Prilično neočekivan potez povukli su glavni trener hrvatske tekvondaške reprezentacije Toni Tomas i direktor reprezentacije Pero Josipović. Obojica su u istom danu, u tandemu, ponudili svoje mandate na raspolaganje.
Potez je iznenađujući jer je HTS jedan od rezultatski najuspješnijih nacionalnih sportskih saveza u posljednja dva olimpijska ciklusa, no Tomas i Josipović svjesni su svoje odgovornosti za neosvajanje olimpijske medalje u Riju pa žele da Upravni odbor HTS-a preispita njihov dosadašnji rad.
Medalje s 12 natjecanja u nizu
A on im svakako ide u prilog. Otkako je Toni Tomas preuzeo reprezentaciju, hrvatski tekvondaši su se sa čak 12 velikih natjecanja vraćali s “plijenom”. Ako pak u tih 12 natjecanja ne uvrstimo olimpijske kvalifikacije i svjetske kupove, onda govorimo o sedam velikih natjecanja s kojih je u Hrvatsku stigla 21 medalja – po šest zlata i srebra te devet bronci.U tom razdoblju Ana Zaninović osvojila je tri svjetske
medalje (zlato, srebro, bronca), Iva Radoš je dvaput bila europska prvakinja baš kao i Lucija Zaninović kojoj se 2014. ostvario životni san, a to je da bude prvakinja na istom velikom natjecanju na kojem je to postala i njezina sestra blizanka.
Na žalost, trofejne sestre, a one su posve proizvod Tonija Tomasa i njegova kluba Marjana ozbiljno razmišljaju o okončanju karijere. Imaju po 29 godine i ne zanose se nastupom u Tokiju za četiri godine, a kako su tjelesno poprilično istrošene, moguć je i skori kraj njihove natjecateljske karijere. Uostalom, obje su u ozbiljnim vezama, pa se budući glavni trener reprezentacije (ako to ne bude Tomas) mora okrenuti novim opcijama.
A njih, hvala Bogu, u hrvatskom te-kvon-dou ima. Barem kada je posrijedi ženski dio sporta. Premda još nije navršila 21 godinu, Iva Radoš je već dvostruka europska prvakinja i ona je predvodnica novog vala koji čine Matea Jelić i Ivana Babić, djevojke koje su bile svjetske juniorske prvakinje.
I Jelić i Babić članice su Te-kvon-do kluba Marjan, najvećeg i najtrofejnijeg tekvondaškog kluba u Hrvatskoj, i vjerovati je da će Tomas i njegovi suradnici znati izbrusiti i te dragulje. Uostalom, Matea Jelić je već sa 18 godina u svibnju ove godine osvojila svoju prvu seniorsku medalju i najavila da će Hrvatska i u godinama koje dolaze biti nazočna na pobjedničkim postoljima.
A to što Hrvatske nije bilo na medaljaškom postolju u Riju, nije samo krivica glavnog trenera Tonija Tomasa i samo odgovornost direktora Pere Josipovića. Uostalom, sva tri naša predstavnika (sestre Zaninović i Filip Grgić) svoje su borbe gubili vrlo tijesno pa je svoje odigrala i sportska sreća.
No, dobro je što Tomas i Josipović imaju potrebu za samokritikom pa stavljaju svoj mandat na stol. Neka o njemu odluči Upravni odbor na čelu s novim predsjednikom Tonijem Nobilom, jednim od najuglednijih hrvatskih odvjetnika i istinskom tekvondaškom legendom.
Jesu li nasljednici spremni?
No, poznavajući Nobila, teško nam je vjerovati da će on ostavke i prihvatiti jer jedno sušno veliko natjecanje, u trenutku velike smjene naraštaja (od tekvondoa se već oprostila dvostruka svjetska doprvakinja Sumić), jest znak upozorenja, ali nije znak za opću opasnost.
Uostalom, pitanje je da li ovog trenutka postoje spremni kandidati za njihove nasljednike? Tomas je nevjerojatan radnik (sad već i odličan sportski menadžer), trener koji se svakodnevno usavršava i prati sve svjetske trendove, a Josipović je volonter koji se prihvatio dužnosti za koju nije plaćen, ali je zato odgovoran za sve moguće propuste unutar reprezentacije.
