U Zagrebu je jedan dan, radi izdavanja nove putovnice, boravio izbornik nogometne reprezentacije Tadžikistana (108. na ljestvici Fife), Đurđevčanin s prebivalištem u njemačkom Calwu, 56-godišnji Petar Šegrt.
– U Njemačkoj živim 53 godine, ali nikada se nisam odrekao hrvatskog državljanstva – kaže Šegrt, koji je na intervju došao s tek kupljenim hrvatskim dresom u vrećici.
Već četvrta selekcija
Rado je s njim pozirao, a namjerno je uzeo dres bez broja jer, kako kaže, svi su igrači jednako vrijedni.
– Ići ću na SP u Katar. Veliki sam navijač Hrvatske i osjećam kako smo ponovno spremni za veliki rezultat na Svjetskom prvenstvu. Uz jedan značajan uvjet: da su igrači sa stručnim stožerom složni kao u Rusiji. Nije mi se svidjelo kako su iz tabora Hrvatske tijekom Eura 2021. stizale vijesti o neslozi, nedisciplini, zbog toga je možda i izostao veliki rezultat. Igrači svojim ponašanjem i pristupom trebaju potaknuti cijelu javnost, cijelu državu da stane iza njih, a ako i ima problema, neka se oni rješavaju unutar zidova svlačionice – ističe Šegrt.
Tadžikistan je, nakon Gruzije, Afganistana i Maldiva, već četvrta nacionalna selekcija koju vodi Petar Šegrt. U toj srednjoazijskoj zemlji od deset milijuna stanovnika, u kojoj je od siječnja 2022., već je stekao status nacionalnoga heroja.
– Ja sam 22. izbornik otkad je Tadžikistan neovisna država, a prvi sam koji se s njihovom reprezentacijom plasirao na Azijsko prvenstvo. To je za njih bio golem uspjeh, a još veću težinu daje mu činjenica da smo plasman izborili remijem protiv najvećega suparnika, Kirgistana, na njegovu terenu odigravši 0:0. Kada smo se po noći vratili u glavni grad Dušanbe, priređen nam je spektakularan doček, cijela država slavila je naš uspjeh – ističe Šegrt.
– Nemam agenta, nikad ga nisam imao. U Tadžikistanu su čuli za moje uspjehe s Maldivima i Afganistanom, tamo su se raspitivali o meni, pa su me zvali na pregovore. Bili su mukotrpni; nagodili smo se tek u trećem pokušaju, tek kada su mi dopustili da sa sobom dovedem svoje pomoćnike, dvojicu Gruzijaca i Crnogorca. Bez njih ne idem nikamo! Novac mi nije bio bitan jer sam bez posla bio dvije godine.
U Tadžikistanu su vam nadjenuli nadimak Einstein?
– Da, nadjenuli su mi ga na mom predstavljanju u siječnju, i tako je ostalo. Na stadionima mi skandiraju "Einstein, Einstein", čak mi se čovjek na ulici obratio: "Kako ste, gospodine Einstein?" Ne znam odakle im to, uzvratio sam mu: "Ja nisam nikakav Einstein, nego Petar Šegrt."
U zemljama u kojima ste prije radili bili ste i politički izbornik, bili ste nekoliko puta gost predsjednika država. Je li tako i u Tadžikistanu?
– Iako su to bili pozivi koje nisam mogao odbiti, moji odlasci kod predsjednika država bili su pogreška. Ja nisam političar, nego nogometni trener. Kod predsjednika Tadžikistana nisam bio, ali znam da on mene poznaje jer je njegov sin na čelu nogometnog saveza. Inače, predsjednik države Emomali Rahmon odlučna je, karakterna i čvrsta ličnost. Na nedavnom samitu u Astani oštro je nastupio prema Putinu rekavši mu da njegova zemlja zaslužuje veći respekt Rusije i da prestane tretirati Tadžikistan kao dio bivšega Sovjetskog Saveza. Tko bi se danas takvo što usudio Putinu reći u lice!? – kaže Šegrt.
U Dušanbeu je kontinuirano boravio gotovo devet mjeseci.
– Odbio sam živjeti u luksuznim hotelima Hiltonu ili Hyattu. Izabrao sam manji hotel u kojemu odsjedaju imućniji Tadžikistanci kako bih imao što više kontakta s domaćim ljudima i učio njihove običaje i kulturu. Ljudi su divni, topli, a zemlja, koju sam proputovao u automobilu uzduž i poprijeko, siromašna. Ceste su im u lošem stanju, a putovanja prave avanture. Ne usudim se voziti po tim planinama, gdje vam vozilo nikada ne smije ostati u kvaru jer pitanje je biste li preživjeli noć zbog mogućih odrona ili snježnih lavina. Ako se nečiji auto zaustavi uz cestu, običaj je stati i pomoći vozaču. Činili smo to nekoliko puta – kaže Šegrt, koji ne skriva kako ga je bilo i strah kao suvozača voziti se po tim strmim cestama bez zaštitnih ograda.
– Ali, ako sam nacionalni izbornik, onda moram doći u svaki, i najudaljeniji kraj te zemlje, a ne sjediti u hotelu i piti kavu u prijestolnici. Tada znam da će me još više cijeniti, a i dobijem dragocjene informacije o potencijalnim reprezentativcima. Kažu mi da nijedan izbornik prije nije išao nikamo iz Dušanbea.
Nitko neće u Dušanbe
Što vas se najviše dojmilo u ophođenju s tamošnjim ljudima?
– Nevjerojatan polet, želja za radom igrača. Oni su jako nadareni, ali su neškolovani, to su sve igrači praktično s ceste. Na pripremama u Dubaiju, koje su prethodile kvalifikacijama za Azijski kup, boravili smo četiri tjedna. Tada je došla utakmica s Mjanmarom, u kojoj je naš strijelac Džalilov pogodak proslavio oponašajući ljuljanje novorođenoga djeteta jer je toga dana dobio kćer. Međutim, slijedila je tragedija: novorođenče je sljedećega dana preminulo i Džalilov je, naravno, bio shrvan od tuge, ali zbog toga nije želio napustiti reprezentaciju.
Ja sam ga želio poštedjeti igranja, prepustio sam mu odluku, a on je odlučio ostati i pomoći nam u odlučujućoj utakmici s Kirgistanom. Nije nazočio čak ni posljednjem ispraćaju vlastitoga djeteta – gotovo na rubu suza prepričava potresno iskustvo Petar Šegrt.
Trenutačno je u potrazi za suparnikom koji bi došao u Dušanbe igrati utakmicu s Tadžikistanom. Na žalost, kaže Šegrt, to je teška misija jer zbog umjetne trave u Dušanbeu, ali i slabe financijske naknade, rijetko tko im želi doći u goste. Tako Tadžikistan već tri godine nije kod kuće igrao prijateljsku utakmicu.
>> VIDEO: Legenda Austrije hrvatskih korijena prije bitke u Beču: Vastić otkrio zašto nije zaigrao za Hrvatsku
