Nedavni porazi mladih hrvatskih selekcija u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo potaknuli su neke rasprave u hrvatskim nogometnim krugovima. Što takvi porazi sugeriraju, trebamo li imati razloga za brigu, kako će stvari funkcionirati u perspektivi? U međuvremenu, javili su se neki od aktera, Dinamo se potužio na status njihovih mladih igrača u mladim reprezentacijama.
Iz Maksimira se proteklih godina dosta odlučivalo o takvim stvarima i jasno je da smo ušli u neko novo doba u kojem će vrijediti malo drukčija pravila. Ako ćemo kao početnu premisu postaviti interes hrvatskog nogometa, onda ova zadnja komunikacijska razina na relaciji Dinamo – HNS i nije baš princip po kojem bi stvari trebale funkcionirati.
Logistički iskorak
Sigurno je problem u tome što, primjerice, Dinamov junior mnogo teže dolazi u prvu momčad maksimirskog kluba, odnosno na seniorsku razinu, u odnosu na ostale igrače koji, uvjetno rečeno, imaju lakši put. Logično je da će to onda pojačati dojam razlike i možda i to treba uzeti u obzir. Kao i činjenicu da je sve više stranaca u našoj ligi koji su, opet, otegotna okolnost za razvoj naših mladih igrača. A za budućnost hrvatskog nogometa u perspektivi najvažnije je zadržati trend zadnjih desetak godina – što više naših igrača u velikim europskim klubovima!
– HNS je birao najbolje igrače koje Hrvatska ima u ovom trenutku. Logično je da svaki klub želi imati što više svojih igrača u reprezentaciji, posebice Dinamo koji je naviknut godinama na taj status. Ali i drugi klubovi ozbiljno rade, što se vidi i po broju igrača koji participiraju u Prvoj HNL. Uzmite, primjerice, činjenicu da Dinamo nema iz omladinske škole ni jednog standardnog igrača u prvoj momčadi iz 2001., 2002., 2003. ili 2004. godišta. S druge strane, neki klubovi imaju barem jednog, a neki i trojicu. Očiti dokaz da se u ostalim sredinama ozbiljno radi su i izlazni transferi. Drugi klubovi proizveli su i prodali igrače za inozemstvo mlađe od 18 godina, Šimić – 2003. godište u RB Salzburg, Zvonarek – 2005. godište u Bayern, Žiković – 2005. godište u RB Salzburg, Ivković – 2006. godište u Romu... Unatoč tome, Dinamo i dalje ima najviše reprezentativaca u mladim selekcijama, ali više nisu tako dominantni – pripovijeda nam Matej Škegro koji je sedam godina proveo u Dinamovu financijskom sektoru (2011. – 2018.), a zadnje četiri godine radi kao nogometni agent...
Što je bila Dinamova prednost proteklih godina?
– Dinamo je bio financijski dominantniji, a i druga momčad bila je sjajan projekt. Ukidanje drugih momčadi nije dobra odluka. Juniori koji nisu bili odmah spremni za prvu momčad (Olmo, Sosa, Šutalo, Gvardiol) odigrali su tridesetak utakmica za drugu momčad i spremni došli u Prvu HNL. U međuvremenu se financijski i logistički konsolidirao Hajduk koji danas može zadržati igrače koji su prije odlazili u Dinamo. Također, Lokomotiva radi sjajne stvari u školi. Jurica Čabraja sjajno vodi školu, dok je, primjerice, Dinamo u zadnje dvije godine promijenio tri direktora škola (Krznar, Kopić, Butina). To nije dobro jer utječe na stabilnost, svaki direktor ima svoje ljude i vizije. Osijek ima rekordan broj mladih reprezentativaca, što je jasan pokazatelj da dobro rade. Napravili su logistički iskorak, a kadeti i pioniri su im u samom vrhu HNL-a. Čini mi se da i Rijeka ima viziju u tom smislu. Svi uviđaju važnost ulaganja u razvojne sustave, a jačaju i klubovi iz regije, poput Red Bull Salzburga koji privlače kapitalce s ovih prostora.
>> Matej Škegro
O čemu moramo voditi računa u perspektivi?
– U Hrvatskoj se radi dobro s obzirom na uvjete. Bit će važno predvidjeti smjer u kojem će se nogomet razvijati. Treba voditi računa o edukaciji trenera i osigurati što bolje uvjete za razvoj mladih. Proizvodnja će biti ključ opstanka naših klubova. Ne smijete zanemariti činjenicu da su naši igrači većinom deceleranti, kasnije sazrijevaju. I zato možda nemamo rezultate u mladim selekcijama kakve bismo htjeli. Primjerice, Modrić ili Brozović sa 17 ili 18 godina bili su, uvjetno rečeno, nemoćni u odnosu na vršnjake, ali važno je ono što je kasnije došlo. Takvih primjera je mnogo. Dakle, važno je odabrati razvojne igrače, a ne akcelerante koji će donijeti kratkoročan rezultat. Svi naši izbornici rade dobro i pošteno. Petar Krpan radi sjajan posao. Kroz taj sustav jako je mnogo igrača došlo je u A reprezentaciju – Sučić, Stanišić, Gvardiol... Najvažnije je da postoji vizija – ističe Škegro.
Dinamov imidž...
Romeo Jozak, bivši direktor Dinamove škole, a danas glavni čovjek za razvoj nogometa u Saudijskoj Arabiji, jedan je od ljudi koji jako dobro poznaje ove procese. Zadnjih mjeseci na toj funkciji, između ostaloga, jako puno radi na povezivanju naših klubova s ozbiljnim projektima. Tako je nedavno spojio Saudijce s Dinamovim čelnicima s ciljem ozbiljne i dugoročne suradnje.
– Imao samo ljude koji su me zaštitili, tu prije svega mislim na Zdravka Mamića. On je apsolutno podržavao moje odluke u ustrojavanju škole. I danas u Saudijskoj Arabiji, da nemam čovjeka iza sebe koji će zaštititi moj projekt, sve pada u vodu. Znam, neki te vole, neki ne vole, tako je to, ne samo u Dinamu već u cijelom svijetu. Funkciju direktora omladinske škole Dinama preuzeo sam relativno mlad s 35 godina, s velikim entuzijazmom i srcem. Posao sam preuzeo bez imena i prezimena, odnosno, nisam bio vrhunski igrač. Bio sam spreman na sve što me tada čekalo na prvoj liniji fronta, a Dinamova škola, kao i svi slični ozbiljni koncepti, upravo su to, prva linija. Dinamova škola nije tada imala današnji imidž. Jako me veseli kada i danas u Saudijskoj Arabiji vidim da ljudi nose Dinamove dresove. Nisam siguran da je prije petnaestak godina Dinamov dres bio tako aktualan kao danas. Napravljen je prepoznatljiv brend zadnjih godina. Tad su me nazivali laptop trenerom, no vjerovao sam sebi i suradnicima i uspjeli smo modernizirati školu. Promijenio sam puno kadrova, ne zato što nisam volio nekoga, nego je moderniji pristup zahtijevao takve poteze.
Je li došlo do pada u radu sa selekcijama?
– Ne znam, nisam u Hrvatskoj već neko vrijeme. Sjećam se da smo tada elegantno doveli kapetana Hajduka i kadetske reprezentacije. To je pokazatelj koliko smo u to doba bili moćni. Danas Dinamu nije lako dovesti igrača iz mlađih pionira Slavena Belupa. Danas je jako mnogo ozbiljnih struktura, škola, agenata i ljudi koji se bave nogometom kao ozbiljnim poslom i to je dovelo do disperzije kvalitete u Hrvatskoj, što nije loše. I iz tog razloga Dinamu danas nije lako dovesti sve igrače. Direktori reprezentacija uspješni su onoliko koliko su uspješne klupske škole u Hrvatskoj. Savez se uvijek oslanjao na velike škole, Dinama, Hajduka, Osijeka ili Rijeke, uz dužno poštovanje manjim sredinama. Jer, kada dođe igrač iz Dinama ili Hajduka, koji je igrao velike utakmice protiv Bayerna ili Barcelone, drukčije reagira kada igra protiv vršnjaka iz ozbiljnih sustava. Stvar je u toj psihološkoj dimenziji koja je jako važna. Igrači iz manjih klubova nemaju tu psihologiju pobjednika u natjecanju s velikim klubovima, bez obzira na to o kakvom talentu govorimo. Moramo odvojiti razvoj i stvaranje rezultata. Sjećam se, kada se nismo plasirali na neko natjecanje, to je bilo granatiranje iz svih oružja po meni – smije se Jozak i nastavlja:
– Hvala bogu, to je normalno, pomoglo mi je da narastem. U zadnje vrijeme često govorimo o nekim drugim sustavima koji rastu, primjerice, Fincima ili Norvežanima koji jako mnogo rade na ozbiljnom studiološkim i metodološkim nogometnim konceptima. Ne kažem da mi to ne radimo, jer sam već nekoliko godina izvan našeg sustava, ali ne budemo li se bavili takvim stvarima, mnogi će nas prestići. Neke stvari dođu prije ili poslije, uvijek se sjetim Borne Sose koji je danas na vratima Barcelone. Pogledajte kako su na zadnjem Euru prošle te, kako volimo kazati, talentirane nacije, Turska, Srbija, BiH... A kako su prošle Mađarska, Austrija, Finska, Norveška, u kojima je uređena priča? Mi se moramo jako uozbiljiti.
Nećemo se dakle moći isključivo oslanjati na talente?
– Napraviti talent je nemoguće jer on ima svoju genetsku determiniranost. Nogometni talent skup je osobina i sposobnosti, polazna osnova mnogo je viša. Igrači svoj talent aktualiziraju u podsvjesnim razvojnim okolnostima. Važno je stvoriti pozitivnu okolinu, to je zadatak nogometnih škola. Ako se talent nalazi u nedovoljno dobroj i pozitivnoj razvojnoj sredini, neće se razviti. Tu je ključ problema.
Treba li nam nacionalna razvojna strategija?
– Mora postojati nogometna razvojna strategija o kojoj savez brine. Saudijska A reprezentacija dosta se autoritativno plasirala na SP i taj rezultat pokrio je sve probleme saudijskog nogometa, uvjetno rečeno. Ne bih volio da naša A selekcija s Modrićem i Kovačićem pokrije sve probleme našeg nogometa. Jer, ovi problemi doći će za nekoliko godina. Nakon SP-a u Americi govorit ćemo više o ovim stvarima. Počet će problemi ako se ne zagrebe. Iz tog razloga sam u Saudijskoj Arabiji jer su ljudi u njihovu Ministarstvu sporta prepoznali da će biti problema ako se ne budemo bavili razvojem nogometa. Naša reprezentacija za 10 godina bit će ogledalo onoga što se danas radi u hrvatskom nogometu – kaže Jozak.
Zašto kod nas ne postoji ozbiljna javna rasprava o ovim problemima?
– Ima jako mnogo stvari koje su interesno vezane. Nema u svijetu puno sredina koje razmišljaju dalje od sljedeće utakmice. Kada pobijedimo, dobri smo, a kada izgubimo, ništa ne valja. Kada govorimo o projektu razvojne strategije, izbornička zadaća jest stvoriti prvih 11 za sljedeću utakmicu, a zadaća je direktora reprezentacije složiti postavu za sljedeću sezonu, odnosno prvo sljedeće veliko natjecanje. Tako bi se trebalo postaviti, gledati dalje u budućnost – zaključio je Jozak.
>>> BBB bojkotiraju utakmicu Dinama
Treba nam INFRASTRUKTURA ! U ovoj Državi netko namjerno neće da ulaže u vrhunski sport.Naše momčadi u kolektivnim sportovima( košarka) gube od srpskih po 50 razlike ! I nitko ništa ,to je valjda normalno ! Pa kako oni mogu,kako oni znaju a "naši " ne znaju.Netko namjerno sabotira SPORT u Hrvatskoj.Ostaju samo uporni fanatici !!!