Tonija Kukoča dugo nije bilo u hrvatskim medijima. Zašto se držao po strani? S obzirom na karizmu, htjeli bismo ga na svakom crvenom tepihu. Objasnio je to ovako:
– Prestao sam igrati prije 10 godina, a čujem da u Hrvatskoj ima vrlo nadarenih klinaca. Oni su aktualni. Pišite o njima.
No, nije točno da Toni nema razloga izići iz medijske zavjetrine jer njegovo se ime opet pojavilo na široj listi kandidata za izbor u Košarkašku kuću slavnih. A tamo mu je mjesto – na listi internacionalnih uvrštenika – prije nego već izabranima Brazilcu Oscaru Schmidtu i Litavcu Šarunasu Marčiulionisu. Jer, ni približno nemaju što i on. Toni je trostruki klupski prvak i u Europi i u NBA ligi, svjetski i dvostruki europski prvak s reprezentacijom, pet puta najbolji igrač Starog kontinenta, najbolji šesti igrač NBA lige...
– Ne znam ima li većeg priznanja nakon završetka karijere od toga, no ne znam ni tko me nominirao. Vjerujem da su to moji iz Chicaga. Osim što sam dobio nekoliko poruka da smo od internacionalaca nominirani Rađa, Divac, Galis, Yao Ming i ja, o tome vam ne znam mnogo više, no imam osjećaj da će ove godine ući Yao Ming bez obzira na to što nema međunarodnu karijeru kao ostali protukandidati.
Sin Marin prekinuo karijeru
Od ljetos, Kukoč je angažiran u svom bivšem klubu – Bullsima.
– Kada mi je Michael Jordan ponudio da počnem raditi za Charlotte Hornets, klub čiji je vlasnik, kazao sam to ljudima iz Bullsa i oni su mi ponudili posao ambasadora kluba i savjetnika vlasnika. Kao ambasador pojavljujem se na poslovnim ručkovima i večerama, sastancima sa sponzorima, a odlazim i u njihove tvrtke. S košarkaške strane, puno pričam sa Michaelom Reinsdorfom, sinom vlasnika Jerryja Reinsdorfa koji je upravljanje klubom prepustio nasljedniku. Nas dvojica sjedimo jedan pokraj drugoga na svakoj utakmici i sve komentiramo. Obvezu putovanja s momčadi nemam, no koji put porazgovaram s igračima prije i poslije utakmica.
I svih ovih godina nakon umirovljenja, Toni je bio blizak Chicago Bullsima.
– S obzirom na to da mi je trening-centar Bullsa bio na pet minuta od kuće, nerijetko sam zalazio tamo. Sa skautom Ivicom Dukanom, danas asistentom generalnog menadžera, obiteljski sam prijatelj, a i moj i njegov sin igrali su košarku pa nam je košarka bila stalna tema.
Kad smo već kod Duje Dukana, kakvi su mu izgledi da se izbori za svoje mjesto pod NBA suncem?
– On igra za razvojnu momčad Sacramenta. U tome klubu u njemu su očito nešto vidjeli. Meni je krivo što on na svom koledžu Wisconsin nije igrao više jer da jest, oni bi osvojili NCAA naslov obje godine. Duje je takozvana "stretch" četvorka, visok igrač odlična šuta koji u napadu može igrati i trojku. Ima i prodor, lijevu i desnu ruku, može višestruko biti koristan.
Je li mu žao što je sin Marin prekinuo košarkašku karijeru?
– Malo mi je zbog toga krivo, no on je to učinio zbog problema s leđima. Nije se osjećao dovoljno zdravo da košarku trenira svaki dan. No, završio je dobar fakultet, Penn State University, i u Chicagu radi kao informatičar, a košarku igra dvaput tjedno u nekoj jakoj gradskoj ligi.
Kći Stela igrala je nogomet.
– Stela sada ide na koledž i sada igra odbojku na Mami of Ohio Universityju blizu Cincinnatija. Kažu mi ljudi da joj to dobro ide, a i meni se čini da je ta odbojka na koledžu vrlo kompetitivna.
Nedavno su neki srpski portali objavili, a hrvatski prepisali, da je Kukoč završio na operaciji srca i kako "igra svoju najtežu utakmicu". No, Toni nam priča kako situacija nije ni izbliza bila tako dramatična.
– Meni se toliko ljudi javilo s riječima podrške da sam se i sam prepao. Slali su mi poruke tipa "drži se", "uvijek si bio borac" i slično pa od srama nisam smio reći da mi nije ništa. Doduše, imao sam fibrilacije, treperenje srca, ali i zahvat kroz krvne žile koji je daleko od onoga što se smatra operacijom srca. Nikakvi stentovi ni bypassovi nisu mi ugrađeni već je to bio postupak dovođenja srca u normalan ritam. Trenutačno sam na nekim tabletama, s jednih su me već skinuli, a s drugih bi trebali uskoro. Uostalom, već po izlasku iz bolnice, a izišao sam isti dan, za koji dan igrao sam golf.
A to mu i dalje ide jako dobro.
– Već godinama imam "handicap" jedan, a jedno vrijeme sam čak bio jedan ispod para.
Nerijetko zaigra golf i s najvećim košarkašem svih vremena.
– S Jordanom sam posljednji put igrao ovo ljeto i s njim uglavnom igram u paru. On je dobar, no meni se čini da sam ja mrvicu bolji. Michael sada živi na Floridi pa može igrati cijelu godinu, osim kada ga posao oko vođenja Hornetsa spriječi. Godinama je imao humanitarni golfski turnir na koji bi i mene zvao, no prošle je godine baš u to vrijeme dobio blizanke pa turnira nije bilo.
Treći povod za ovaj razgovor bio je Kukočev povratak u hrvatsku košarku kroz članstvo u Stručnom savjetu Hrvatskog košarkaškog saveza.
– Pričali smo Stojko i ja i rekli "hajdemo pokušati pomoći" jer nas nigdje godinama nije bilo. Voljan sam ljeti sudjelovati i u radu kampova koji se najavljuju. Uostalom, treba napraviti i strategiju razvoja seniorske reprezentacije koja prema mome mišljenju treba u podmlađivanje. Ovi koji su do sada igrali imali su i mnogo prilika da nešto naprave, a uvijek bi krivac ispao trener. Po tome kod nas ni jedan trener ne valja, a to nije istina. Uostalom, ti igrači pokazuju neke svoje vrijednosti u klubovima, a kada dođu u reprezentaciju, mnogo toga "zaborave". Treba stvoriti novu momčad koja će imati oslonac u dva-tri potentna mlada igrača.
Strašno mi se sviđa Bender
Jesu li to Šarić i Hezonja?
– O svemu tome treba razgovarati sa strukom, no s njima bi se dao napraviti kostur momčadi. Meni se, recimo, strašno svidio mali Dragan Bender. Treba poslati njega i još neke nadarene klince već na sljedeće veliko natjecanja jer, ako će doseg biti kao i do sada, onda ne gubimo ništa, a oni mogu dobiti na iskustvu. Kada smo u situaciji u kojoj se ne može mnogo izgubiti, onda je bolje dati prednost mlađima. Na kraju krajeva, Krešo Ćosić je upravo to napravio s našim naraštajem. Istina, Divac jest uprskao polufinale protiv Rusa na SP-u u Madridu, jesmo izgubili olimpijski finale u Seulu, ali smo nakon toga dobili toliko iskustva i samopouzdanja da smo sljedećih godina dominirali.
Što mu se sviđa kod klinca kojeg kod nas neki već zovu novim Kukočem?
– Neka Dragan bude najbolji Bender što može biti i neka ga se ne opterećuje s usporedbama. To upropasti mladog igrača kada ga se natjera da radi nešto što je netko drugi radio. Bender je mene oduševio svojom obranom, lakoćom kojom se kretao i on već sa 18 godina razumije timsku obranu. Brz je, skočan, pokretljiv, no da ne ispadne da je gotov igrač, reći ću da mora mnogo raditi na šutu, na igri leđima košu, da bude trojka koja može igrati na post–upu.
Treba li za novu reprezentaciju i novi izbornik?
– Ne vidim razloga da se miče Velimir Perasović ako želi ostati. No, ne može ga se natjerati ako se tu ne vidi. On možda koji put izgleda pretvrd, no uza sve igranje u trofejnim momčadima, a i dobru trenersku karijeru, recite mi, tko ima više iskustva od njega?
Toni Kukoč često je znao govoriti da Europljani u NBA trebaju tek kada potpuno sazru kao igrači. On je otišao iz Benettona i "preplivao" Atlantic sa 25, a Dino Rađa godinu stariji. No, vremena su se promijenila.
– Nisam igrao košarku u ovim novijim vremenima pa ne znam kako je sada, no u naše vrijeme si najprije osvajao medalje na velikim natjecanjima i tek bi onda išao u NBA. A nakon svega toga postavljalo se pitanje možemo li mi to. Danas to više nije pitanje, danas su kriteriji očito mnogo blaži. Kada smo mi dolazili, gledale su se stvari koje mi ne možemo. Govorilo se "ne igraju obranu", "nisu atleti", a danas su više manje svi specijalci. Danas kompletne igrače možeš nabrojiti na prste. Ne vidim da stižu neki supertalenti. Drago mi je što mi ljudi iz Orlanda pričaju da je Hezonja sjajan atlet i veliki radnik, što je igraču uvijek plus i vratiti se kada se najmanje nadaš. Meni se sviđa Letonac iz Knicksa Porzingis. Nisam znao da je toliko visok i da ima tako dobar šuterski rang, no i njemu će trebati vremena da dobije na snazi.
Kukoč se nada da u Knicksima neće raditi s Porzingisom isto što su i Bullsi radili s njim. – Iz Europe sam otišao težak devedesetak kilograma, a već prvu sezonu u Chicagu prešao sam stotku, a u jednom trenutku imao sam 110 kg. U Chicago sam došao u svibnju i do listopada utege dizao po dva-tri puta dnevno, a nisam mnogo trčao, pa nisam imao lakoću kretanja. Brzo sam se umarao. Tih 12 kg za godinu dana bilo je previše, bilo bi mnogo bolje da sam svaku sezonu dobio po četiri kilograma. Prije se igrača više guralo pa se tražila snaga, a danas je to svedeno na minimum. Danas je prekršaj čim staviš ruku na nekoga, pa ne vidim potrebu za velikom snagom. Jordan bi danas svaku utakmicu zabijao po 50 koševa jer mu se nitko ne bi smio približiti.
>> Toni Kukoč i Dino Rađa na pragu ulaska u košarkašku Kuću slavnih!
legenda, naš najbolji, najkompletniji igrač