Iako još igra, Ivo Karlović je istinska sportska legenda. I to ne samo u hrvatskim okvirima. Možda i zato što dugo traje, Div sa Šalate danas će proslaviti 40. rođendan.
Učinit će to u svom novom domu, u Miamiju, u krugu uže obitelji: supruge Alsi (s kojom se oženio 29. ožujka 2005.), kćeri Jade Valentine (rođene 2011.) i sina Noaha (2017.). A opet daleko od svojih roditelja Vlade i Gordane koji su, naravno, ostali u Zagrebu.
– Čestitat ćemo mu kao i svake godine – kaže umirovljeni meteorolog Vlado i dodaje:
– Iako, da, ovo je okrugli rođendan. Nismo očekivali da će se i u tim godinama aktivno baviti tenisom, ali nije valjda ni on. Ivo kaže da uživa u tenisu, i to je u redu, iako bismo mi voljeli da završi karijeru koja je uvijek povezana sa silnim putovanjima, da se skrasi i posveti se obitelji.
A što možemo kad Ivo voli izazove. I neće se tako skoro ostaviti reketa...
– Ne znam kad će Ivo okončati karijeru, ali znam da više neće igrati na challengerima. Dok bude imao plasman za nastup na velikim turnirima – dobro, kad ga izgubi, onda je to kraj – kaže tata Vlado koji se često čuje sa sinom i dobro je upućen u njegove planove.
Sam Ivo u jednom je razgovoru rekao da će igrati sve dok se bude dobro osjećao i uživao na terenu, ali da to ipak neće biti još “deset godina”. Tek toliko da 211 cm visoki Zagrepčanin sruši još pokoji starosni rekord (kao onaj s kojim je postao najstariji igrač s pobjedom na Australian Openu nakon 44-godišnjeg Rosewalla) ili onaj u broju asova po kojima je poznat.
– Kako uspijevam tako dugo trajati? Kao prvo, prilično sam kasno startao, tek negdje s 24 godine počeo sam igrati uistinu dobro. Drugi igrači probiju se s 18 ili 19. Drugo, tjelesne pripreme koje prolazim prilično su mi pomogle. Nisam puno mijenjao u svojim treninzima – kaže Ivo.
A na upit u čemu je tajna Ivine dugovječnosti, otac Vlado odgovara:
– On pazi što pojede i puno trenira. Rijetko će preskočiti trening.
Otac hvali sina da je bio dobar i poslušan. Odličan je bio i u školi...
– Posebno dok je bio u cjelodnevnom boravku, onda je puno više učio. Poslije je popustio, ali već se okrenuo tenisu, više je trenirao.
>> Pogledajte tko su najskuplje plaćeni hrvatski sportaši
Prijelomni trenutak u Karlovićevoj karijeri dogodio se kad je 2003. godine u Wimbledonu u prvom kolu izbacio branitelja naslova Lleytona Hewitta.
– Sjećam se kako sam izašao na teren i rastreseno gledao oko sebe. Čini mi se da je to trajalo otprilike sat i pol, a onda sam se ipak fokusirao na meč. Bilo mi je teško jer trebalo se prilagoditi ne samo na igru suparnika nego i na ambijent, publiku. Sve je to bilo potpuno novo za mene. To je nedvojbeno i jedna od najboljih uspomena u mojoj karijeri. Shvatio sam da mogu igrati i protiv najboljih, da pripadam tom društvu – prisjetio se Karlović.
Pa, sretan ti rođendan, “doktore” Ivo!
A još da ima backhand?