doista, lipanj je najkišniji mjesec u Japanu i J. Koreji, tada je najviše padalina, a i temperature su najviše. U Japanu u lipnju padne oko 200 mm kiše na četvorni metar (tako je, recimo, u Yokohami, dočim u Saporu padne 80 mm), u J. Koreji još više - oko 220 mm. Istodobno, prosječna lipanjska temperatura u Japanu je oko 26 Celzijevih stupnjeva, a u J. Koreji se živa zaustavlja nešto niže. Dok je Brazilcima, svjetskim prvacima, temperatura zacijelo odgovarala (u Rio de Janieru je u lipnju oko 22 Celzijeva stupnja), vlaga zacijelo nije: kod kuće i u tom razdoblju ne osjete mnogo kiše, tek nekih desetak milimetara po četvornome metru.
Koliko je sve to različito u odnosu na naše prilike? U nas, recimo u Zagrebu, u lipnju padne oko 90 milimetara a temperatura je prosječno oko 23 stupnja. Dakle, ako je nekome klima bila prepreka onda su to bili Brazilci, ali samo što se vlage tiče (baš kao i Meksikancima ili Ekvadorcima).
Očito, ni vlaga, ni, osobito, temperatura, nisu smjele biti iznimno visoke prepreke Europljanima ili Latinoamerikancima. Osobito, to je važno, ako se prisjetimo u kakvim su uvjetima održana neka prethodna svjetska prvenstva.
Najugodnije je nogometašima zacijelo bilo u Argentini 1978. godine (kasna jesen i rana zima) kada se igralo na oko 15 stupnjeva (prosječna je inače 12) uz 80 mm kiše, ali već je bitno drukčije bilo u Španjolskoj "82. (uza svega 25 milimetara kiše) gdje se igralo na 30 do 35 stupnjeva, ili u Italiji "90. (60 mm kiše) na jedva nešto manje.
Najteže je ipak zasigurno bilo u Meksiku "86.: uz 120 do 300 mm kiše, temperatura je varirala između 25 i 35 stupnjeva. Osobiti problem bila je nadmorska visina: Ciudad de Mexico smješten je na 2277 m nadmorske visine, a Toluca još pola kilometra više, dakle, zrak je bio razrijeđen. Usto, utakmice su počinjale u 12 i 16 sati, dok su u Japanu i J. Koreji počeci bili između 16.30 i 20.30 sati.
Očito, japanski klimatski uvjeti nisu bitno utjecali na igre i plasman.
Pripremio D. DRAŽENOVIĆ
