Mato Mandžukić ovih je dana, kako sam kaže, najsretniji čovjek na svijetu. Njegov Mario pruža partije života upravo onda kada je to najpotrebnije. Iako je govorio da najviše voli sam gledati utakmice, jer se tako može najbolje usredotočiti, Marijev zlatan vrijedan izjedačujući gol protiv Talijana ipak je u društvu prijatelja proslavljao u svom omiljenom kafiću Lutvinka u Slavonskom Brodu.
- Ujutro sam se ustao nervozan kao i uvijek, nadao sam se da ću na zavjesi ili negdje u stanu ponovno ugledati bubamaru, ali nisam je vidio. Zato sam na utakmicu došao u kockastom dresu, da barem na sebi imam nešto što me podsjeća na tu dragu životinjicu - smije se Mato.
Kao i svi ostali, Mato je u prvom poluvremenu bio blijed kao krpa. Nešto nas je, kaže, kočilo, trebali smo se više otvoriti, ni Pletikosa nije svemoćan. Da Mario nije u zadnjim trenucima pokušao iskosa, poluvrijeme bismo, kaže, završili bez udarca na gol. U nastavku se sve promijenilo.
- Znao sam da možemo, niti jednog trenutka nisam gubio nadu da ćemo izvući barem bod. Poslije svakog kornera ili prekida u mislima sam zazivao Marija i govorio hajde, ova je tvoja, smjesti je. Jutros me je ponovno nazvao i rekao sam mu da mora opet zabiti dva gola, rekao je da će pokušati. Na kraju je zabio jedan i, naravno, opet sam presretan – dodaje.
Hoće li Mario biti najbolji strijelac Europskog prvenstva? S tri pogotka iz dvije utakmice istaknuo je najozbiljniju kandidaturu...
- Nikada nisam pred Marija postavljao nemoguće ciljeve, niti sam ga dizao u nebesa. Ako bi i dobro odigrao, rekao bih mu da sam zadovoljan, ali da uvijek može i bolje. Na Euru je već napravio jako puno. Važno je samo da prođemo skupinu. Ako nastavimo natjecanje, i on će imati puno više šanse da postane prvi strijelac Europe – ponosan je tata Mandžukić.
I mi koji ga neznamo radujemo se svakom njegovom uspjehu, a ovim golovima učinio nas je sretnima. Hvala mu za ove lijepe trenutke. Bravo i za tatu.