Da već puno puta nismo čuli kako će grad Zagreb, Dinamo ili reprezentacija dobiti novi stadion, kako će uskoro početi gradnja, još bismo i povjerovali riječima zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koje je izrekao pred igračima, stožerom i vodstvom Dinama na prijmu.
– Napravit ćemo najljepši nogometni stadion u Hrvatskoj jer Dinamo to zaslužuje. A kada ja nešto kažem, to je više od potpisa. Onako kako Dinamo projektira, mi ćemo tako napraviti. Bit će to poklon vama, navijačima, Zagrebu i Hrvatskoj. Meni je Zagreb dao sve, a ja mu nisam vratio ni pola i zato ćemo mu vratiti s Dinamovim stadionom – rekao je Bandić.
Živi bili pa vidjeli jer, ako se gradonačelnik ne sjeća, već je puno puta izrekao obećanja o stadionu pa njegova riječ očito nije imala snagu, kako on kaže, potpisa. Koliko se samo puta govorilo o obnovi Maksimira, o novom stadionu u Blatu i na drugim lokacijama, sad bi aktualne trebale biti Svetice, tik do Maksimira. Podsjetit ćemo samo na njegove riječi iz 2004. godine kad je bio dogradonačelnik:
“Pljunite mi u lice”
– Iduće godine gradi se krov iznad sjeverne i zapadne tribine i denivelira se teren. Kao predsjednik povjerenstva za gradnju stadiona jamčim da će biti dovršen 2006., a ako tako ne bude, možete mi pljunuti u lice.
O stadionu je govorio i 2015. godine, pa prošle godine, obećao je i nacionalni stadion, ideja je bila do bude gotov 2020. godine... Naravno, od svega toga nije bilo ništa.
Imao je ideju Dinamo sam napraviti svoj manji stadion, sjećamo se da su plavi od Grada tražili zemljište (tada se spominjala Kajzerica) da bi sami izgradili stadion od 10.000 mjesta, ali Grad Zagreb nije na to pristao.
No Dinamo je ozbiljnije krenuo u akciju, počeli su sastanci s ljudima iz gradskih tijela i možda ima razloga za optimizam.
Bude li ga, onda se neće seliti sa sadašnje lokacije. Jedna je opcija da se sadašnje ruglo sruši i da se na istom mjestu izgradi potpuno novi stadion. Iako je bilo ideja i da se na Sveticama, gdje je trebao biti nogometni kamp HNS-a (projekt je propao), napravi stadion jer bi Dinamo u tom slučaju ostao u Maksimiru, tamo ima svoje prostorije, nogometnu školu, uređene terene, ima hotel...
No nakon što su plavi ovog ljeta izborili ulazak u skupinu Lige prvaka, predsjednik Mirko Barišić najavio je:
– Uskoro ćemo imati razgovore s Gradom Zagrebom, ali Dinamo ostaje na Maksimiru. Sadašnji stadion će se srušiti i gradit će se novi. Ako Grad Zagreb neće sam biti investitor, mi smo spremni biti partneri. Ako Grad ne može, a mislim da hoće i može, mi krećemo sami u to. Stadion moramo izgraditi. Plan je da se izgradi cijeli kompleks, na Sveticama bi trebao biti atletski stadion Svetice, bit će ovdje podzemna garaža...
U tih nekoliko dana od Dinamova plasmana u Ligu prvaka možda se i otišlo korak dalje u razgovorima, ali može i Bandić obećati i željeti stadion, no bojimo se da će opet u gradskim i javnim forumima imati brojne oponente koji će takvu ideju ponovno zakočiti.
Ne znamo kakav stadion planiraju izgraditi Barišić i Bandić, ali mogli bi lako prekopirati nekakav stadion na kojem je Dinamo igrao u posljednje vrijeme ili neki od onih na kojima je bila reprezentacija.
Već potrošili 800 milijuna kn
Zajedničko je plavima i vatrenima igranje na Groupama Areni u Budimpešti i na Spartakovu stadionu u Trnavi. Riječ je o stadionima od oko 20.000 mjesta, modernim stadionima koji su natkriveni, funkcionalni. I nisu bili skupi. Pa ta Groupama Arena koštala je 50 milijuna eura, a izgleda fenomenalno. Dinamu veći stadion i ne bi trebao, pustimo priče o velebnim stadionima na kojima bismo mogli biti domaćini finala Lige prvaka.
Dinamo sada ionako napuni stadion (manje od 30.000 gledatelja zbog sigurnosnih razloga na oronulim tribinama) samo za važnije europske utakmice, tako da bi suvremeni stadion s 20.000 kvalitetnih mjesta bio dovoljan, a bio bi dobar i za povremene dolaske reprezentacije.
No zbog svega što se događalo još otkako je stala obnova današnjega Maksimira nakon što je preminuo predsjednik dr. Franjo Tuđman i na što su uludo potrošene stotine milijuna, prema nekim procjenama oko 800 milijuna kuna, ništa se pomaknulo nije osim puno priče.
Bilo bi sjajno kad nove riječi ne bi otišle u vjetar, kako ne bi bilo potrebe za godinu dana ponovno izvlačiti nekakva obećanja, a da se ništa nije pokrenulo. Nove gradonačelnikove riječi zvučale su toliko uvjerljivo, kao da će sutra upaliti bager i odvesti se u Maksimir te sam početi rušiti ruglo. No, dok ne vidimo, ne vjerujemo.
Sve je to naše!!!! Nema tu tvoje ,moje, njihovo... (mogli smo do sad imat pet stadiona koliko se usisalo u jedan.) Ovaj drugi če koštat još pet stadina...