O tome kako smo u našem nekad elitnom sportu došli do toga da smo postali košarkaška provincija, razgovarali smo sa Željkom Jerkovom, predsjednikom Hrvatskog kluba olimpijaca. Jerkov je nekad bio vrsni košarkaš koji se diči s devet osvojenih medalja u dresu reprezentacije bivše SFRJ s kojom je bio i olimpijski pobjednik (1980.), svjetski prvak (1978.) i tri puta europski prvak (1973., 1975. i 1977.).
A sve to događalo se u vrijeme kada je Fiba bila vodeća organizacija svjetske košarke.
Ne pratimo Europu
– Svjetska košarka kaotičan je sport jer ima tri organizacije. Najjača je NBA, potom Euroliga, Fiba je tek treća, a štetočina je koja košarci radi antipropagandu. U svim ekipnim sportovima ti utakmice reprezentacije igraš s najjačim igračima, osim u košarci. Pa to vam je kao da su se nogometaši na SP morali kvalificirati s igračima Istre i Rudeša, a bez Modrića, Rakitića, Mandžukića.
Kao drugi krucijalan problem Jerkov je naveo sljedeće:
– Naši su najveći klubovi na izdisaju. Split, Cibona i Zadar u ozbiljnim su financijskim problemima. Prisiljeni su da se bave samima sobom, a ne proizvodnjom igrača. Jedino tko u hrvatskoj košarci diše punim plućima je Cedevita.
Posebno ga boli u kakvom je stanju njegov Split, nekad moćna Jugoplastika.
– Mi smo se vratili u kameno doba. Kada smo bili trostruki prvaci Europe, proračun kluba bio je oko četiri milijuna maraka. Doduše, i tada su veliki europski klubovi imali puno više, između 10 i 15 milijuna maraka, no mi smo tada mogli dulje zadržati svoje igrače u klubu i talentom parirati ovim bogatijima. No, danas euroligaši imaju proračune od 15 pa sve do 45 milijuna eura, a moj Split ima proračun od milijun eura. Naš sport ne samo da, u ekonomskom smislu, nije ušao u Europu nego smo još išli unatrag. Ako nemaš ni jednu tridesetinu onoga što imaju najbogatiji europski klubovi, pa kako ćeš se s time nositi, a više ne možeš zadržati svoje najtalentiranije klince.
>> Pogledajte nastup hrvatske klape na NBA utakmici
Nije to slučaj samo s košarkom, ističe Jerkov:
– Svi ekipni sportovi najjači su na europskom tlu, od nogometa, preko odbojke i rukometa do vaterpola, a u košarci još imamo i NBA ligu u kojoj imate igrača s ugovorima koji premašuju 30 milijuna USD.
Točnije, takvih je čak 11 igrača, a još njih 34 imaju godišnje ugovore veće od 20 milijuna USD pa nije ni čudno da klinci samo sanjaju o tome kako će što prije u NBA.
– Klinci nam odlaze kao talenti, nezavršeni igrači, a mi smo samo prosvjeta koja ih uči nekom zanatu. Mi više nismo ni srednja škola, nego samo osnovna. I tu je Fiba kiksala, što ne štiti proizvođače igrača. Sve je napravljeno da igrač može uteći iz kluba, da ga prvom prilikom uzme onaj koji ima više novca. Za razliku od Fife koja štiti proizvođače pa se svakim transferom nogometaša okoristi i onaj njegov prvi klub.
Nije Jerkov zaobišao ni neke nes(p)retne odluke vodstva Saveza.
– Ne želim nikoga abolirati jer neki drugi, koji su imali iste probleme, ipak idu na SP, a mi smo u tim nepovoljnim okolnostima najgore reagirali. Nije ni struka nevina, i izbornici su lutali, no nije ni njima bilo lako. Baš kao ni igračima koji su igrali kvalifikacije u Fibinim zimskim “prozorima”. Oni su bili dovedeni na streljanu, svjesni da su reprezentativci zato što drugih nema ili nisu bili dostupni.
Tu se opet vraćamo na klubove koji su u nemilom stanju.
Primjedbe Strategiji sporta
– U svakom sportu imamo samo po jedan ozbiljan klub. U nogometu Dinamo, u košarci Cedevitu, u rukometu PPD Zagreb, a u vaterpolu Jug. A da ne govorimo o ženskom kolektivnom sportu, pa to je gotovo pa izumrla vrsta. Kolektivni sport u Hrvatskoj je satran zbog sveukupno lošeg financiranja sporta. Pa mi smo 70-ih imali neusporedivo bolje uvjete u Jugoplastici nego igrači Splita danas.
Je li to i zbog oslabjela gospodarstva pa klubovi žive samo od javnog novca?
– Ne bih rekao, jer za sve druge segmente ima novca, samo za sport nema, a sportaši su nakon branitelja najviše učinili za prepoznavanje Hrvatske u svijetu. Ako želimo imati ozbiljan sport, ne može država za njega davati samo 220 milijuna kuna, najmanje u Europi. I zato smo mi kao Klub olimpijaca dali primjedbe na prijedlog Strategije sporta i od države tražimo da za sport izdvaja jedan posto proračuna, a to je milijardu i pol kuna. Nekad, u socijalizmu, sport je imao dvostruko više od kulture, a sada kultura dobiva 11 puta više od sporta – zaključio je Jerkov.
>> Pogledajte kako izgleda linđo na NBA utakmici
Sad ima sport manje novca, a više vrhuskih rezultata. :)