Denis Tot (27) bio je u najboljim rukometnim godinama kada se dogodila velika tragedija u Skoplju. Denis je rodom iz Đakova gdje je zajedno s bratom Borisom, koji je rukometni vratar i igra u Nizozemskoj, nastupao za Đakovo. Otac je bio nogometni trener, no u Đakovu je, zbog Duvnjaka i Kopljara, rukomet ipak sport broj jedan. Kasnije ga je put odveo u Španjolsku, u Ademar iz Leona.
Zamalo završio kod Goluže
- U klub sam došao sezonu poslije Denisa. Nisam ga osobno upoznao, ali smo bili prijatelji na društvenim mrežama. Često smo se dopisivali, izmjenjivali informacije. Kada sam saznao tužnu vijest, ostao sam u šoku. Tako dobar dečko, dobar igrač pred kojim su još bile godine igranja, zauvijek nas je napustio - kaže Predrag Vejin, srpski rukometaš koji trenutačno igra za našički Nexe.
U Ademaru se kratko zadržao, jednu sezonu. Vratio se u Hrvatsku i igrao za Poreč i Bjelovar, a potom je ponovo otišao u inozemstvo. Prvo u Ohrid, a zatim u Butel.
- Poslije dvije sezone u Ohridu, odlučio sam promijeniti sredinu. Uvjeti za rad i ambicije kluba bili su presudni da prihvatim ponudu Butela. Želim s novim klubom izboriti doigravanje, a potom i mjesto koje vodi u europske kupove. Prema mojem mišljenju, makedonska liga je najzanimljivija na Balkanu, i drago mi je da ću ostati u Makedoniji - rekao je Denis pri prelasku u Butel.
Zamalo je prije dvije sezone završio u Slovačkoj
- Prije dvije sezone htio sam ga dovesti u klub. Preporučio mi ga je menadžer Filip Serdarušić. U to vrijeme tražili smo dobrog desnog vanjskog. Dečko je imao dosta međunarodnog iskustva, visok je preko 1,90 metara i bio mi je zanimljiv. Nazvao sam ga, popričali smo, ali smo se na kraju odlučili za drugog ljevaka - rekao je Slavko Goluža koji je u to vrijeme bio trener Tatrana.
Denis i njegov brat Boris bili su iznimno povezani, što se moglo zaključiti prema objavama na društvenim mrežama. Upravo posljednja koju je preminuli 27-godišnjak objavio 27. ožujka posvećena je mlađem bratu i njegovu uspjehu u nizozemskom rukometu.
”Bravo, Kornjača!”, napisao je i stavio fotografiju nasmijanog brata kako drži plaketu na kojoj se vidi da je izabran u All Star momčad nizozemskog prvenstva.
Čim je doznao za bratovo stanje, Boris je izabrao prvi let prema Sjevernoj Makedoniji. Nažalost, na putu je doznao tragičnu vijest, od brata se nije stigao oprostiti uživo...
”Prerano si nas napustio, dragi moj, počivaj u miru, ništa više neće biti isto bez tebe”, stoji u tužnoj poruci.
ljudi ne može biti normalno da svakih 10 dana imamo ovakve članke gdje mlade osobe umiru od srca, a potpuno zdrave. Tu nešto ne štima i žalosno je što nitko ne provodi istrage, i da se pomogne ljudima, ovoga nije bilo prije.