Argentinski izbornik presretan je što se vratio kući. U Barceloni, kaže, većina nije čula za njega dok nije imenovan za trenera. A kad su ga upoznali, nisu ga zavoljeli. Najviše su mu klipova podmetali domaći ljudi, Katalonci.
Gerardo Martino (51) preporodio se otkad je u svibnju završila njegova neuspješna epizoda za kormilom Barcelone. Izborničku je karijeru počeo pristojno, s upečatljivom pobjedom od 4:2 u revanšu svjetskog finala s Njemačkom u Düsseldorfu. Potom je posrnuo sa 0:2 protiv Brazila u Pekingu, pa u gostima pregazio Hong Kong sa 7:0. Prijateljska protiv Hrvatske 12. studenog u Londonu bit će mu četvrto iskušenje. U intervjuu za argentinski dnevnik La Nación iznenadio je javnost priznanjem da je ljetos bio na korak od trenerske mirovine.
– Da sam bio još malo dulje bez angažmana, postojala je opasnost da kažem, "bilo je dosta, više ne treniram". Bilo mi je dobro onako, radio sam što najviše volim, išao na utakmice i gledao mlade, počeo sam opet surađivati s Newell'som. Osjećao sam se spokojno.
Godina mučnog života
No, polovinom kolovoza čelnici Saveza pozvali su ga da zamijeni tvorca svjetskog srebra Alejandra Sabellu, a Martino im nije mogao reći ne. Koliko god bila odgovorna dužnost argentinskog izbornika, osobito nakon srebra na SP-u, sigurno će biti lakše podnošljiva od agonije u Kataloniji.
– Bila je to teška godina ubrzanog učenja. Onima koji su prethodno vodili River ili Bocu lakše je preuzeti veliki europski klub. Kod mene to nije bio slučaj pa sam napravio nagao skok i platio visoku cijenu – povjerio se La Naciónu.
Teško mu je padala neprekidna medijska pozornost.
– Osjećao sam se kao pod prismotrom. Stalno su izlazile vijesti o stvarima koje su se dogodile, ali i onima koje nisu.
Nije mogao doći k sebi kad je postao meta kritika iako je Barcelona uvjerljivo pobjeđivala i bila na vrhu. Prve su strelice odapete nakon uvjerljivih 4:0 kod Rayo Vallecana. Povod je bio bizaran: momčad nije imala uvjerljivu nadmoć u posjedu lopte!
– Nakon pet kola imali smo stopostotni učinak i razliku pogodaka od 18:4. Nije postojao razlog za prigovore. Kad su zaredali, shvatio sam da imam problem.
Tko si ti, Martino?
Pogodio ga je i podcjenjivački odnos nekih koji, činilo se, nisu imali pojma tko je on, trofejni stručnjak kojeg je prestižni urugvajski El País 2007. proglasio južnoameričkim trenerom godine.
– Iznenadilo me koliko sam bio nepoznat kad sam došao (u Barcelonu). Shvaćam da službenik u supermarketu može biti neznalica, ali ne i netko kome je nogomet posao.
Nije htio imenovati one iz kluba koji nisu znali tko je, no možemo pretpostaviti da misli na sam vrh uprave – tadašnjeg predsjednika Sandra Rosella i njegove pobočnike.
Ta je ignorancija ironična, Martino je proglašen najboljim igračem u povijesti Newell's Old Boysa, u kojemu je ponikao današnji Barcin idol Leo Messi. Ali, nisu to jedini njegovi kredencijali. Kao trener, u svibnju 2013. osvojio je argentinsko prvenstvo s Newell'som i dogurao do polufinala Copa Libertadoresa. S Libertadom i Cerro Porteñom četiri je puta bio prvak Paragvaja, čija je liga treća najjača u obje Amerike i oko 10. mjesta na svijetu. Reprezentaciju Paragvaja doveo je do finala Južnoameričkog prvenstva 2011. i do četvrtfinala SP-a 2010., u kojemu je poražena od – Španjolske. Ništa od toga nije pomoglo Kataloncima da upamte ime Gerarda Martina.
Martino je uljudan gospodin nesklon sukobima. Kad je dao ostavku nakon neuspješne obrane naslova prvaka, preuzeo je svu odgovornost.
– Bilo mi je nezamislivo ne osjetiti krivnju ako sam došao u klub koji je stalno pobjeđivao pa najednom prestao... A ja sam bio jedina nova ličnost.
Džentlmenski nije htio komentirali glasine da su mu u svlačionici katalonski igrači "sapunali dasku" – Busquets, Xavi, Cesc, Piqué i Valdés, kao i da su igrači zloupotrebljavali njegovu blagost i toleranciju, po čemu je bio suprotnost Pepu Guardioli. Za kormilom Argentine ne prijeti mu ništa slično doživljenom u Kataloniji. U domovini – i drugdje u Južnoj Americi – Martino je slavan i cijenjen.
– Sad sam bolje pripremljen i radim u okruženju gdje svi znaju tko sam. A moji igrači znaju kako želim da igraju. Utakmica protiv Njemačke pokazala mi je to.
Plan mu je da Argentina igra vrlo ofenzivno, s mnogo rizika i s visokim presingom na protivničku obranu.
– Stalo mi je da moji igrači budu odvažni i da prihvaćaju rizik u igri. Također, važno mi je da igrači budu klapa. Vjerujem da iza svih sportskih uspjeha stoji čvrsto zajedništvo.
>>Evo kako je Martino najavio utakmicu protiv hrvatskih rezervi
za ljubav trebaju rezultati koje ti nisi bas napravio!!!!