Četrnaestogodišnja Zrinka Ljutić ponovila je uspjeh Janice Kostelić postignut prije 21 godinu i pobijedila u slalomu i veleslalomu najjačeg dječjeg natjecanja u alpskom skijanju, a takvo što u posljednjih 30 godina za rukom je pošlo još samo Mikaeli Shiffrin (2010.) i Tanji Poutiainen (1995.). Na popularnom Topolinu slavili su još i Ana Jelušić (2001. u slalomu), Tamara Zubčić (2008. u kombinaciji), Istok Rodeš (2011. u veleslalomu), Ida Štimac (2014. u slalomu) i Lana Zbašnik (2015. u slalomu) pa nitko od njih nije postao novom Kostelićkom, odnosno Kostelićem.
– Meni takvo uspoređivanje s pedagoške strane nije drago, a pogotovo ne volim bombastične naslove jer to onda postane veliki teret. Uostalom, sve je to još daleko. Zrinka ima 14 godina i treba još proći pubertet, a vi nikad ne možete procijeniti što će biti za dvije godine i kako će sve to na nju utjecati. S druge strane, to vjerojatno privlači sponzore, no do sada je bilo desetak najavljenih novih Janica i Ivica pa nitko od njih to nije postao. Osim toga, trebate znati da 50 posto pobjednika ovih dječjih utrka “nestane”, a da na Topolinu nisu pobjeđivali ni najveći svjetski skijaši poput Ivice Kostelića, Tombe i Hirschera kojem je najbolji plasman bio osmo mjesto – kazuje tata Ljutić koji dopušta usporedbu s Kostelićima samo na jedan način:
– Kako su oni živjeli, tako i mi sada živimo. Naravno, tu je odmak od 20 godina i druga su vremena pa su nama neke stvari lakše. No ima i nekih stvari u kojima je Kostelićima bilo lakše, što je ustvrdila i sama Janica. Naime, njima je jedno vrijeme bilo intenzivno teško, a onda su se stvari porješavale, a mi ovako živimo već 11 godina i tek se u posljednjih godinu i pol čulo za nas.
Osim supertalentirane Zrinke, tata Amir brine se o sportskom razvoju još troje svoje djece ali i Zrinkina vršnjaka Otta Orešića. Na Topolinu je tako nastupio i 15-godišnji Tvrtko Ljutić:
– Tvrtko je jako dobro skijao i po kvaliteti vožnje kandidirao je za postolje u slalomu, a u veleslalomu čak za pobjedu, no napravio je dvije greškice koje su ga stajale visokog plasmana. No to njegovo dobro skijanje čak me i više raduje od Zrinkinih pobjeda jer on je izlazno godište i u rujnu će navršiti 16 godina.
Pouka iz Marxova Kapitala
Tati Amiru godilo je da mu je jednom prilikom Ante Kostelić kazao da ga Tvrtko i Zrinka podsjećaju na Ivicu i Janicu.
– Rekao je to u smislu da je Tvrtko uporan kao Ivica, a da je Zrinka motorički jako talentirana pa sve nove motoričke zadatke izvede iz prve. Inače, s Antom se često konzultiram i on mi je rekao da on nikad nije trenirao za tekuću natjecateljsku godinu, već da je stalno trenirao maksimalno da bi jednog dana bili najbolji. Zapamtio sam da mi je, na svoj duhovit način, kazao: “Ja nisam komunist, ali Marx je bio jako pametan čovjek. On je kazao da iz kvantitete dolazi kvaliteta. To piše u njegovu Kapitalu.”
I Tvrtko i Zrinka uspješni su u jednom ljetnom sportu.
– Tvrtko je bio europski prvak i doprvak u jedrenju na dasci slobodnim stilom, a Zrinka treća.
Pucaju li to Ljutići na zimske i ljetne Olimpijske igre?
– Nažalost, taj “freestyle” nije olimpijska disciplina pa su nam ljudi iz Jedriličarskog saveza sugerirali da promijenimo disciplinu. No poanta svega je zapravo da se mi jedrenjem na dasci bavimo radi razvoja motorike. Moje je geslo: što više sportova upražnjavamo, to se bolje razvija motorika pa se tako moja djeca bave i snowboardom odnosno daskanjem na snijegu, a Zrinka jako voli i skateboard, državna je školska doprvakinja u atletici na 500 metara, a voli i gimnastiku. Ovaj tjedan nakon Topolina trenirat ćemo skijaško trčanje kako bismo popravili kondicijsko stanje.
Kada Amir Ljutić kaže moja djeca, onda to nisu samo 15-godišnji Tvrtko i 14-godišnja Zrinka jer se skijanjem, sad već vrlo ozbiljno, bave i 12-godišnja Dora i 10-godišnji Hrvoje.
– I oni skijaju i jedre kao i ovi stariji. Kada smo u Hrvatskoj, Hrvoje trenira nogomet u Buzinu, a Dora plivanje.
A Ljutića u Hrvatskoj nema između prosinca i travnja.
– Naš zimski dom je u Innerkremsu. Ovdje smo unajmili jednu vikendicu od poznatih nam ljudi, po povoljnim uvjetima.
Kako li se onda Ljutići školuju s obzirom na to da je obrazovanje u obitelji intelektualaca – tata je inženjer strojarstva, a mama profesorica stranih jezika – jako važno?
– Tvrtko je srednjoškolac i on pohađa hrvatsku školu dopisno. Odličan je učenik, sve ispite polaže redovito. Naši osnovnoškolci pak pohađaju nastavu ovdje u Innerkremsu, po posebnom programu, a kada se vratimo u Hrvatsku, onda se u OŠ Otok uključe u nastavu i odgovaraju gradivo koje su propustili. No ne rade to oni kampanjski, već kontinuirano prateći udžbenike i zbirke zadataka.
S obzirom na pohađanje nastave u austrijskoj školi te dva treninga dnevno, kada uopće stignu učiti?
– Djeca dođu kući oko pola jedan, ručaju, nakon toga slijedi trening, obično između 14 i 16 sati. Nakon treninga je učenje, a predvečer je obično neki lakši kondicijski trening poput ravnoteže i slično. No svaki treći dan napravimo mi i teži kondicijski trening, vikendom također. Nakon videoanalize treninga je večera, a najkasnije u 21 sat svi su u krevetu.
Četiri tatina posla, malo sna
U krevetu su tada svi osim tate kojeg tek čeka posao uređivanja skija. Jer, on je jedini član stručnog stožera pa radi četiri posla. Trener je, serviser, vozač i kuhar.
– Kada treniramo po jednu disciplinu, onda moram pripremiti po dva para skija za Tvrtka i Zrinku, a po jedan za malene. Ako pak sljedeći dan treniramo dvije discipline, onda moram pripremiti 10 do 12 skija, a kako mi za svaku treba između 30 i 40 minuta, ja nikad ne legnem prije jedan iza ponoći. Zapravo, ja u prosjeku spavam 4-5 sati i na tako je već godinama pa sam se naviknuo.
Amir Ljutić zapravo je supertata jer je tijekom radnog tjedna svojoj djeci i mama i tata.
– Supruga Martina svojedobno je radila kao prevoditeljica u MUP-u, a sada na Policijskoj akademiji u Zagrebu predaje njemački i engleski. S obzirom na posao, ona nam dolazi vikendom ili koristi godišnji odmor da bude s nama pa je dobar dio siječnja bila s nama.
Osim nizom sportova, mali Ljutići bave se i glazbom.
– Zrinka je svirala violončelo, a sada svira gitaru. Dora svira flautu, a Tvrtko je svirao harmoniku, ali je prestao. Najmlađi Hrvoje pak ne svira ništa jer je krenuo na gitaru pa je odustao, a on je glazbeno najnadareniji i jedan mi je profesor čak rekao da on ima apsolutni sluh tako da očekujem da će ipak nešto svirati.
Tata i mama Ljutić imaju veliki kapital u svojoj marljivoj i pametnoj djeci.
– Intenzivno bavljenje sportom, odnosno skijanjem postalo je naš način života. Dakako, financijski je to vrlo zahtjevno pa smo sretni što u Cedeviti imamo sponzora koji pokriva oko polovice naših godišnjih troškova. Za ostalu polovicu pobrinu se naši prijatelji koji cijene našu muku i to što radimo sa srcem i čije firme, premda tu nemaju neku svoju računicu, vjeruju u ono što mi radimo.
Ljutići još nisu u programu Hrvatskog skijaškog saveza.
– Od Saveza zasad dobivamo opremu, a skije dobavljamo od Elana s kojim smo puno surađivali na razvoju dječjih skija. Kada i ako uđemo u program reprezentacije, to će nas financijski preporoditi. Nadam se da to neće biti uvjetovano promjenom načina rada i života jer mi već 11 godina radimo na neki svoj način. Osim financijske podrške, dobro bi nam došla i podrška u ljudstvu, recimo jedan serviser da ja ipak mogu odspavati dulje od onih 4-5 sati.
Bravo za obitelj...uživajte i držite se zajedno!!