Dvadeset godina nakon smrti beogradskoga glumca Zorana Radmilovića hrvatska će ga publika najviše pamtiti po ulozi Bilija Pitona iz filma “Maratonci trče počasni krug”, a njegova uloga Radovana Trećeg, koju je igrao na daskama Ateljea 212, i danas je apsolutni hit, rekorder po broju prodanih DVD-ova. Jedna od legendarnih izjava Radovana Trećeg bila je:
“Dragi moji, jedva čekam da vas ponovno vidim u svom domu. Ali, da bi se to dogodilo, vi najprije i to odmah sada morate otići”.
Sposobni menadžer
Beogradski novinari, ali i ljudi koji su čuli za Zdravka Mamića, jednostavno su oduševljeni kada na YouTubeu gledaju njegove “predstave”.
– Uvijek kad se sjetim Radovana, vidim Zdravka Mamića. To što on izvodi na vašim konferencijama je nevjerojatno, to je talent velikoga glumca! A kad sam neraspoložen, uvijek pustim Mamićevu konferenciju i dan mi odmah izgleda bolje – kaže jedan zaposlenik u Crvenoj zvezdi.
No, Zdravka Mamića u Beogradu ipak ne doživljavaju samo kao stand up komičara. Za Dragana Džajića, oca Zvezde koja je 1991. bila prvak Europe, on je najbolji sportski radnik na Balkanu u posljednjem desetljeću.
– Šest puta zaredom Dinamo je prvak, pobijedio je sudionika polufinala Europske lige Villarreal, a igrači modrih prodaju se kao od šale, kao kada smo mi nakon europskoga naslova mogli prodati i 16 nogometaša. Pa što biste vi željeli, meni nije jasno – govorio mi je pomalo uzrujano jedan od najvećih nogometaša s Balkana.
I današnji trener “crveno-bijelih” Robert Prosinečki daje komplimente Dinamovu voždu, iako vodi klub koji mu je ostao dužan 750 tisuća eura:
– Sposoban je menadžer, mnogi bi ga željeli do trenutka kada treba izaći pred mikrofone. Na žalost, ponašanjem stalno postiže autogolove pa je tako Dinamo pretvorio u samca.
Jedan od tih autogolova postigao je i prošlotjednom proslavom 100. rođendana jednog kluba zbog kojeg su Hrvati odlazili na Goli otok, zbog kojeg je Tuđman na navijače slao najopasnije specijalne policajce, zbog kojeg se danas, u 21. stoljeću, demonstrira i razbijaju glave. Na proslavi su se, baš kao i 1998. godine, na istome mjestu u Hrvatskome narodnom kazalištu kada se slavio HAŠK-ov rođendana kao Croatijin našli bivši igrači i treneri, što je lijepo. Ali bilo je tu i mnogo podobnih ljudi koji onamo uopće ne pripadaju. Bili su ondje sitni ulizice, spletkaroši, propali političari, a, na žalost, sve su to morali gledati i cijenjeni zagrebački novinari.
Hajduk je svoj 100. rođendan proslavio pred cijelom Dalmacijom, Borussija iz Dortmunda, koja je novi njemački prvak, pred 250 tisuća ljudi, Lazio pred 150 tisuća, u godini kada je bio prvak.
Obitelj ispred Dinama
Na žalost, Dinamo već odavno nije građanski klub, već klub jedne bogate obitelji koja Dinamu želi dobro i većim je dijelom klub dobro vođen, ali obitelji koja Dinamo ipak stavlja iza sebe i svojih interesa.
– Iako sam u klubu 25 godina, i ja sam prolazan kao i moji igrači. Uvijek sam im govorio, svi smo mi važni da bismo postigli uspjeh, ali nikada nam na pamet ne smije pasti da smo veći od Manchester Uniteda – rekao je puno puta sir Alex Ferguson, koji je baš na toj egidi napravio najveće uspjehe.
Ponekad me ta obitelj hercegovačkih korijena podsjeća na španjolsku kraljevsku obitelj Borgia, ponekad se Zdravko zaigra kao Roderigo, koji je rekao: “Crkva, to sam ja!”, pa pomisli: “Dinamo, to sam ja!” I zbog toga si je umislio da ne može otići jer bi se nakon toga vjerojatno sve srušilo, kluba bi valjda nestalo.
I onda imamo Dinamo koji gleda 2000 ljudi, imamo vječni sukob gazde i trenera, koji su redom zapravo bili slabije persone od Zdravka i nisu se s njim mogli nositi. Iako naslovi prvaka stalno dolaze, navijači su shvatili što se događa, oni sve vide, ali naša država danas je takva, zakoni su napisani tako da pogoduju onomu što se u klubu događa i tu se učiniti ne može ništa. Sjećamo se kako je ne tako davno Zdravko žalio za nogometom kakav je bio u bivšoj državi, nedostaje mu i zemunski restoran gdje se svojedobno lijepo proveo s, čini mi se, 27 prekrasnih Slovenki. Hm, kako li je uspio samo skupiti toliko zgodnih... Pa mi je, eto, palo na pamet i to da im ga, budući da ga ondje toliko cijene i vole, za početak barem iznajmimo na neko vrijeme. Dio Dinamova puka vjerojatno ne bi imao ništa protiv toga ni da im ga darujemo...
A kako bi bilo, Fače, da mi tebe, ne posudimo Beogradu i Zvezdi, nego poklonimo? Mamic mi zna biti odvratan ali nista, ama bas nista(cak ni Dasovic) se ne moze usporediti sa tvojom ljigavoscu!