Dvojica trenerskih konkurenata za drugu poziciju u Hrvatskoj ligi, stratezi Lokomotive i Hajduka Goran Tomić (r. 18. ožujka 1977.) i Igor Tudor (r. 16. travnja 1978.), koji se danas sučeljavaju u Kranjčevićevoj ulici (21.05 sati), nekada su bili suigrači. Ne, doduše, u seniorskom, nego u juniorskom nogometu, u juniorima Hajduka koji su sredinom 90-ih držali primat u hrvatskom nogometu osvojivši tri naslova prvaka (1995., 1997. i 1998. godine). Te momčadi vodio je poznati splitski stručnjak Siniša Jalić, danas 54-godišnjak na klupi trećeligaša Sloge iz Mravinaca. Jalić se vrlo dobro sjeća kako je Igora Tudora u Hajdukovoj školi vodio čak pet, a Gorana Tomića tri godine.
– Bile su to generacije u kojima su im suigrači bili vratari Runje i Stojkić, potom Vik Lalić, Vučko, I. Jurić, Leko... – prisjeća se Jalić i nastavlja:
– Bilo je to zlatno razdoblje Hajdukovih juniora, u kojemu smo, osim tri naslova prvaka Hrvatske, još tri puta osvojili i Kvarnersku rivijeru, te brojne turnire u inozemstvu. Da, bili smo tada zaista moćni i jaki.
Tomić je bio prava desetka
Kako su današnji treneri Lokomotive i Hajduka izgledali u juniorskim danima?
– Goran Tomić bio je lijevi vezni, profinjeni nogometaš s osjećajem za igru, vrlo inteligentan, dugoga koraka koji mu je omogućavao dobru pokretljivost. Bio je prava, plemenita desetka, usto momak gospodskih manira na terenu, što demonstrira i danas kao trener.
Tudor je, pretpostavljamo, bio potpuna suprotnost, žestok, temperamentan?
– Da, bio je ‘malo svoj’, ali u pozitivnom smislu. Već tada, sa 190 cm visine, kao klinca stavio sam ga na poziciju središnjeg veznoga igrača, što je on s lakoćom apsolvirao i što mu je kasnije pomoglo da izraste u vrhunskoga stopera, obrambenoga igrača s izrazitim smislom za igru. Tudor je bio izuzetno marljiv, radio je “ko pas” – napominje Jalić.
Pa ipak, Igor Tudor brzo je postao igrač prve momčadi Hajduka, dok Goran Tomić nije bio te sreće. Odlazak s Poljuda dosta mu je teško pao. Je li vam žao što se Goran nije afirmirao u bijelom dresu i kao senior?
– Naravno da mi je žao jer Goran je doista izrastao u izvrsnog nogometaša i imao je vrlo dobru karijeru (AEK, Vicenza, Reggina, Salzburg..., nap.a.), ali tako su se stvari poklopile. U tom trenutku u Hajduku je bilo dosta sličnih igrača, pa je neki trener prve momčadi u tom trenutku možda odlučio dati šansu Ivanu Leki ili Ivanu Juriću, a ne Tomiću – kaže Jalić.
Dugo ste razdoblje svoje trenerske karijere proveli u Hajduku, ukupno 17 godina, od toga 11 u školi nogometa, i dobro poznajete situaciju na Poljudu. Kako gledate na današnju Tudorovu poziciju, je li opravdano na udaru kritika navijača?
– Tudor je u ovom trenutku najmanji Hajdukov problem, kao što to nije prije njega nisu bili ni Damir Burić, koji je za mene izvanredan trener, ni Siniša Oreščanin, ni Carrillo. Naime, svaki od tih trenera naslijedio je igrače koje im je netko drugi selekcionirao, a među njima, osim Mije Caktaša, nažalost nema klasnih pojedinaca. Tako su svi treneri, pa i Tudor, često u nedoumici koga postaviti u momčad, a da mu može nešto novoga donijeti. Na treningu to možda izgleda dobro, izvanredno, a onda na utakmici dobije nešto sasvim drugo i onda to vjerojatno bude zbunjujuće za trenera – tvrdi Jalić.
U Lokomotivi je, naglašava iskusni trener, situacija posve drugačija.
– Lokomotiva je pravi primjer izvrsne selekcije igrača. Oni su birali mlade, agilne, brze nogometaše i uz sjajan trenerov rukopis, to je momčad koja igra moderan nogomet i vidi se da njezini nogometaši u tome uživaju.
Igor mora ostati
Treba li Hajduk zadržati Tudora i ako ne osvoji drugo mjesto i dati mu da sam napravi selekciju za sljedeću sezonu?
– Naravno da je kontinuitet struke važan i da bi Tudor trebao ostati, no selekcija igrača ne bi trebala biti u rukama samo jednoga čovjeka. Trener se treba okružiti iskusnim ljudima koji će mu znati sugerirati pravoga igrača. U moje vrijeme u Hajduku je o tome vijećalo pet-šest ljudi iz struke, a danas ih u Hajduku ima valjda tridesetak pa se nadam da uoči sljedeće sezone selekcija napokon neće biti promašena kao što je bila prethodnih sezona – zaključio je Siniša Jalić.
U prvom ovosezonskom dvoboju bivših suigrača Splićanin na klupi Hajduka Tudor svladao je Lokomotivina Šibenčanina Tomića sa 1:0.
Od kada je lica, i to onaj pokvareniji dio ulice, preuzeo Hajduk, izgubljena je svaka nada.