Prije nešto više od godinu dana, točnije 14. lipnja 2019., bivši kapetan hrvatske reprezentacije Zvonimir Boban na poziv svojeg velikog prijatelja i bivšeg suigrača Paola Maldinija došao je u Milan na funkciju sportskog direktora. Kako mu je i običaj, išao je srcem ispred svega ostalog te je usred vrlo uspješnog trogodišnjeg razdoblja na mjestu glavnog tajnika u Fifi odustao od tog posla zato što je htio svojem bivšem klubu vratiti slavu i ugled koji su u 2010-ima počeli rapidno blijedjeti.
Nekoliko mjeseci kasnije, točnije u ožujku, Bobanu je Milan uručio otkaz zato što je javno kritizirao predsjednika uprave kluba Ivana Gazidisa, koji mu je iza leđa planirao dovesti Nijemca Ralpha Rangnicka. Danas, već duboko u ljetnim mjesecima 2020., Milan igra najbolji nogomet otkako je ta spomenuta slava počela nestajati, najbolji nogomet u posljednjih deset godina, a Bobana više nema u klubu.
Kao u Sjevernoj Koreji
Mnogi ljubitelji nogometa koji samo površinski prate događanja iza kulisa, pogotovo u Italiji, mjesecima su svjedočili vremenskoj lenti iz prvog odlomka i hrabro na društvenim mrežama napisali: “I dobro je da je Boban otišao, vidite kakvi su nam rezultati sada. Bio je bolji kao igrač nego kao sportski direktor”. Da, ovaj vremenski slijed događanja mnoge bi naveo da povjeruju u ovakvu tvrdnju, ali ta tvrdnja, iako se na prvu čini logičnom, ne može biti dalja od istine.
Boban je u Milan prošlog ljeta došao s jednim jasnim ciljem – vratiti rezultate i trofeje. Nisu ga zanimali ostali aspekti gradnje brenda, marketinga i sličnog jer je bio svjestan da ništa od toga Milanu ne bi bio problem zbog starog ugleda, nedostajalo je samo ono s travnjaka, ono što je najvažnije. U prvim mjesecima bio je najaktivniji na tom planu te izgradio momčad koja se na papiru bez ikakve sumnje imala pravo boriti za mjesto u Europi. Među ostalim, Boban je djelomično ili potpuno zaslužan za dovođenje sjajnog lijevog beka Thea Hernandeza iz Real Madrida (20 mil. €), portugalskog talenta Raphaela Leaoa iz Lillea (23 mil. €) te, naravno, za dolazak našeg Ante Rebića na posudbu iz Eintrachta.
Isprva je izbor stratega bio Marco Giampaolo, nedokazani stručnjak koji je pristigao iz Sampdorije, no svi iz uprave ubrzo su shvatili da nije riječ o pravom izboru i 52-godišnjak je dobio “nogu” već nakon sedam utakmica (tri pobjede i četiri poraza), što je najkraći mandat na klupi Milana u 121-godišnjoj povijesti kluba. Boban i društvo napravili su krivi potez, ali i jako brzo reagirali da bi ga ispravili pa je tako kao novi trener angažiran bivši strateg Intera Stefano Pioli, i to baš na preporuku Hrvata.
Ni Pioli nije zasjao u početku, ali se barem, za razliku od situacije pod Giampaolom, dalo zamijetiti da momčad ima glavu i rep. To je odmah prepoznao i Boban, koji je pohvalio Piolija zbog promjena koje je uveo u momčad. Ipak, rezultati nisu stigli odmah. Milan je nakon pola odigrane sezone (19 kola) bio 12. na ljestvici i u tom je trenutku bilo realno zapitati se je li bliže Europi ili borbi za ostanak. Taman nakon toga uhvatili su bolju formu i Milan je u veljači počeo izgledati kao vrhunska momčad.
Već prije u Piolijevu mandatu predsjednik Ivan Gazidis počeo je dogovarati stožer za sljedeću sezonu, a sve tri funkcije, Piolijevu, Bobanovu, pa i ovu tehničkog direktora Paola Maldinija preuzeo bi jedan čovjek. Takav je Gazidis kovao plan za Ralpha Rangnicka, koji je tijekom ovog desetljeća s Red Bull franšizom napravio čuda u nogometu, pogotovo u Leipzigu i Salzburgu. Problem je bio što za te pregovore nisu znali ni Maldini ni Pioli ni Boban, a Boban je htio stati na kraj tome te svojem novom šefu Gazidisu dati do znanja da nije došao da bi bio marioneta. Naravno, sve je to učinio na gospodski i dostojanstven način te je sve objasnio u intervjuu za talijansku Gazzettu dello Sport.
– Do prije nekoliko dana mislio sam da su priče o dvjema dušama unutar kluba neistine, ali činjenica da govorimo o tome svakako nije dobra. Razočaravajuće je što se sve događa u trenucima dok momčad napreduje i kada se vidi naporan rad trenera Piolija. Napraviti to bez upozorenja potez je bez poštovanja i elegancije, to nije Milanov način, barem ne ono čega se mi sjećamo – rekao je Boban te, kao što svi već i znate, zbog ove izjave dobio otkaz i zatim dalje odgovorio Gazidisu.
– Nisam znao da smo u Sjevernoj Koreji. Moj intervju pravno je besprijekoran, a dogodio se nakon mnogih pitanja koja su ignorirana.
Naravno da izjave nisu bile razlog odlaska, nego goleme razlike u filozofijama Bobana i Maldinija, koji su bili fokusirani isključivo na nogomet, i Gazidisa kojemu su prioriteti ipak nešto drukčiji. Taj engleski Grk iz Južnoafričke Republike već je bilježio uspjehe, ali puno više na marketinškom planu nego li na rezultatskom. Lani je u zimskom prijelaznom roku Gazidis zabranio dovođenje Ibrahimovića i Fabregasa zato što su “prestari”. Ove je zime Zlatan došao na Bobanov nagovor te je uistinu nevjerojatno koliko je samom svojom prisutnošću uspio podignuti momčad, ali i dati pregršt važnih savjeta svojim suigračima.
– Boban i Maldini povukli su odlične poteze nakon lošeg starta sezone s Giampaolijem. Prvo dovođenjem Piolija, koji je dobar stručnjak i dobar čovjek, ali najviše dovođenjem Zlatana Ibrahimovića. Nije Ibra čovjek koji donosi toliku prevagu na terenu kao prije, ali donio ju je u psihološkom smislu. On oko sebe voli imati pritisak i sav je taj pritisak sa suigrača prebacio na sebe. Sad se tek vide plodovi dobrih odluka Maldinija i Bobana, a prije nekoliko mjeseci, kad je Boban dobio otkaz, i nisu se baš vidjeli. Takve vam se stvari događaju u nogometu, ne možete predvidjeti budućnost. Mislim da je uprava zadržavanjem Piolija dala do znanja da su i Boban i Maldini radili dobar posao – rekao je hrvatski menadžer Marko Naletilić.
Gazidis nije ni dočekao da se s Bobanom riješi sva papirologija, a već je potpisao predugovor s Rangnickom u vrijednosti od dva milijuna eura. Nakon što je Milan pobjedom protiv Sassuola osigurao igranje u Europi sljedeće sezone, iz Milana je gotovo odmah objavljeno da suradnje s Rangnickom neće biti te da će Pioli ostati na klupi, a Maldini ostati na poziciji tehničkog direktora.
Izvukao najdeblji kraj
– On je u ovome svemu izvukao najdeblji kraj, a odradio je najbolji posao od svih u klubu za ovu sezonu. Doveo je pojačanja koja su bila nepoznanica, poput Bennacera koji je među top tri veznjaka lige i Hernandeza koji je otkriće na lijevom beku. Definitivno je prelako i nepromišljeno dobio otkaz i po meni on uvijek ima mjesto u tom Milanu. To je njegov Milan – govori nam predsjednik navijačke skupine A. C. Milan Club Hrvatska Hrvoje Vukelja, koji religiozno prati događanja u Milanu, te dodaje:
– Zvone je bio jedan od rijetkih koji je javno dao svoje mišljenje, a Gazidis to ne voli. Problem tog Milana je što je tu previše ljudi, previše slojeva u hijerarhiji. Prvo je tu banka Elliott, pa je ispod banke Gazidis pa onda njemu odgovaraju direktori kojima odgovaraju treneri. Kad smo u devetom mjesecu došli na derbi s Interom, razgovarao je s nama o Milanu i vidio se taj žar u oku. Vidjelo se da to njemu nije samo posao i zato nekako u dubini duše vjerujemo da bi se mogao vratiti – zaključuje Vukelja.
Nakon pauze zbog koronakrize Milan se jednostavno razgoropadio. U tom dijelu nakon pauze (11 kola) najbolja je momčad talijanske Serie A, upisavši osam pobjeda i tri remija. Najefikasnija je momčad lige, a usto igra i strahovito atraktivan nogomet, a sve na pogon ljudi koje je baš Boban doveo u klub – Piolija, Ibrahimovića i Rebića, od kojeg su u 2020. više pogodaka postigli samo Erling Haaland, Robert Lewandowski i Cristiano Ronaldo.
Bobanu je najbolje stajala uloga studenta povijesti. Šteta je da takav talenat propada na najsporedniju stvar na svijetu.