Jednom je legendarni trener američkog nogometa Vince Lombardi rekao sljedeće: “Pobjeda nije sve, ali želja za pobjedom jest” – i ne bismo se čudili da tu rečenicu Valdas Dambrauskas (44) nije možda već nekoliko puta ponovio svojim igračima. Novi trener Hajduka je osim u nogomet zaljubljen i u knjige. A navodno igračima često citira poznate sportaše i trenere. I baš ova rečenica bit će ključna za njegov novi trenerski angažman.
S Hajdukom je ugovor potpisao do 2024. i mora splitske bijele vratiti na staze stare slave. Spominjao je već igranje na europskoj sceni pa čak i u Ligi prvaka, a pobjede su za takve priče nužne.
Nogomet počeo igrati sa 17
No, vratimo se na protagonista ove priče. Tko je uopće Litavac koji očito uživa u Hrvatskoj? Naime, Dambrauskas je prvi litavski trener u povijesti HNL-a, a već je vodio Goricu s kojom je postigao sjajne rezultate. Zanimljivo, nogomet je počeo igrati tek sa 17 godina.
Rođen je mjestu Pakruojisu koje je te 1977. imalo oko 5000 stanovnika i bilo u sastavu SSSR-a. Mladi Valdas već je s 13 godina odlučio da želi biti nogometni trener, no u svome mjestašcu nije imao gdje igrati. U jednom je intervjuu za Večernji list to objasnio.
– Kao dječak nisam mogao trenirati nogomet, samo atletiku, šah ili košarku jer u mojemu mjestu nije bilo nogometne momčadi. Kasnije smo dobili i nogometnu momčad, koja se natjecala u Trećoj litavskoj ligi. Igrao sam za Pakruojis do 25. godine i tada otišao u Englesku. Znao sam da nikada ne bih mogao postati ozbiljan igrač.
U tom klubu bio je napadač, a kako se prije nogometa bavio trčanjem, to mu je i danas hobi.
Život ga je odveo do Otoka, gdje je nogomet usavršavao. Naime, supruga Ingrid željela je tamo otići na školovanje, ali nisu imali novca. Oboje su tada otišli u Norvešku kako bi zaradili. Dambrauskas je unovčio i svoje znanje jer je na litavskoj televiziji pobijedio u jednom kvizu i zaradio nešto novca. Prodao je navodno i automobil i 2002. otišao u Englesku, gdje je prvih godinu dana bio dostavljač novina, poštar, trgovac pa i soboslikar.
Upisao je nakon toga tečaj za nogometnog trenera, završio je i sveučilišni studij sportskih znanosti te stekao Uefinu B-licenciju i dobio mogućnost rada s djecom.
Učio je u nogometnim akademijama Fulhama, Manchester Uniteda i Brentforda, a prvi seniorski trenerski angažman dobio je u Kingsbury London Tigersima koje je vodio od 2007. do 2010. Bio je i izbornik U-17 i U-19 reprezentacije Litve, vodio je Ekranas, a najveće postignuće mu je mjesto na klupi Žalgirisa gdje se zadržao do 2017. te u tom razdoblju s tim klubom osvojio uzastopno tri naslova.
U veljači 2020. došao je u Goricu i potom iz nje prešao u bugarski klub Ludogorec. Neki smatraju da je njegovu dolasku u Hajduk pridonijelo to što je 2020. ljetovao sa suprugom Ingrid i dva sina u Trogiru i uvjerio se što Hajduk znači za Dalmaciju i cijelu Hrvatsku.
A koliko su Hajdukovi pristalice strastveni navijači, toliko je Dambrauskas strastveni ljubitelj knjiga i čitanja. S knjigom pod rukom znali su ga viđati i po parkovima Velike Gorice. Jednom je rekao da je u mjesec dana izolacije pročitao 19 knjiga.
– Čitam svaki dan. Više volim čitati nego nešto gledati. To je moj način života, drago mi je da sam tu strast prenio i na obitelj. Stariji sin Lukas i na utakmice dolazi s knjigom. Volim klasičnu književnost, krimiće, SF... U djetinjstvu sam obožavao knjige Julesa Vernea. Dragi su mi i ruski klasici... A jedna od najdražih knjiga mi je “Jedanaest prstenova” legendarnog košarkaškog trenera Phila Jacksona. Svakome bih preporučio knjigu Billa Walsha “Score Takes Care Of Itself”. Ta je knjiga za svakoga tko se bavi upravljanjem ljudima. Svi mi trebamo nekakvu inspiraciju. U knjigama mogu pronaći stvari koje zaista mogu utjecati na moj život. To je potraga za onim da uvijek želite biti bolji.
Koji su mu trenerski uzori?
– Istaknuo bih Phila Jacksona. Njegov pristup najviše mi se sviđa. Taktičko razumijevanje, tehnika ili podučavanje nisu najvažnije stvari u nogometu.
Neće nikoga prevariti
A kakav je kao trener i čovjek, pitali smo Kristijana Kahlinu, sada vratara Ludogoreca, no Dambrauskas ga je vodio i u Gorici.
– Zajedno smo bili godinu i pol i bio je to lijep odnos. Poštovali smo se. On je jako iskren, neće nikoga prevariti i sve će vam reći u lice. Nema problema u odnosu trener – igrač. Voli disciplinu, ali se ne postavlja kao Nijemac, prilagođava se igračima.
Kakva mu je nogometna filozofija?
– Zabij što više, primi što manje. Uvijek mu je bio cilj zabiti tri gola. Svidjet će se to navijačima Hajduka jer ima ofenzivnu taktiku. Voli igru od golmana, a ne agresiju i nabijanje. Pritisak je u Hajduku velik, ali uvjeren sam da će imati podršku. Već je radio sa sportskim direktorom Nikoličiusom. Hajduk ima kvalitetne igrače, mislim da neće to biti toliko težak posao, ali bit će izazovan. Ovo je pravi potez Hajduka, a njemu velika prilika.
Je li istina da motivira igrače citatima?
– Načitan je, sve sportove prati i izvlači najbolje iz toga. Iz igrača, trenera, i onda to pokušava prenijeti na svoje igrače i tako ih motivirati.
Trebali bi barem pošteno napisati da je ovo sponzorirani tekst! Inače za one koji manje prate nogometna zbivanja, hajdukovo vodstvo po ko zna koji put u zadnjih 15 godina prodaje maglu svojim navijačima i nogometnoj javnosti, ovaj Dobardouskrsa ne će napraviti ništa bolje od svojih prethodnika iz prostog razloga jer ima limitirane igrače... ti Katići, Elezi, Atanasovi, Diamantakosi, Fosattiji, pa i Krovinović i Livaja (spor je ko gladna godina, ajde ima iskustva pa na mišiće dobije koji duel protiv Istre, Slavena, HR Dragovoljca...) ali sve je to prosjek i ispod prosjeka. Jakobušić je doveo Nikoličijusa, ovaj je doveo Gustafsona i sada Dabrauskasa a sve je to treća liga.