Dražan Jerković (1936. – 2008.). Prigodno je, s obzirom na 30. obljetnicu utakmice s Amerikancima, kazati – prvi hrvatski nogometni izbornik. Prigodno, ali naravno ne i dostatno s obzirom na to da se radi o ponajvećem hrvatskom nogometašu i sportskom dužnosniku, nogometnoj ikoni izražena personalityja, karizme i neslućene popularnosti.
Draža je u svakom pogledu bio briljantan nogometni um, poduprt možda ponekad teškim karakterom i dozom zaguljenosti, cinizma i tvrdoglavosti, ali opet jedinstven i neponovljiv u svojoj osebujnosti. Njegova riječ nosila je osobitu težinu i poruku, a njegova pojava, nekada mladenačka i hollywoodski, u trećoj dobi starački pognuta i nesigurna, uvijek je izazivala respekt i strahopoštovanje.
Dražan Jerković bio je prva figura u povijesti našega nogometa koja je ujedinila funkciju reprezentativca i izbornika. Draža je, naime, 1956. godine nastupio za Hrvatsku u srazu s Indonezijom u Zagrebu.
O Draži Jerkoviću razgovaramo s njegovim dugogodišnjim prijateljem te nekadašnjim predsjednikom NK Zagreb Antom Vrdoljakom. Skačemo s teme na temu...
– Iako je iznimno cijenio Skoblara, za Dražu je najbolji jugoslavenski nogometaš bio Bernard Vukas. Međutim, kad su se provodile ankete, Draža nikada u njima nije glasovao za Vukasa. Pitao sam ga: “Kako to, toliki hvalospjevi o Vukasu, a na glasaš za njega?” Odgovorio mi je: “Ni Vukas nije nikada glasovao za igrača Dinama” – prisjeća se Vrdoljak.
Kakav je zapravo Draža bio kao trener? Jer, osim mediteranskog zlata s Jugoslavijom 1971., on nema nijedan trenerski trofej.
– On kao trener možda nije toliko ulagao u sebe, u trenerski posao, ali je apsolutno bio šmeker. On je znao procijeniti igrače i uspostaviti nevjerojatan odnos s igračima, koji su ga izuzetno cijenili. Ali, ako je netko od igrača prekršio disciplinu, ako ga je na bilo koji način iznevjerio, on ga je otpisao i nije mu bilo spasa.
Kako je Dražan Jerković 1990. odabran za prvoga izbornika?
– Koliko se sjećam, njemu je s tom idejom prvi bio pristupio Vinko Hotko. I nije bio ni jedan drugi kandidat osim Draže. Jer, Draža je bio upamćen po svom glasovitom govoru iz 1965. u Beogradu, kada je nakon osvajanja Kupa kazao: “Drago nam je da ovaj pokal opet nosimo u kolijevku jugoslavenskog nogometa, u naš dragi i voljeni Zagreb.” Koliko god je taj dolazak Amerikanaca 1990. u Zagreb bila samo utakmica, funkcija izbornika u to vrijeme bila je stvar nacionalnoga prestiža. Draža je po svemu za tu utakmicu bio bogodani izbornik: karizmatičan, nepotkupljiv, omiljen svuda – naglašava Vrdoljak.
Naš sugovornik smatra kako u spomenutom Dražinom govoru nije bilo ničega nacionalističkoga, da tu nije bilo skrivene poruke prema nekome niti provokacije. Naprosto, kaže Vrdoljak, Jerković je imao potrebu, u spontanome nastupu na terenu nakon utakmice s Budućnosti, izreći nešto što mu je bilo na duši.
Jerković je u nogometnom savezu bivše države figurirao kao osoba od povjerenja moćnoga Miljana Miljanića. Vodio je olimpijsku reprezentaciju na Mediteranskim igrama u Izmiru, zatim je 1978. godine u jednoj utakmici, s Grčkom (4:1) u Balkanskom kupu, vodio i jugoslavensku A reprezentaciju, a na SP-u 1982. u Španjolskoj bio je pomoćnik saveznog kapetana Miljanića.
– Gdje god smo, kao NK Zagreb, gostovali u bivšoj Jugoslaviji, Draža je bio omiljena osoba. Svi su ga znali i svi su ga cijenili. Kada smo igrali u Tivtu, u drugoj ligi, Miljanić je iz Beograda tamo došao sa suprugom te smo bili njegovi gosti na večeri. Usto, ni jedna utakmica Jugoslavije koja je igrana u Zagrebu nije prošla da reprezentacija nije trenirala u Kranjčevićevoj ulici – nastavlja Vrdoljak.
Jerković je bio poznat kao čovjek od principa.
– Draža je odlučio nikada ne razgovarati s jednim novinarom, jednim sucem i jednim trenerom – smješka se Vrdoljak.
Taj trener je Ćiro Blažević?
– Da, Ćiro je taj. Koliko znam, radilo se o jednoj utakmici, u kojoj je Dinamo svladao Zagreb u Kranjčevićevoj, i Zagreb je nakon toga bio ispao iz lige. Draža mi je znao reći o Ćiri: “Mi smo jednostavno dva svijeta”, no, daleko od toga da je Draža mrzio Ćiru. Ne, on nikoga nije mrzio, nego je smatrao da ne mora biti blizak s nekim tko mu iz nekoga razloga ne paše. Međutim, koliko je Draža bio velik, govori vam i činjenica da sam ja, kao predsjednik Zagreba, želio dovesti Ćiru za trenera. A Draža, ne želeći se izdignuti iznad interesa kluba, na to je bio prešutno pristao. Tada mi je naš član uprave Žarko Čuljak kazao: “Zar ćeš mu doista to napraviti, zar ne znaš da bi ga to otjeralo u grob – nastavlja Vrdoljak.
Dražan Jerković vodio je Hrvatsku u tri prve utakmice; sa SAD-om (2:1), Rumunjskom (2:0) i Slovenijom (1:0). No, zašto Draža nije dulje ostao izbornik? Je li istina da je izborničku funkciju svjesno prepustio radi svoga klupskoga angažmana u Zagrebu?
- To je načelno točno, ali samo načelno. Mi smo bili razgovarali tada o tome i rečeno mu je: ‘Kada je u pitanju NK Zagreb, mi ti nećemo biti nikakva zapreka da budeš izbornik’. Međutim, Draža je uvijek sumnjao da oni u HNS-u imaju nekog svog tajnoga igrača, da nisu prema njemu sto posto iskreni. Politika je već tada imala jak utjecaj u nogomet, a on je od politike bio distanciran. Jednom ga je Tuđman pitao je li u stranci. Nisam, uzvratio je tada Draža. Zašto? Zato što je moja stranka Hrvatska, bio je Dražin odgovor – zaključio je Vrdoljak.
Dražan Jerković bio je naravno jednom i trener Dinama, od listopada 1971. do srpnja 1972. godine. Odstupio je nakon finala Kupa maršala Tita 1972. godine, u kojemu je Dinamo bio poražen od Hajduka (1:2), a Draža se, smatrajući kako je njegova momčad oštećena, verbalno iskalio na varaždinskom sucu Marijanu Raušu i vodstvu tadašnjeg nogometnog saveza. Zbog toga mu je disciplinski sud Nogometnoga saveza Jugoslavije izrekao jednogodišnju suspenziju.
Dinamo se nije niti žalio niti stao u Jerkovićevu zaštitu. Naime, već je bila pripremljena inauguracija Stjepana Bobeka.
kad sam procitao naslov ovog bijednog clanka,zapitao sam se tko moze biti toliko jadan pa izmisliti takvu pricu,kad tamo to je nas dobro poznati lazov,dasovic.